|
Nadam se da svi provode lijep Božić u ugodnom društvu i da su želje ispunjene (ili će biti ispunjene :)) Čestitka je snimljena prije koji tjedan, a otada nismo imali snijega i sad je neobično toplo za ovo doba godine! Svi drže fige da zasniježi na Božićnu noć!  Nemojte se prejesti kolača! :D |
Daklem, Amerika se prilagođava svima. Bar se tako čini, pokušavaju biti politički korektni i valjda po svojoj različitosti shvaćaju da nema svatko iste potrebe i da nema svatko iste mogućnosti i talente. Možda je to uspjeh njihovog razvitka. Tko bi ga znao. Njihove škole sigurno shvaćaju da nema svatko iste mogućnosti (bar većina njih) i tako se nudi jedan te isti predmet na tri razine: Easy, Normal i Honors. U četvrtom razredu se nudi i AP. Svaka škola je naravno različita, pa ću vam ja opisati slučaj moje škole. Uobičajeno je, ako ste učenik koji je već pohađao jedan razred u toj školi da svake godine na proljeće sjednete s vašim advisorom ili dekanom i odaberete predmete za iduću godinu. Naime, škola ima određene preduvjete za maturu pa tako morate uzeti najmanje x predmeta iz umjetnosti, znanosti, jezika, matematike itd. da biste zaradili dovoljno ocjena i maturirali. Obvezno morate uzeti , biologiju (mislim, u prvom razredu), kemiju (drugom razredu) i fiziku (trećem razredu) - tj. ako ste od prvog razreda upisani u ovu školu, ako ste se prebacili u 2., 3., 4. onda uzimate predmete potrebne da bi maturirali. Sad, koji je štos s Easy, Normal i Honors? Easy se nudi za učenike s poteškoćama u učenju. Zato moja škola ima i Learning Center (ne nude ju sve škole!) gdje učenici koji imaju poteškoća u učenju, poremećaj učenja i sl. nadoplaćuju dodatnih 10 000$ na godinu da bi dobili pomoć oko učenja. Normal, kako i sam naziv kaže, obična razina :p Ako uzimate običnu razinu nekog predmeta nemate previše domaćeg, nemate toliko radova itd. Mislim da je u širokom krugu namijenjen učenicima koje previše ne zanima određeni predmet, a trebaju prikupiti ocjene iz tih predmeta. Honors je namijenjen učenicima koji žele znati više o nekom predmetu ili jednostavno prikupiti bolje ocjene jer se Honors level računa kao veća ocjena nego Normal level. Ako ste pohađali Honors level nastavu to izgleda mnogo bolje na prijavnici za faks nego što bi normal level izgledao. Sad, AP ili vam ga Advaced Placement se najčešće nudi za učenike četvrtog razreda, ali općenito, to su naprednije razine predmeta, kako bi ovdje ljudi nazvali: College Level. Tako da te predmete učite na razini prvog razreda fakulteta. Taj predmet najčešće pohađaju učenici kojima treba za upis na faks, za bolji prosjek, želja za većim znanjem itd. Najčešće prvo morate pohađati jednu godinu nekog predmeta prije nego ju učite na AP razini. (bar kako vidim, ispada tako) Nude se engleski, biologija, kemija, fizika, programiranje, umjetnost (AP Art= pravite si portofolio za faks), matematika (AP razinu matematike uzima i dosta trećaša, tako i ja -vjerujem i većina učenika na razmjeni-, jer su neki bili dosta napredni i učili do te razine u ranijim godinama, a neki jer žele zahtjevnije gradivo od običnog) Sad mi sve ovo izgleda zbrčkano pa ne znam da li će itko ovo razumijeti :/ Pitajte nejasnoće! Najviša ocjena koju možete dobiti je A+. Da, u njih je ocjena s plusom i minusom prava ocjena koju dobivate na svjedodžbama. Hijerarhija testova je: 100-97%= A+ Sad, kako to računati u svjedodžbi? Jer ipak čuli ste u filmovima izraze kao: "Ima prosjek 4.0!" Kako? A+ i A se računaju kao 4.0 Svi Honors i AP predmeti se računaju kao +.1 na ocjenu, nije neka velika razlika, ali ipak znači. Tako da ispada da najviši mogući prosjek koji netko može imati jest 4.1 Eto toliko za sada, nadam se da nisam prekomplicirala nego da je sad malo jasnije :) Više o svjedodžbama drugi put. |
Evo moj tradicionalni mjesečni post :pSad sam već 4 mjeseca u SAD-u! Nevjerojatno, ali skoro pa pola mog putovanja je prošlo. 19.08.2006. u 20 sati (po Bostonskom vremenu) sam sletila u Boston logan Internationa Airport, a u 21 sat sam izašla kroz vrata carine i službeno stupila na američko tlo. Još uvijek se sjećam probijanja kroz veliku gužvu na carini i čekanja u odjelu za prtljage da dobijem svoj labello i kreme natrag. Također se sjećam istočnjačkog (vjerojatno Turčin) čovjeka koji je ostao zbunjen na moje upite, ali svejedno mi uspio donjeti voljeni Labello natrag u ruke. Onda je slijedilo upoznavanje s osobljem THE Organizacije, par dana u Connecticutu, dan u Bostonu i napokon put za Maine. Tu je uslijedilo upoznavanje sa školskim vozačem, pa onda s mojom dragom host-family. Još se uvijek sjećam njihova osmijeha kad su došli po mene u školu. Isprva pomalo nervozna (? ne znam bi li to bila prava riječ...) u iščekivanju rada na farmi, a onda olakšanje kad sam saznala da nije radna farma nego samo host-dadov hobi! Upoznavanje s 3 mačke, čuđenje kako je sve OOOGROMNO i odlazak u školu. Upoznavanje s raznim ljudima iz različitih djelova svijeta, odmor čak i nakon početka škole na kampu, prva utakmica, a konačno prva nastava. Živciranje oko rasporeda, živciranje oko matematike, živciranje oko cimerice, ali i uživanje u novom načinu nastave, novim upoznavanjima, novim prijateljima. ... U međuvremenu su bili doživljaji američke tradicije i delicije. Stjecanje nekoliko kilograma, gubitak prijateljice (otišla natrag u Francusku). I tako, evo me ovdje službeno 4 mjeseca u SAD-u. Kako sam? Dosta dobro, dapače bolje nego na početku. Iako još uvijek imam nekih neshvatljivih stvari o Americi, prvotni culture-shock je prošao. Sve više i više se navikavam na ljude oko mene i njihov način života i rada. No, strašno mi nedostaje prijateljica s kojom sam se uspjela najviše zbližiti u prva tri mjeseca. Ona je na žalost bila tu samo 3 mjeseca na razmjeni. Ali srest ćemo se ponovo, nadam se. U zadnje vrijeme mi je počela nedostajati i obitelj zbog svih ovih praznika i ljudi koji se deru: "IDEM DOMA!!!" Čim bih to čula pomislila bih: "Umukni... ja ne idem doma cijelu godinu!!!" ali to je bio uvjet s kojim sam se složila pa se nosim s time. Sad se sve manje frustriram nekim stvarima u vezi nastave, mentaliteta i različitosti općenito. Ne kažem da toga nema, ali je manje. Ali nešto me strah da sam počela biti sve gluplja :( Ne mogu se sjetiti nekih općih stvari; znam da su tu negdje, ali nikako da se sjetim točne riječi, izraza... da vam ni ne pričam o zemljopisu... Prije nekoliko tjedana me Geo pitao glavne gradove nekih država i nisam mu ih znala reći :( A znala sam!!! ...jednom. Ugh... što će biti od mene dok se vratim... Zato mi ne zamjerite gramatičke pogreške, najžalosnije je što nisu namjerne :( Što je žalosno, primijetim te greške dok čitam... Hrana? Jako puna masti i šečera. Ili je jednostavno hrana u kantini takva, ali svejedno previše fast fooda. Zato obožavam kako kuha moja host-family: fantastično :) Nije prezačinjena, nema oooogromnu količinu masti, taman. Yummy... :)) No keksi i neke njihove slastice? Jako mi je žao što ih nemamo u Hrvatskoj! Živjeti u domu? Život kao takav trenutno nije loš jer smo se preselil u novi uber-dom. :D No pitanje "Živjeti s hrpom adolescenata?" bi bila druga priča :p Društvo? Većinom krug međunarodnih učenika. Jako zabavno s obzirom da možete puno saznati o njihovim kulturama :D Jedna od spoznaja: različitost mandarinskog i kantonskog kineskog (moram još proširiti znanje na specifičnosti, ali tu su prijetelji Kinezi da mi objasne :D... ako im se bude dalo :p). Ali mi fali moja Francuskinja! :( Engleski? Kad su me predstavnici THE Organizacije posjetili na početku godine, rekli su mom advisoru: "Her English is great. As far as we know, she's from New Jersey." "Now wait a minute, people from New Jersey don't speak English at all" Još mi malo nije jasno ovos NJ, ali ok. haha Mislim da mi je gramatika gora nego kad sam došla ovamo jer me sad nitko ne ispravlja. Sva sreća da toliko ljudi ovdje ne zna gramatiku previše pa im ni ne smeta. Šteta što ljudi ovdje smatraju da bi bilo nepristojno strancima ispravljati engleski. Dapače! Prevelika koncentracija na sport? Ne smeta previše, sad sam na zimskom rasporedu i imam sport samo sat vremena svaki dan, tako da imam slobodno od 15 do večere (17:30) i opet slobodno nakon večere do Study Halla (18:30-20). Mačevanje je zakon :) Osjećam se tako moćno s mačem u ruci :D Internat? Da, malo se osjećam ograničeno jer se ne mogu kretati gdje hoću kad i kako hoću. Navikla sam da kao u Dubrovniku imam sve na dohvat ruke u daljini koju mogu propješačiti. Ovdje sam 20 minuta vožnje udaljena od većeg grada. Ali sreća da škola nudi neke sadržaje... Što mi se najmanje sviđa, a što najmanje kod Amerike i Amerikanaca? Najmanje mi se sviđa ... hm. stvarnone bih znala reći točno što jer ako bih se išla žaliti na masnu hranu, sjetim se da postoji nekoliko sushi restorana s zdravijom hranom, ... hm. Dobro pitanje. Rekla bih: nezrelost većine mojih vršnjaka. Nekad to i nije nužno loše, ali nekad to stvarno zna dići tlak. (ali opet, tko kaže da su mi vršnjaci uber-zreli i u Hrvatskoj? Volim moje gimnazijske kolege jer imaju dubinu i cijene stvarno lijepe vrijednosti, što opet ne bih mogla pripisati svima :/) Moja me optimistična priroda prijeći da išta osudim kao užasno. Jako mi se sviđa ta otvorenost Amerikanaca. Otvoreni su prema novim idejama i prihvaćanju istih. Kako je ,mislim, Lorraine napisala na svom blogu Hrvati često imaju tendenciju sve što ne shvaćaju osuditi kao glupo i popljuvati dok su Amerikanci malo oprezniji s time (bar koliko sam do sada primijetila, ali naravno da uvijek ima iznimki). Otvoreniji su prema idejama, veoma su... welcoming (to bi loše zvučalo na hrvatskom pa ubacujem ovu riječ) i zanima ih ako im pričaš o svojoj zemlji. I mislim da nisu baš toliko glupi koliko ljudi inače misle da jesu :/ Uvijek će biti iznimki. A opet, nisam sigurna radi li se samo o ljudima s kojim sam bila okružena, ali učenju pristupaju na mnogo zabavniji način nego u mojoj hrvatskoj školi. Da, novac igra veliku ulogu u tome... Da! Najviše od svega, ako nešto hoćeš, to možeš stvarno i ostvariti uz svoj trud. Sistem funkcionira i to mi se sviđa. Yeah We, the people! Na kraju, Vesele me još onih 6 mjeseci za koje znam da će mi proći brzinom svjetlosti. |
U međuvremenu, naravno da mi škola ovdje ide super! :DObožavam ići na nastave jer su profesori super. Bar većina njih :p Ne znam ima li veze što je ovo privatna škola, ali ovdje profesori imaju tu strast i posvećenost onome što rade. Na njima se vidi da obožavaju raditi svoj posao. (hm, mislim da već znam kako će neki ovo prokomentirati...) Vole svoje predmete, vole predavati i kroz njih učenici mogu vidjeti svu ljepotu tog predmeta. Ako ih pitate nešto profesori će vam vrlo rado odgovoriti ili pomoći da neđete odgovor. Ako ni sami ne znaju potražit će negdje i na kraju vam dati odgovor! Satovi su pogotovo dobri s profesorima koji imaju magisterij (ne znam za doktorat jer ni jedan od mojih predavača nema doktorat...). Profesor fizike zna, voli i živi svoj predmet. Učenici vole njegovu nastavu, ma koliko god da bio zahtjevan. Njegovi satovi su mi jedni od najdražih jer ne podcjenjuje učenike, traži od nas da mislimo i to mi se sviđa (mislim da ima veze s tim što je ovo Honors nastava), a uz to se možete puno nasmijati od početka do kraja nastave :D. Svejedno uviđam da zahtjevnost materijala i nije prevelika, ali to ovdje nije bitno. Moram li išta više napominjati nego reći da ima registracijsku tablicu koja veli "Physics"? :) Profesorica književnosti je, ako bih se izražavala Bubinim riječima, ful kul ženska. Ta žena stvarno voli književnost i engleski jezik. Uz to je hipi i često nas tjera da kroz djela mislimo o životu, vrijednostima ili jednostavno, svojom glavom. Iako je nastava na običnoj razini, zahtjevnošću bi se lako mogla mjeriti s Honors nastavom. Obožavam način na koji nam ona prezentira gradivo i kako voli dobacivati pošalice s učenicima :D Također puno smijeha od početka do kraja nastave i uvijek izađem nasmiješena iz njene učionice. U Hrvatskoj bih lektire najčešće na brzinu proletila samo da ih pročitam i znam o čemu se radi, ali ovdje baš hoću čitati (iako je i domaći). Inače sam voljela čitati, ali nakon Prosjaka Luke i inih depresiva iz sedmog razreda osnovne sam bila spremna oprostiti se s tom aktivnošću... No zanima me što i kako ćemo raspravljati na njenim satovima pa želim biti spremna pridružiti se raspravi :) Trenutno čitamo Huckleberry Finna (možda se pitate zašto ili mislite "a glupih li Amera, čitaju lektiru trećeg osnovne!", ali kao prvo, ovdje ljudi taj tekst čitaju na izvornom jeziku punom narječja, a kao drugo, ne mislim da itko u trećem osnovne može razumijeti punu simboliku i značenje Hucka Finna u trećem osnovne.) i meni se ta knjiga sviđa. Mark Twain je zakon :D Prije koji tjedan sam saznala da ima i magisterij, pa eto, još jedan plus za nju :D Profesorica španjolskog je draga žena, nova u školi, mlada, živimo u istom domu. Jako je simpatična, a kako pohađam Spanish I, s prvašima i drugašima, njeni satovi su većinom igra :D Profesori povijesti i grafičkog dizajna također vole svoje predmete i dragi su, ali ne bih ništa posebno napominjala kod njih. Dok je profesorica matematike jako draga kao osoba i jako će vam rado pomoći razjasniti nejasnoće, ali stvar je u tome da - ona, na žalost, ne zna objašnjavati. Većinu sata Calculusa (limesi i derivacije) završimo radeći Algebru (kvadratna jednadžba). I čak se znamo zapričati s profesorima koji nam ne predavaju, a ravnatelj zna svačija imena! :D |
Uf! Ovaj tjedan je bio dosta naporan. S jedne strane je lijepo što sam imala dosta ispunjen tjedan tako da se nisam dosađivala, a s druge strane nije lijepo što sam imala pun tjedan i nisam se imala vremena dosađivati :/Naime, u petak sam pošla po haljinu, a u subotu smo imali subotnju nastavu (Community Forum), a uvečer ples, tzv. Holiday Semi-Formal - Snow Ball. Razlika između formal i semi-formal je da vaša odjeća ne mora biti toliko ozbiljna pa i haljine smiju biti kraće itd. itd. Inače formal se još i naziva Black-tie. Isprva sam se veselila što idem, ali sam onda kasnije saznala da toliko puno ljudi s kojima se inače družim ne ide. :/ Ali what a heck, ovdje sam samo godinu dana, idem! I prijateljica mi napravi i frizuru (i tek onda primijetim koliko mi je duga kosa.). Priznajem, na ovom sam se plesu zabavila jer za razliku od prijašnjih, ljudi su bili bolje odjeveni i ples im je bio bolji. U biti, bilo je manje ljudi, ali je imao svoju temu pa je bilo lakše. Imali smo i djeda Mraza i svatko tko se slikao s njime je dobio dar (svatko tko se slikao=svi na plesu). I sad imam sliku s Djedom Mrazom :D (aka moj trener iz mačevanja, haha) Obukla sam i štikle, pa sam na svojih 173 cm dodala još nekoliko cm i osjećala se kao toranj. Naime, 90% ljudi u mojoj školi je nisko!  U nedjelju uvečer smo imali Vespers, to je tradicionalni događaj da se cijela škola okupi u crkvici u susjedstvu i onda slušaju zbor mališana i zbor malo većih mlišana, priče o različitim slavljima blagdana iz raznih djelova svijeta. E, pa u ovom zadnjem sam bila i ja. Pričala sam im o Božićnom periodu u Dubrovniku i proslavi dana Svetog Vlaha. Uz objašnjenje SV blagdana sam i složila i slajd sa slikama pa su se ljudi oduševili ljepotom moga gruada 8) U poneđejak se jedan dio cura preselio u novi dom. I to cure koje su u natjecateljskom sportu. Mačevanje ne spada u to. Pošto mi je taj dan i bila premijera božićne predstave nisam bila na jutarnjem sastanku i naravno propustih neke obavijesti. Onda se vratim u dom i pitam hoće li i u utorak dočaziti prikolice za selidbu i jedna mi Njemica veli da se svi međunarodni učenici trebaju seliti taj dan. A to je naravno bila kriva informacija. Kad se od međunarodnih učenika (pogotovo od onih kojima je ovo prva godina) pokušaju dobiti neke informacije možete očekivati da ćete dosta puta dobiti krive. I to mi nekad zna dići tlak jer su ti isti toliko uvjereni da su njihove informacije točne i ne popuštaju. U mom slučaju, to su većinom Njemice. I počela sam paničariti jer sam htjela taj dan otići do Portlanda u Asian Market, a bus je kretao u 14h. Na svu sreću druga prijateljica mi je rekla da informacije nisu točne i da se selimo sljedeći dan. ... Uglavnom, taj smo dan išli do Portlanda u dio zvan Asian Market u Old Portu da bi kupili azijske namirnice za međunarodnu večeru (koja je bila u u utorak). Ja sam se oduševila Azijskom tržnicom. Već sam nekoliko puta bila u tom dijelu Portlanda, ali sam se uvijek držala dijela ispod azijske tržnice i nikad nisam pošla gore. Neki su mi slatkiši bili tako poznati i bilo mi je zabavno gledati kako se omot nije promijenio skoro 10 godina! Ja i još jedan prvaš Japanac smo bili kao mala djeca u prodavaonici slatkiša. Doslovno. Samo što se ja ne bih mogla nazvati "malom". A poslije smo otišli u japanski restoran na sushi :D To je popodne bilo jako zabavno jer je bilo jedno od rijetkih radnih dana da idemo van iz škole. :D Te večeri sam se ubila od domaćeg, ali bilo je vrijedno toga :)  Možda vam i pokažem i svoju bivšu sobu u selidbenom kaosu. :p U utorak sam se preselila u novi, divni, fantastični dom :3 Naime, novi dom ima dva kata. Ima lift. Ima podno grijanje u hodnicima. Ima senzor pokreta u hodnicnima i kupaonici pa se svjetla pale kad netko prođe. Ima jednokrevetne i dovkrevetne sobe. Dvokrevetne imaju dva prozora :D. Ima tako udobne madrace, raj nakon onih starih madraca u starom domu. Ima divne stolice s podstavama. Imat ćemo i LCD televizor. Imamo kuhinju. Imamo veliku tuš kabinu. Imamo i kabinu za presvući se priej tuša. Ima i kadu (? iako ne kužim zašto bi netko htio imati kadu u domu). Ima tuš koji ne prska na sve strane. Imamo wireless. Novi dom je DIVAN. Dorm parentsi su super. Jedan od njih je tako smiješan i izgledamo kao prava obitelj mormona (mnogo djece, mormoni, kužite?) :p Novi dom je fantastičan! :D We <3 new dorm Ruke su mi otpale koliko sam stvari nosila taj dan :/ I stekla mišiće i sad imam monstruoznu ruku :( Nakon selidbe sam otrčala do Dinning Halla da kuham za međunarodnu večeru. Odlučih napraviti bakine kokos kuglice i lignje na hladno (by teta). Kokos kuglice su bile hit, miris čokolade je privlačio svakoga k mojoj zdjeli :p Palestinci koji su bili na stolu do mog su stalno molili za još :D Baka power 8) lignje nisu doživile toliku popularnost u utorak jer su svi pošli za mesom koji su nudili i Kina i Japan i Njemačka i koja zemlja već ne :p, ali su sljedeći dan bili posluženi za ručak i mogu reći da je jaaaaako malo ostalo :) Bilo mi je drago da se svima svidjela moja hrana :) Trener mačevanja me stalno moli za recept, toliko su mu se svidjele :p  Bila sam mrtva umorna od selidbe i kuhanja. Ali bilo je zabavno :) U srijedu sam napokon promačevala nakon dugo vremena. I bilo je super :D Osjećam se tako moćno s tim mačem u ruci 8) U četvrtak je školski rock band&co. imao nastup i mogu pohvaliti profesora zbora da je bio IZNIMAN. Svaka mu čast. :) Ja sam umjesto slušanja, vrijeme iskoristila za fotkanje u mraku :p A u petak nismo radili ništa produktivno na nastavi jer je dosta učenika već napustilo školu tako da smo na španjolskom rješavali osmosmjerku (koja je bila trosmjerka :p), na književnosti gledali Charlie Brown's Christmas, na fizici gurali zid i igrali se laserom :D, povijest samo došli i odmah pošli, a na matematici smo morali zapravo rješavati zadatak :/, al' nikako da profesorici objasnim da bi faktorizacija bila bolja od kvadriranja... I tako sam od jučer poslijepodne u svoje host-family. I tu ću provesti Božić i Novu Godinu. Za one koji bi htjeli reći "blago ti se, na praznicima si", ne tako brzo, meni nastava ponovo počinje 03.01.2007. ;p Sad sam na zasluženom odmoru nakon napornog tjedna. Ah :3 Trenutno je opet zatoplilo i nema snijega pa dosta ljudi veselo iščekuje snijeg. Svima vama natrag u RH, sretno s krajem polugodišta! :D PS Imam domaći iz nekih predmeta tijekom praznika! |
|
I tako daklem, počeo je sinoć padati pravi snijeg. Pod pravi mis lim na onaj koji će se skupiti na zemlji dovoljno, čak i previše, da se napravi snjegović, a naravno i ostati neko vrijeme. Onda je prestalo. Pa opet počelo ovo jutro. Moje kolegice iz doma su se oduševili na samu pojavu snijega pred njihovim očima, neki su zurili kroz prozor s oduševljenim izrazom na licu jer ili nisu vidjeli snijeg toliko dugo i to ih je podsjetilo na sve divne zimske radosti, a drugi pak nikad nisu ugledali snijeg u životu. Moja reakcija na cijelu tu situaciju je bila: "I'm gonna die tomorrow..." s obzirom da još uvijek nisam imala pravu obuću, ravnajući se prema iskustvima iz prošlosti, pretpostavka je bila da ću toliko puta ljosnuti . Prijatelji su me s osmjesima tješili "ma neeećeš, ne brini, naviknut ćeš se ti već!" mda da... :/ Ali eto, uvijek se nađe neki spas, tako da mi je cimerica posudila njene čizme. Sva sreća što je cijeli život provela u hladnim krajevima pa ima nekoliko pari sniježne obuće... a na svu sreću i istu veličinu! Isprva sam s pomalo ovakvim ---> :/ licem promatrala snijeg prije prvog koraka na tu beskrajnu bjelinu, ali sam s vremena na vrijeme sve hrabrije i hrabrije garila po snijegu, tako da sam već nakon ručka s veseljem gazila snijeg. Međutim, tada sam se i malo opustila pa sam se, eto, rasula ispred zgrade znanstvenog odjela i lijepo udarila koljeno. Za one koji nisu iskusili poslijepodnevni pomalo otopljeni snijeg pomiješan s ledom, to nije nimalo lijep doživljaj, dapače vrlo bolan. A naravno, ne bi ja bila ja da ne iskoristim priliku za photo-session ;) Većinom snimano s drugog kata "Performing arts, English and Humanities" zgrade, nakon probe predstave (premijera je u ponedjeljak, ja sam narator). Molim primijetiti srce koje sam napravila otiscima svojih stopala. Prvi trenuci prvog pravog snijega!  Mjesto gdje sam pala, olitiga zgrada za znanost  s desne strane se može primijetiti teren za field hockey koji se ne koristi preko zime) Zalazak sunca  Moji otisci u snijegu! :D Užitak je poći gaziti snijeg koji nitko nije gazio :D  Pogled s prozora  Znam da sada zvučim oduševljeno, ali znam da će mi biti puna kapa snijega do kraja 2006. (doslovno i figurativno) Sutra je semi-formal dance i nabavih si haljinu i cipele. Nadam se da se neću razbiti u potpeticama... |
Jučer ujutro.Probudih se. Odjenuh se. Izađoh van na doručak. Primijetim nešto roska vani. Ali gle, pa nije mokro. Da, snijeg! Jučer je pao prvi snijeg (malo veći... u biti, pao je već negdje možda u listopadu, ali samo na nekoliko minuta), ali se razvedrilo do podne :p Od jučer je po cijele dane vani ispod ledišta i svuda okolo možete primijetiti ledene lokve i zamrznuto tlo. Obožavam skakati na lokve i lomiti led :D No, današnji naslov nije snijeg, nego hrana. Hladnoću sam samo htjela dočarati da vidite kakvi su trenutno uvjeti (ispod ledišta). Bš sam neki dan razmišljala koliko se prehrambene navike razlikuju ovdje i u RH. Ameri imaju stvarno drukčiji ukus i okus raznih grickalica i inih. Kako ste možda i primijetili iz filmova ili serija, ali oni su STVARNO, najozbiljni, ma absolutno, skroz ludi za maslacem od kikirikija. Možete naći čokoladu, sladoled, pecivo, pa čak i pravo jelo koje u sebi sadrži taj magični namaz. Meni se baš i ne sviđa i ne vidim zašto im je to toliko dobro, ali neka ih :) No, ono što oni vole, a što volim i ja jest Okus čokolade s pepermintom Oni ne jedu čokoladu, jedu čokoladice. 90% onog što se ovdje da naći pod čokolada ja ne priznajem kao čokoladu. To su čokoladice. Zamotane u omote i strpane u vrečice kao npr. KitKat (obožavam male KitKate. Tim više što se mogu kupiti po 12 po cijeni od 97c), Reese's (popularna čokoladica punjena, pogađate, maslacem od kikirikija), Yorks (aka peppermint patty, okrugla ploha peperminta prelivena tankim slojem čokolade. Njam.), Buttercup (opet kikriki čokolada kombinacija, ali nije preloša), Baby Ruth (komadi kikirikija i čokolada), Charleston chews (veličina/dužina oko dva prosječna Marsa, žvakljivosti negdje između bombona i žvake, mnogo dobro :)), m&m možete naći u svim bojama, prigodama, veličinama vrećica i oblika pakovanja, nešto nevjerojatno, onda klasične čokoladice prisutne i u nas i kao još jedan od velikih proizvođača čokolade je Hershey's (pošto ne kupujem Nestle proizvode, oni su mi super.). Pravu čokoladu možete pronači u mnogobrojnim čokoladarnicama (na početku moje američke avanture, slikah se ispred kuće s natpisom Chocolate factory), ali su dost askup(lj)e. Od čokolada imaju veliku selekciju čokolade s pepermintom (genijalan proizvod je Hershey's 60kcal thins s okusom peperminta... mmmm).  Zatim, ako ste gledali Charlija u tvornici čokolade sjetit ćete se Willyja Wonke, slavnog proizvođača slatkiša. Jeste li znali da se film bazira na dječjoj priči? I mnogo važnije, jeste li znali da Wonka proizvodi postoje? U toj kolekciji semogu naći svakakvi pomalo neobični slatkiši (više imaju neobično ime nego što su neobični sami po sebi, ali originalni jesu, u svakom slučaju). Moji najdraži Wonka proizvod je Nerd Rope. Ako bi išli doslovno prevoditi zvuči smiješno, zar ne? Međutim, nerd u ovom slučaju nije štreber, već naziv malih šarenih bombončića koji su punjeni nečim kiselim iznutra (hrskavi izvana, kiseli iznutra. Genijalno), a zove se rope jer su ti nerdsi zalijepljeni o traku gumenog bombona. Toliko mi se svidio i znam da će se sviditi i mom bratu pa mu odlučih to poslati :p Moja prijateljica iz Japana obožava Nerdse (bez Ropea, only Nerds). Popularni proizvod iz Wonka kolekcije je također i Laffy Taffy. Kad ga otvorite izgleda kao velika gumica i taffy je, koliko sam shvatila, naziv bombona koji je između bombona i žvake. Kao i svi proizvodi iz Wonka linije, dolaze u bolesnim bojama. Ali se isplati trovati... dobri su :DZatim, za razliku od hrvatskih srednjoškolaca (bar što se tiče mojih kolega iz gimnazije Du :p) koji skoče do trgovine između satova i kupe slane štapiće, bobi flips, čips, kekse, pecivo iz pekare, pancerote... moji Američki kolege skoče do tzv. Bookstore, trgovine u sklopu kampusa i kupe perece prelivene čkoladom (makar zvučalo glupo, odlični su), bagel (popularno pecivo koji ima rupu u sredini, ali nije donut!), brownie (čokoladni kolač koji je dobio ime po svojoj boji), donut (do I need to explain? :p), mini donut, pop tarts (to su tost peciva, ako ste gledali Mean Girls, otac jedne od plasticsa je izumio to :p, osobno, to mi je PREPREPREslatko, ali ljudi to vole ovdje. Jako kalorično, btw), zamrznuto pecivo (u biti nije baš pecivo nego nešto prženo) koje podgriju u mikrovalnoj, neizostavne čipseve, nachos (jaaaaak popularni, utjecaj Meksika i latinoameričke kulture) i što svega ne. Kad smo kod čipsa, ovdje imaju okuse koje je nemoguće naći u RH: ocat i sol (odlično!), (prije je bilo u RH, ali već nekoliko godina nigdje ne vidim) barbeque, itd. Jako dobar proizvođač je Cape Cod jer nisu preslani kao većina čipseva (kao npr. Lay's). Vinegard salt je jako popularan. Kad mladi ogladne neće jesti voće ubrano na Pelješcu (kao u Dubrovniku :p), već će posegnuti za tzv. noodlesima; to je japanska pasta zvana ramen i sveprsutna je u SAD-u i mom domu. Uliju vruću vodu i za tri minute spremno. Neće baš naići ni na domaće kolače, pa će napraviti instant browniese ili cookiese. Najbolji je Ghiradellijev brownie. Što je zanimljivo kod njih? Imaju okuse zvane Double ili čak Triple Chocolate i Fudge. Obično je Double Ch naziv za okus čokolade s komadičima čokolade (triple je, jelte, s još nekom formom čokolade). Fudge bi naši prevoditelji preveli kao nugat. Međutim, što je nugat? Nikad nisam bila sigurna u to, makar ga jela tisuću puta. Često vežu lješnjak za nugat....? Fudge nema veze s lješnjakom, ja bih to opisala kao mnogostruko gušća čokolada. Kao jaaaako gusti prelijev za sladoled pa čak i još gušći :p Ubitačno dobra kombinacija je brownie preliven vrućim fudgem i serviran sa sladoledom. Tzv. Hot fudge brownie a la mode. Raj na zemlji :) Cookie i brownie se bore za prvo mjesto najpopularnijih grickalica ilitiga snacks. Možda ste primijetili u filmovima, ali Ameri, osim burgera i cheesburgera, obožavaju sendviče i tzv. Wraps, razno povrće+meso zamotano u taco tijesto. Da ne bi ispalo da je ovdje svemirski sve drugačije, imaju Orbit žvake. Ali ne baš u obliku tableta kao u nas, najčešće ga se da naći u malo debljim i kraćim "listićima". Možete čak i naći malu čašicu sa 60 žvakača. Haha. Super posluži ako često jedete žvake (ergo, imam ga na stolu). Ima toliko toga i sad ne znam što bih više dodala... A da, kokice. Jako su popularne! Imaju toliko vrsta instant kokica i kad ogladne, hop u mikrovalnu i eto ti grickalice. Ja uvijek imam nekoliko čokolada i čokoladica u ladici stola da mi posluži za vrijeme učenja: kitkat, yorks, 70% cocoa choc (ja bi i tamnije, al se ne da naći :/) |
Once upon a time, there was a djevojka koja je igrom slučaja end up u America. She je dugo željela one mp3 plejer and nadala se get one kad gets to US and A.That djevojka looked for dobra ponuda for a long long vrijeme and finally odlučila to kupiti one and the jedini Creative Zen Vision: M 30GB in Green. When njeni parents išli to Daleka Zemlja, she povjerila her ušteđevina to buy joj CZVM30GBiG. But što happened? Her roditelji met njen dad's rođak on aerodrom and on said Apple should kupiti mp3 plejer in Americi. That's how ona wait do September to napokon get mp3 plejer. But. What ona forgot? This je Ju Es end Ej: the land where anything complicated is too simple and where everything simple is too complicated. Ona naively mislila: I doć' in trgovina and simply kupiti mp3 plejer! Oh, no, no, little girl, krivo. For a while ona zaboravi on mp3 plejer and sjeti se sometime in listopad: Oh, yeah, trebala bih buy mp3 plejer! It's about vrijeme! She opet does istraživanje on mp3 plejers to be sigurna that to is what ona wants. Ok, CZVM30GBiG, it is. Ona goes to Circuit city since tamo is price najpovoljnija! Uniđe in trgovina and reče:"IwannakupitiCreativeZenVision:Mplayer30GBinGreen! On što sailsclerk kaže:"Pa we ne prodajemo Creative Zen Vision: M player 30 GB in Green in trgovina. We have samo black. Samo and only crno." And što was djevojka supposed to činiti to kupiti CreativeZenVision:M30GBinGreen jerbo that se može only naručiti through interneta. Kreditna card? Not coming to obzir. "well, there is način" You are supposed to kupiti gift card (da pojasnimo pojam: Gotovo svaka trgovina, ako ne i sve trgovine, ima u ponudi tzv. Gift cards. Kako to funkcionira? Vi kupite tu gift karticu i onda na blagajni "napumpate" tu karticu s iznosom koji osoba, kojoj to poklonite, može potrošiti u toj trgovini. Dosta koristan dar kad npr. ne znate što točno pokloniti nekoj osobi, a znate da bi ta osoba voljela kupiti nešto u toj trgovini date joj npr. 20$ u gift kartici pa se taj iznos odbije od konačne cijene kad ta osoba kupi nešto. Ne samo da su korisne, već su dosta lijepo ukrašene ;)) na iznos CZVM30GBiG and then naručiti preko neta. Oh, yes, kul! Može, I want to! Međutim... when naručiš through net ne prihvaćaju Poštanski pretinac (koji, I, kao person koja lives u dorm, ima) Eh... One bitka was izgubljena, but ne whole rat!!! Few dani later, ona sits za table i says njenoj friend o that: "You možeš use moja address!" Thank ti, thank ti! This way, mogu order moj mp3 plejer! And napokon she pođe happy kupiti her long-wished CZVM30GBiG and ona wanted kupiti gift card. But... something je bilo wrong s kompjuter and she morala wait. Njena Friend Francais je bila there s her. It was the posljednji time da su FF&Apple were zajedno in Augusta (capital Mainea). At first, strpljivo and sa smile je stajala. Then je prošlo 10 minutes, she was tired. Her FF je smartly sjela under the polica, but Apple was uporna. After 15 minuta she počela losing nada: "What ako it's nije meant za mene to have Creative Zen Vision: M 30GB in Green? Maybe bih should odustati anymore... when "Kompjuter worked! You možeš buy gift card!" Jipi yey, the heavenly zvona heard. Napokon, after prvi put deciding da go za Creative Zen Vision: M 30GB in Green in lipanj, she napokon succeeded kupiti on 13. studenog 2006. People iz Circuit cityja were brzi, they dostavili few days poslije, maybe 1 or 2 dana poslije. Amazing. After Davanjazahvalnosti she napokon had Creative Zen Vision: M 30GB in Green u her rukama. Sada very zadovoljno plays video datoteke when se vozi in bus ili has to čekati on something. :) Epilogue: Zašto Creative Zen Vision: M 30GB in Green? Istražujući ponudu mp3 playera, prvo sam mislila: Hello Kitty mp3 player, međutim, imao je loš kapacitet memorije (256MB), onda pak klasični mp3 player sveprisutan u RH, zatim iPod shuffle, ali sam otkrila da sadašnji playeri prikazuju slike i video, otkrih iPod Video. Onda sam odlučila potražiti mišljenje drugih ljudi da vidim što oni imaju reći. Ispostavilo se da iPod može reproducirati samo glazbu kupljenju preko iPoda, čak briše podatke kad se iPod prikopča na nečiji drugi kompjuter, nema opciju reprodukcije divixa, lako se lomi itd. Netko mi preporuči da su Zen playeri kvalitetniji. Potražih malo i svidi mi se. 30GB nije za baciti, a kako se bavim fotografijom i ako pitate bilo koga tko me zna reći će vam da stalno nešto slikavam, tako da imam tonu slika i dobro bi mi došla dodatna prenosiva memorija. Nečkah se između Zen MicroPhota i ZenVM30GBiG i isprobah ih oboje u trgovini i svidjelo mi se kako CZenVM30GBiG ima veći ekran, bolje boje i lakše upravljanje. Možda za neke i jesu glomazni (visina 10 cm), ali meni ne smeta. Volim velike ekrane :) Uz to su i jeftiniji od iPoda, a i dolaze u čak 5 različitih boja (crna, bijela, plava, roza i zelena, dok iPod nudi samo crno i bijelo). Creative Zen je zakon 8) |
|
...napokon... NAPOKON! Napokon mi je dugo dugo željeni mp3 player pao u ruke! :D mwahahahahaha. Od lipnja pa sve do sada... trenutno se vratih s mačevanja i idem sad na probu predstave pa poslije možda napišem sve zavrzlame oko kupnje ovog zelenka :) ladies and gentlemen, Creative Zen Vision M 30GB in green, mogućnost reprodukcije audio, video i foto datoteka :)) i još mnogo, mnogo više!  |
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
