ponedjeljak, 31.07.2006.
Jadanje jednog beskućnika..
Priča o problemima jednog mladića za one koji vole čitati..vi ostali ste fulali blog..
Problemi su za Arachidusa počeli još davne 85. godine prošlog tisučljeća, dok još nije bio u planu, kada je njegova buduća baba Fu koja je radila u jednom krojačkom poduzeću počela rano ujutro (oko 5:30) prije no što bi otišla na posao izbacivati njegovu buduću mamu iz kreveta i srati joj o tome kada će se udati i odseliti. Baba Fu je specifična, vrlo licemjerna osoba kojoj je Arachidusova majka smetala od trena kada se rodio njegov budući ujak, njen miljenik.. On bi dobivao sve što je htio, njemu je plaćen fakultet, njemu je poklonjen auto, on je bio alpha i omega te obitelji i na njega se uvijek pazilo, dok je njegova sestra, Arachidusova buduća majka, živjela u njegovoj sjeni i morala se sama skrbiti za sebe i svoje potrebe, a redovito i za njegove. Kada je zatrudnijela sa Arachidusovim ocem, Robertom, jednostavno je dobila nogu iz malog socijalističkog stana i morala prvo kod Robertove majke, a ubrzo zatim u podstanare s mužem i malim Arachidusom.. Nakon što se, zbog muževe ovisnosti o sredstvima za bijeg iz stvarnosti, besparice i neambicioznosti, brak raspao..
Arachidusova majka se nije više mogla vratiti kod babe Fu već je morala naći novog muža što je ubrzo i učinila.. Iz njenog drugog braka se rodio Arachidusov (polu) brat, po intelektu i većini stvari inferiorniji njemu, ali nikada se nisu među njima pravile velike razlike, te je počeo neki bezvezni rat.. Iako su Arachidusova majka i očuh napokon kupili svoj stan, velebna i presveta vojska neorođene republike im ga je oduzela jer je očuh odbio pridružiti joj se, naime Arachidusova je majka tek rodila njegovog brata, Renkya, i nije mogla raditi, a očuh je sa još jednim ustima za hraniti morao otići raditi u Italiju, nije mogao prepustiti obitelj siromaštvu i otići zginuti u neko selo koje ga se ne tiče za neki velebni cilj koji ga se također nije ticao..
U taj rat je otišao i Arachidusov otac.. skoro poginuo.. vidio stvari zbog kojih je postao vrlo tiha i povučena osoba.. i nikada ništa nije dobio za to..
U taj rat je otišao i Arachidusov ujak.. dodijeljen u elitne Tigrove.. zahvaljujući vezama povućen prije no što je primirisao front.. stekao status branitelja.. i dobio koju dionicu Plive..
Život se nastavio, Arachidus je odrastao u podstanarstvu i neimaštini sa svojim mlađim bratom dok su svi roditelji (majka, otac i očuh) otišli raditi u Italiju, majka je čuvala starkelje, otac se zaposlio u tvornici stakla, a očuh je radio kao soboslikar.. Svi njihovi pokušaji da se vrate u poslijeratnu domovinu završili su fijaskom.. Arachidus je narastao, krenuo u školu, a oni su se bnakon mnogih seljenja preselili u stan ( ironično ) preko puta stana babe Fu.. Vrijeme je prolazilo, Arachidusova se majka rastala od njegovog očuha jer je on kada ga je uhvatio drugi pubertet (poznat i kao kriza srednjih godina) u italiji našao drugu. Neko su vrijeme Arachidus, Renky i njihova mati živjeli kod babe Fu, tamo im je bilo grozno, njih četiri i dida koji je bio teški invalid i alkoholičar, ali poštena i dobra osoba, skučeni u malom dvosobnom stanu.. Naposljetku je našla novog dečka i odselila se u Pomer sa Renkyem, Arachidus je probao otić sa njima ali nije se pretjerano slagao sa prepotentnim i razmaženim maminim novim dečkom koji je volio dobru kapljicu, pa je, nakon što je dida umro ostao živjeti sam sa babom Fu, koja je njegovala kult svoga sina i njegovog unuka, svaki dan Arachidusu govorila kako su oni uspješni i dobri, a kada bi on popizdio nakon što bi mu njegov bratić, babin omiljeni unuk, mali Vidmario, razlupao sve makete koje je on brižno slagao i skupljao, ili bi mu pogubio pola Lego kockica ( Doduše Arachidus se nije više njima igrao, ali su mu bile drage jer je uz njih proveo mnoge sate djetinjstva ), ili su mu on i baba dirnuli u njegovu svetinju,jedino vrijedno šta je posjedovao, Playstation2 i izbrisali mu više od dvadesetak saveova sa memory kartice (namjerno, jer vlasnici PS znaju kakav je ritual za brisanje saveova, a Arachidus je imao više od tridesetak saveova..).
Arachidusu je dopizdilo slušati babu kako govori malom Vidu kako njega najviše voli, gledati kako mu poklanja njegove stvari bez da ga prije upita, kako o njegovoj majci govori kao o zadnjoj kurvi ismeću dok njegovog ujka i bratića uzdiže u nebesa, iako njegov ujak nije njemu ni Renkyu već godinama ništa poklonio za rođendane ili blagdane, a njihova je majka redovito darivala Vidmaria za takve prilike, pa se jednostavno stao sve rijeđe i rijeđe pojavljivati kući, došao bi samo jesti, prati se i spavati, sve češče samo spavati otkad se je zaposlio i našao poštenu djevojku kod koje je stao visiti po cijele dane..
Sve su se češče stale jevljati trzavice izmađu Arachidusa i babe Fu, čisto radi gluposti, jer bi slučajno nešto komentirao ili se prižalio u vezi sa njenom svetinjom malim Vidom, koji je sve češće ostajao prespavati kod njih.. Zadnja svađa je izgledala otprilike ovako:
Arachidus se zabavljao navečer slažući legiće sa svojim bratom na stolu u dnevnom boravku.. Baba Fu je sjedila u fotelji i kao i obično spavala pred upaljenim TV-om.. Renky se žalio na nedavni posjet malog Vidmarija koji ga je izmaltretirao, jer je Renky bio bolestan pa nije mogao pobjeći od kuće, a mali mu je jahao po vratu i pilio ga svojim vrlo mudrim rečenicama i pitanjima njemu svojstvenim nimalo visokim i nimalo glasnim glasićem, te na to kako baba sere da nas hrani a hrane nismo vidjeli danima, skuha nešto poštenije tek kad Vid dođe, inače se ili podgrijava ili se prže krumpiri, pa pošto se i Arachidusu i Renkyu prženo zgadilo, izgubili su više od pet kila svaki u vremenu od mjesec dana koliko je prošlo odkad je i Renky došao kod babe radi razmirica sa maminim dečkom..
Baba je čula dvoje braće kako je kritiziraju i kako spominju njenu svetinju pa je malo pukla.. "Vaša mater si je sama kriva..", "Vi ste septička jama, niste dostojni spominjati maloga Vidmarija, šta vam je on učinio?! On je najbolje i najpametnije dijete na svijetu?!..", počela je vikati na njih i bacila im sve legiće sa stola u stilu kako mala djeca bacaju figurice kad izgube u čovječe ne ljuti se.. Arachidus i Renky nisu mogli vjerovati svojim očima i ušima.. I tu je puklo.. Arachidus joj je u facu sasuo sve šta je mislio o njoj, derući se tako jako da je osjetio sopstvene glasnice kako pucaju, te krv kako mu se slila u lice čineči mu glavu bojeći mu glavu u grimiznocrveno. Renky je pokupio legiće na stol pa ih je baba opet šiknula natrag na pod, Arachidusu su glavom sijevale slike njegove babe kako krvari prerezanog grkljana, ili kako leti kroz teracu i ljubi vreli ljetni asfalt. Arachidus je već mogao osjetiti njen vrat među svojim rukama, no onda se skulirao, pomogao bratu da skupi legiće pa su zajedno otišli u sobu puštajući babu da se i dalje izderava kako je Vid super i kako su oni govna, i kako je njihova mater kurva, i kako ih ona hrani trgajući od svojih ustiju ( iako su joj oboje davali od svojih alimentacija za hranu i stan svaki mjesec, a ona je životnu ušteđevinu spiskala na uređenje stana, kojeg je grozno opremila tako da je sad sve osim Arachidusove sobe koja je imala parket i zelene zidove podsjećalo na bolnički odjel.. ).. Arachidus se zakleo da će se odseliti.. Ali gdje?! Kod majke nemre.. Otac je u Italiji.. Mora u podstanare.. i povijest se ponavlja..
- 18:33 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
