|
Bok 
Već danima mi se motaju neke stvari po glavi, a nikako da ih izbacim iz sebe. Svima se događa tu i tamo, kada se nakupi cijelo brdo sitnica, da im zasmetaju stvari koje bi obično previdjeli te nebi reagirali na njih. I sad, dok ovo pišem, mi je i dalje glupo i nerelevantno, ali znala sam da ću jednom morati to podjeliti s vama. U proteklih godinu dana dogodile su se neke jako lijepe i naravno, neke vrlo ružne stvari. Upoznala sam puno novih zanimljivih ljudi, nastavila širiti vidike te u međuvremenu krenula čistiti odnose u kojima sam se spletom okolnosti našla. Odlučila sam više ne tolerirati iskorištavanja u bilo kojem obliku pa makar to bilo po cijeni prijateljstva. Ljudi, prijatelji koji me osobno znaju, svjesni su moje nulte tolerancije na nepravdu i licemjerje, ali nakon dugo vremena shvatila sam da sam ja bila nepravedna. Prema sebi. Trpila sam tuđe udarce ispod pojasa, beskičmenjake koji će sve učiniti da dobiju ono što žele, racionalizirala njihovo ponašanje te ih opravdavala. U jednom trenutku sam došla do zida i morala reći dosta. Nije bila stvar samo u nekim površnim stvarima kao što odjeća, već zasićenje i gušenje. Imala sam osjećaj kao da mi neke osobe kradu vlastiti ukus, stil, ponašanje, identitet, koji sam gradila godinama. Nisam preko noći odlučila biti to što jesam i tko jesam. Nemojte me sada krivo shvatiti, nikada mi nije bila namjera bahatiti se i dramiti. O svakom postupku sam dobro razmislila i reagirala kako sam trebala reagirati. I sami znate, bar pretpostavljam, da se nikada nigdje nisam gurala te nisam ništa očekivala jer nisam tip osobe koja će dignuti frku i paniku čim nešto nije po mom. Da ne govorim o spletkarenju i inim stvarima koje su me povrijedile. Saznala sam vrlo ružne stvari koje su te osobe radile protiv mene i ne mogu se načuditi kako se u isto vrijeme mogu u tolikoj količini inspirirati mojim stilom, frizurom i inim, odnosno načinom na koji godinama nosim odjeću, dodatke i ostalo, a toliko me mrziti i pasivno maltretirati ljude oko mene sa ispadima.
Svjesna sam činjenice da nisam ništa inovativnija, kreativnija ili nešto treće od ostalih blogerica, sve je već viđeno, nošeno. Moda se iz godine u godinu reciklira, vadimo stvari iz maminih i bakinih ormara, za koje smo prije par godina mislile da će tamo i ostati, te uz male intervencije ih pretvaramo u novi najdraži komad odjeće koji će nas na neki način predstavljati. Svi mi svojim načinom odijevanja želimo nešto poručiti ljudima oko sebe, marili mi svjesno za te komade na sebi ili ne. Vlastiti stil je samo jedna u nizu odlika kojom se razlikujemo od ostatka mase, kojom možemo izraziti vlastitu kreativnost ili viđenje svijeta oko sebe.
Ovo je moj prvi i zadnji post s ovom tematikom, neću raspravljati niti se obračunavati o gore napisanom jer mislim da je sve rečeno. Nećkala sam se oko njega, ali dobila sam veliku podršku prijatelja i poznanika. Moram se jednom zauzeti za sebe. Iskreno se nadam da me razumijete. Voli Vas Vaša Barbara.
A sada veseliji dio posta, za što je ovaj blog i namijenjen
Subotnja kombinacija je ostala neposlikana, jer su moje curke još senilnije od mene pa tako da ništa od tih slika 
Jedna je kombinacija zaostala od prošlog tjedna, a druge dvije su od ovog tjedna. Vani je OPET prehladno, melankolično i sivo, a meni u glavi proljeće, livade, sunce, povjetarac, cvijeće 
Nakon više od pola godine, počela su mi predavanja i mogu reći da sam malo živnula zbog toga. Obje posljednje kombinacije su za fax.
Uf, raspisah se 
Neću više tipkati da ne zaspite dok čitate, pozdravljam Vas! 
B. 
Robica: oxfordice Miss Selfridge; top, šal nakit, sokne i suknja H&M; najlonke kinez :D
Robica: košulja Zara Kids; balerinke Zara; vesta, suknja i grilonke H&M; nakit Accessorize i H&M
Robica: suknja i grilonke H&M; oxfordice Miss Selfridge; košulja Orsay; kardigan Zara; nakit vintage, Accessorize i H&M
|
