I tako daklem, počeo je sinoć padati pravi snijeg. Pod pravi mis lim na onaj koji će se skupiti na zemlji dovoljno, čak i previše, da se napravi snjegović, a naravno i ostati neko vrijeme.
Onda je prestalo.
Pa opet počelo ovo jutro.
Moje kolegice iz doma su se oduševili na samu pojavu snijega pred njihovim očima, neki su zurili kroz prozor s oduševljenim izrazom na licu jer ili nisu vidjeli snijeg toliko dugo i to ih je podsjetilo na sve divne zimske radosti, a drugi pak nikad nisu ugledali snijeg u životu. Moja reakcija na cijelu tu situaciju je bila: "I'm gonna die tomorrow..." s obzirom da još uvijek nisam imala pravu obuću, ravnajući se prema iskustvima iz prošlosti, pretpostavka je bila da ću toliko puta ljosnuti . Prijatelji su me s osmjesima tješili "ma neeećeš, ne brini, naviknut ćeš se ti već!" mda da... :/
Ali eto, uvijek se nađe neki spas, tako da mi je cimerica posudila njene čizme. Sva sreća što je cijeli život provela u hladnim krajevima pa ima nekoliko pari sniježne obuće... a na svu sreću i istu veličinu!
Isprva sam s pomalo ovakvim ---> :/ licem promatrala snijeg prije prvog koraka na tu beskrajnu bjelinu, ali sam s vremena na vrijeme sve hrabrije i hrabrije garila po snijegu, tako da sam već nakon ručka s veseljem gazila snijeg. Međutim, tada sam se i malo opustila pa sam se, eto, rasula ispred zgrade znanstvenog odjela i lijepo udarila koljeno. Za one koji nisu iskusili poslijepodnevni pomalo otopljeni snijeg pomiješan s ledom, to nije nimalo lijep doživljaj, dapače vrlo bolan.
A naravno, ne bi ja bila ja da ne iskoristim priliku za photo-session ;)
Većinom snimano s drugog kata "Performing arts, English and Humanities" zgrade, nakon probe predstave (premijera je u ponedjeljak, ja sam narator).
Molim primijetiti srce koje sam napravila otiscima svojih stopala.
Prvi trenuci prvog pravog snijega!

Mjesto gdje sam pala, olitiga zgrada za znanost
s desne strane se može primijetiti teren za field hockey koji se ne koristi preko zime)
Zalazak sunca

Moji otisci u snijegu! :D Užitak je poći gaziti snijeg koji nitko nije gazio :D

Pogled s prozora

Znam da sada zvučim oduševljeno, ali znam da će mi biti puna kapa snijega do kraja 2006. (doslovno i figurativno)
Sutra je semi-formal dance i nabavih si haljinu i cipele. Nadam se da se neću razbiti u potpeticama...
Post je objavljen 09.12.2006. u 04:56 sati.