ponedjeljak, 06.05.2019.
Janje moje, ovih dana
|
Započeo Ramazan, pa nam BBC vijesti donose reportažu o prestravljenim ovdašnjim muslimanima, koje u ovo vrijeme naročito treba paziti, jer im je još u svijesti svjež Christchurch.
Manje očekivano, BBC nosi i ovaj članak (iako s neizostavnim navodnicima) Progon Kršćana 'skoro dostigao stupanj genocida' A ja sam nabasao na jedan zanimljivi iz 2015: Why are students now cheering about the massacre at Charlie Hebdo? Sinoć sam u Trinity Collegeu u Dublinu bio svjedok nečeg istinski uznemirujućeg: pomodni buržujski liberalni studenti bučnim ovacijama pozdravljaju čovjeka čije bih izlaganje o masakru u uredu Charlie Hebdo ja ocijenio kao najbliže opravdanju tog pokolja koje sam do sada čuo. Dogodilo se to za vrijeme rasprave o pravu na uvredu. Ja sam predstavljao stranu koja zagovara pravo ljudi da kažu kojeg god vraga žele, bez obzira tko će zbog toga poludit. Suprotnu stranu je zastupao čovjek iz organizacije Muslim Public Affairs Committee, izvjesni Asghar Bukhari, onaj koji je implicirao da je Charlie Hebdo dobio što je zaslužio, i da je pravo na uvredu jedna otrovna, opasna ideja. Bukhari je oklevetao ljude iz Charliea Hebdo da su rasisti, ponavljajući ono što bedasto tvrde svi Charliefobi koji očito nikada nisu ni vidjeli primjerak ovog časopisa, u kojem se redovito napada krajnju desnicu i pristrane političare. Nakon toga nam je servirao nebuloznu verziju povijesti francuskog imperijalizma i brutalnosti u Alžiru. Zašto? Da bi objasnio zbog čega su ubojice - inače alžirskog podrijetla - učinili ono što su učinili u štabu Charlie Hebdo. Predlaže on tako da njihov čin ima politički kontekst, ali da to mediji ignoriraju, jer im je draže prikazati ubojice kao 'mrke divljake'. Svaki put kada bi Bukhari spomenuo Charlie Hebdo, procijedio bi to ime kroz stisnute zube, s opipljivim prezirom; u istom je dahu govorio o Charlieu Hebdo i o 'bjelačkom suprematizmu'. Nasuprot tomu, kada je pričao o ubojicama, zvučao je blagonaklono, predstavljajući ih kao posljedicu francuskog militarizma u Alžiru. Po njegovom izvitoperenom pogledu na svijet, skoro ispada da su krivci Charlie Hebdo, jer su počinili pogrdni zločin islamofobnog govora, dok su ubojice zapravo žrtve - žrtve povijesti, žrtve Francuske, žrtve predrasuda, kojima je upravljao politički bijes. Ubijeni su tlačitelji; ubojice su žrtve. Ovo je stvarno kao da gledate kroz ogledalo Alice u zemlji čudesa. Ustao sam pozivajući se na povredu poslovnika. Htio sam ga pitati osjeća li možda da se on to ispričava za masovno ubojstvo, da ga možda čak i opravdava. No on se nije obazirao na moju poantu. Stoga sam dodao pomalo drsko - čuj, u tom sam trenu bio već prilično bijesan: 'Ovo je apologija ubojstva.' Njegov odgovor? Optužio me za rasizam. Sugerirao je da ja, baš kao i ostali mediji, tretiram muslimane kao 'mrke divljake'. Jer, ako javno eksponiranom muslimanu, koji izgovara gomilu gluposti, postavite teško pitanje, to mora biti zato što potajno mrzite sve muslimane. Kakav nizak, reakcionaran udarac: ugasi kritiku tako što ćeš igrati na kartu rasizma. Uz to, da razmislimo o ovoj ironiji od koje ti se zavrte oči u glavi - o činjenici da me za rasizam optužuje čovjek koji je jednom zgodom poslao novac Davidu Irvingu, antisemitu koji negira Holokaust? 2006. Bukhari je Irvingu poslao Ł60 kako bi pripomogao njegovu 'borbu za Istinu'. Potaknuo je Irvinga da nastavi 'razotkrivati nesumnjive laži koje perpetuiraju Židovi’. Da, žao mi je, ali neće mi dijeliti lekcije o rasizmu čovjek koji finacira mržnju prema Židovima. Međutim, više od Bukharievih primjedbi o Charlieu Hebdo, uznemiruje me reakcija publike. Naravno da je predstavnicima organizacije Muslim Public Affairs Committee u interesu uveličavati mržnju i poteškoće s kojima se susreću muslimani u Europi, jer ovakve nereprezentativne društvene grupe uvijek tvrde da govore u ime neke potlačene i ugnjetavane manjine i na tome grade svoj moralni autoritet. Zbog toga neumoljivo pojačavaju narativ o žrtvi, trude se naći čim više primjera nipodaštavanja muslimana, trpaju sve u isti koš 'Islamofobije' - od uvredljive karikature koja ismijava Muhameda (a ne obične muslimane) do novinskog članka u kojem se Osamu bin Ladena opisuje kao ‘islamskog terorista’ (ozbiljno). Jer oni se lože na viktimologiju; na taj se način održavaju i raste im ugled u javnosti. Ovo je logika - perverzna logika - koja stoji iza njihovih histeričnih tvrdnji o širokoj rasprostranjenosti mržnje prema muslimanima. Međutim, auditorij sinoćnje rasprave ne pripada nikakvoj ciničnoj, samozvanoj društvenoj zajednici. Ovi su mladi. Većinom liberali. Baš cool. Neki od njih PC do bola. No ipak, dobar dio njih je klicao Bukharijevom objašnjenju čina Charlieevih ubojica i pljeskao mu kada je sugerirao da je moje pitanje zapravo motivirano rasizmom. Za vrijeme mog izlaganja, kada sam predložio da po kampusima ne bi trebalo zabranjivati pjesmu ‘Blurred Lines’ Robina Thickea, studenti su uzvikivali ‘Sramota! Sramota!’ Ipak, pažljivo su slušali i blago se, snishodljivo, liberalno i s razumijevanjem smiješili kada je Bukhari implicirao da je Charlie Hebdo sam kriv za vlastiti pokolj. Ovoliko se dakle izopačila kultura zapadnjačkih kampusa: meni se podsmijevaju jer sugeriram da ne bismo trebali braniti pop pjesmice; Bukharia bodre jer sugerira da se novinari koji ismijavaju Muhameda nemaju što čuditi ako im netko potom raznese glavu. Tako sam dobio priliku zirnuti u nehumanost političke korektnosti. PC rulja uvijek tvrdi da oni samo nastoje biti ugodni i ljubazni; reći će vam da je politička korektnost tek ‘institucionalizirana pristojnost’. No sinoć sam u Trinityu vidio kuda nas može odvesti današnja netolerantnost na uvredu i opsesivno zatvaranje manjina u siguran prostor, gdje će biti zaštićene od teških ideja: potvrdno se klima glavom na sugestiju da moramo imati razumijevanja za siromašne, ugnjetene muslimane kada ubiju one koji ih uvrijede. Ne brinite, malo je vjerojatno da će vas zbog uvredljivosti ubiti PC student s prestižnog koledža kakav je Trinity. Ali, neće se uzrujati ni pobjesniti ako vas ubije netko drugi. Vjerovati će da vam tako i treba. Ljubaznost? Pristojnost? Ma, dajte, molim vas. Politička korektnost je ubojita.  Oznake: Charlie Hebdo, diskriminacija |