Kao što ste primjetili, posljednjih tjedana nisam bila nešto aktivna, jednostavno nisam imala volje ni za što. Znam, nije u redu od mene što sam vas zapostavljala i da ste bili ljuti na mene, žao mi je. Ne smijem si više dopustiti takve propuste jer onda samo dublje upadam u melankoliju. Puno toga mi se događalo u životu, a sad sam napokon pohvatala konce. Negativnu energiju sam usmjeravala na kreativu pa sam rezuckala, prekrajala, šivala...
U zadnje vrijeme dobivam puno komentara da sam postala predvidljiva i dosadna, ali bez konkretnih objašnjenja. Nikad nisam identično obučena te mi ne pada na pamet izmišljati toplu vodu jer je sve već viđeno i smišljeno. Sve su to varijacije na temu, stoga me zanima koliko se ljudi u svakodnevnim situacijama svjesno trudi biti neobično i originalno. Nosim ono u čemu se ugodno osjećam, ono što se meni osobno sviđa. Zar je toliko loše biti dosljedan kako u izgledu, tako u ponašanju i stavovima? Nemam nikakvu potrebu ovdje prikazivati nešto što nisam, stvarati neku savršenu sliku sebe koja u pravom životu ne postoji.
Nego, vratimo se na predvidljive i dosadne kombinacije Budući da obožavam majice otvorenih leđa, preuredila sam tuniku i vestu koje nisam nosila i dala im nov izgled. Tunika boje breskve nije do kraja završena, ali nisam izdržala pa sam je obukla uz prekrasnu viintage suknju u koju sam se bila zaljubila na prvi pogled.
Na Facebook page-u sam stavila novu turu odjeće na prodaju pa pogledajte, možda vam se nešto svidi Također, i dalje preuređujem tenisice i radim remene.
Budući da obožavam majice otvorenih leđa, preuredila sam tuniku i vestu koje nisam nosila i dala im nov izgled. Tunika boje breskve nije do kraja završena, ali nisam izdržala pa sam je obukla uz prekrasnu viintage suknju u koju sam se bila zaljubila na prvi pogled. 
