Apple art - Kroz moje oči

26.11.2006., nedjelja

panorama

Jučer smo se odlučili malo voziti po okolici jer je host-mom našla jednu cestu s predivnim pogledom i svi zajedno odosmo vidjeti o čemu se radi.

Prvo što smo primijetili na ulazu u cestu jesu satelitske antene. :/ Hrpa satelistskih antena. Usred ničega.

Satelitske antene.
Roswell? Potraga za inteligencijom u svemiru? Ovisnik o TV-u???

Što je još zanimljivije iznad tih antena se nalazi štala predivnih boja.

Sad, što bi hrpa satelitskih antena i štala mogle imati zajedno?
...
Jedini odgovor koji ima smisla jest da ti ljudi uzgajaju kiborg-krave koje komuniciraju s bićima u svemiru. Da, bit će da je to.

... kako god,
Ne znam ime tog mjesta, ali je stvarno predivno. Veliko prostranstvo ravnica i planine.

Mjesto me podsjetilo na the Crucible (lektiru koju sam morala čitati treći tjedan nastave, pa smo u sklopu toga gledali i istoimeni film), koji se odvija u kolonijalnoj Americi, točnije u Salemu. A što je u Salemu? Vještice! :D Ako pogledate taj film (sumnjam da će ikome biti baš prezanimljiv...) vidjet ćete baš ovakve štale.

ili ovakve kućice

Slatka crkva. Tipično za Novu Englesku.

Divno mjestašce.

Inače, ovih dana se u Maineu smračuje već u 16 sati. Danas smo svjedočili zalasku sunca u 15:40. Prije 15 sati se činilo kao da je vani već 16:30. Uh...
Ove gornje slike su snimljene oko 14h.

Uvečer smo pošli u kino pogledati Happy Feet.
Prije nego smo pošli u kino, svratili smo u Home Depot, trgovinu dragu mnogim muškarcima jer možete nabaviti svašta za rad po kući, u kući, na kući... Ono što me pomalo šokiralo/zabavilo jesu božićni ukradi za dekoraciju kuće i dvorišta. Naime, na putu smo vidjeli da su mnoge kuće ukrasile svoja dvorišta s kičastim lampicama i figur(etin)ama.
Uđete u HD i dočeka vas sva sila tih ogromnih figura za vaše dvorište... prođe vas blaga jeza kad shvatite da biste to mogli viđati po putu...

...daklem, pošli smo pogledati Happy Feet.

Priča o pingvinu Mambu koji je izopćen od društva jer nema dara za pjevanje kao svi drugi pingvini, ali ima talenta u plesu. Priča o društvu, izopćenosti, snazi pojedinca, borbi za pravu stvar, prijateljstvu, ljubavi i iznad svega; plesu. Dirljiv film, svakako ga pogledajte ;) Najviše mi se sviđaju meksički pingvini :D Da Penguin Backstreet Boys :) Poster upozorava da bi moglo izazvati tapkanje nogama i zaista, to mi se i dogodilo :D

Kako ste možda uspjeli vidjeti u filmovima, američke kokice su ogromne. Promjer čaše, cca 25-30cm.

Sve u svemu, dobri praznici :) Sutra se vraćamo u dom i počinje zimski trimestar!

- 23:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.11.2006., subota

thanksgiving

Kako već i ptice na grani znaju (zbog silnih serija i filmova i inih), Thanksgiving se tradicionalno slavi zadnjeg četvrtka u mjesecu studenom. Ove godine je pao na 23.11.

Ako niste znali, to je Amerikancima ono što je nama Božić: Najveći blagdan. To je najprometniji dan u godini, a dan nakon je najveći dan za shopping u godini. Tradicionalno se okuplja cijela obitelj (rodbina) i što se radi? Jede. Glavni simbol Thanksgivinga je purica. Tada se obitelj sjati sa svih krajeva SAD-a i skupa večeraju svečanu Thanksgivingsku večeru: pečena purica s punjenjem koja se kasnije prelijeva umakom (gravy), pirei, umak od brusnice (neizostavno), itd. Kako koja obitelj voli.

Zašto se to slavi?
Ako sam upamtila kako treba, moja host obitelj veli: da je davne ... (loša sam s godinama), kad su prvi doseljenici došli, imali ogromnu večeru s Indijancima. Večerali su zajedno jer su suradnjom uspjeli pomoći (deseljeničkom) selu da opstane. To je bilo te godine. I onda nije bilo nikakve velike gozbe jedno 100 itd. godina kad odjednom odluče da bi bilo dobro to proslaviti i tako slave do danas. Nekako mi zvuči tipično američki: da imaju dan kad samo jedu :)

U moje host-family je došla host mamina majka iz Floride i ujak s host-dadove strane i njegova žena koji žive odmah u blizini.
Ispekli su puricu tešku 17 funti (nekih valjda 9-10kg?), naravno punjenu sa "stuffing"om, pire od krumpira, pire od bundeve (one narančaste halloweenske :)), složenac od mahuna, a ujakova žena je donjela dvije pite; od borovnice i od jabuke.
Inače bi svi kao u filmovima trebali reći zbog čega su zahvalni ove godine, ali kako moja obitelj nije tradicionalna mi to nismo radili... no imam ja puno toga za biti zahvalna :)
Stručnjaci kažu da je najgore ako ljudi jedu samo jedan veliki obrok tijekom dana pa stoga preporučuju da se jedu mali obroci tijekom dana tako da se ne prejedemo za ručkom.
Moja host-family voli zdravo jesti (ili se bar host-mom trudi) pa smo imali male zalogaje prije večere: povrće koje možemo umočiti u umak, krekere, masline, gljive, sir (s jedne jedinstvene Maineovske farme koza :), no o tome drugi put), umaci: od brusnice (neki čudnog imena, ali veoma ukusan!, Aunt Patty's Almost Famous Cranberry ... Dip, valjda. No taj Almost Famous dio mi je dobar :3) i francuski dresing.
Uzimali smo si vremena između zalogaja, obroka itd. Na kraju smo to sve zapečatili s pitama sa sladoledom :) Kako se to ovdje zove, Pie a la mode, naučila sam u Little Miss Sunshine (film) da to znači "sa sladoledom", bez obzira što Francuzi imaju reći na to :p
Pio se Sparkling Apple Cyder. Izgleda kao pravi šampanjac, ali je pomalo kiselkasti napitak od jabuke :)) (info: Maine uzgaja jako dobre jabuke. Jaaako. Dobre. Jabuke. Za one koji možda nisu primijetili, ja obožavam jabuke.)

Ako upalite televiziju tog dana, možete očekivati svakakve obiteljske programe, no tradicija je pogledati Macy's Thanksgiving parade gdje prikazuju paradu ogromnih balona na popularne likove (Sponge Bob, M&M, Dora the Explorer, Ulica Sezam itd.) u New York Cityju. Od ostalog možete vidjeti Thanksgiving epizode Prijatelja, Scrubsa, Seinfelda, South Parka, ma čega sve ne. I to u maratonu.
Pogledah 3 epizode South Parka za redom i jedna od njih nije bila o tnxgvngu, ali je bila urnebesna epizoda o World of Warcraft, bila je smiješna čak i meni koja ne igram tu igricu pa mogu misliti koliko bi se svidjela fanovima WoWa.

'Cause we are living in a material world...
Tradicija je također i dan nakon Tnxgvnga: Da Thanksgiving Sale! Tada cijene padaju, dućani se otvaraju u 5 ujutro, stvaraju se redovi, kolone, i to od ranog jutra, ljudi hrle samo da bi bili prvi na akcijama. Većina trgovina je nudila specijalne cijene od cca 5-11 ili podne. To je najveći shopping dan u godini jer se obavljaju kupovine i za Božić. Nama se nije toliko žurilo na to pa smo odlučili biti "na terenu" u 9:30. Parkiralište trgovačkog centra koje inače zjapi prazno, jer je ogromno, danas je bilo dupkom puno. Cijene su bile dosta super. Sniženja od 15, 30, 50, 70 posto po svuda! Kolone za blagajne su bile velike kao nikad u jako jeftinim dućanima; po mojoj procjeni 10 metara kad sam ja stala u red. Na svu sreću su imali dobro organizirane (brojne) blagajne pa je to išlo brzo. Malo popularnije trgovine koje ni inače nisu prejeftine nisu nudile prevelike popuste; kao npr. American Eagle (jako poplarna marka ovdašnje omladine) 15%, Gap 30% - samo do podne. Neke trgovine imaju dva dana popusta.
Moja je glavna zadaća bila kupiti topao kaput za oštru Mainesku zimu i uspjela sam naći kaput za dosta dobru cijenu, sniženu oko 60%. Morala sam stajati u redu za to pa sam propustila rasprodaju CD-a u susjednoj trgovini: 7$ po CD-u (ograničenje 3 po osobi).
Na kraju krajeva mijenjam mišljenje, Bubi, ipak mi se sviđa Claire's :p Tamo mogu naći naušnice za neprobušene uši, a i neke prigodne stvarčice za prijateljice.

Stvar kod Američkih shoppinga jest da ne morate imati previše novca da kupite stvari ako čekate dovoljno dugo da te stvari dođu na sniženje. Tako se neke majice koje su nekad bile 30$ mogu na kraju kupiti za čak 4$! I što je još bolje, te stvari jesu off-season, ali ne izgledaju nimalo loše. (*napomena: to je ekstremni primjer; ako čekate JAKO dugo) No ako ćete kupovati u špici sezone, naravno da je skupo, doduše možda ne koliko u nas, ali jest i ne da vam se plaćati toliko za neku stvar kad znate da ćete ju uskoro moći imati za mnogo manje.
Sad su se počeli prodavati predivni šalovi, svakakvih boja i uzoraka, a što je najbolje, svi su jako dugi kao što ih volim :) Planirala sam plesti svoj šal, ali kako vidim svakakve lijepe šalove više nisam baš sigurna u to...
Vidim da sam se uvalila u šoping priče pa ću prestati :/
Uglavnom, šoping u takvim situacijama umara i oduzima odsta vremena: dok vi to pretražite, nađete, probate, stanete u red i napokon platite istrošite toliko energije... Naporno, no zabavno i sad shvaćam zašto u filmovima toliko prikazuju scene šopinga.

Zimski trimestar
... se bliži. U ponedjeljak počinje novi trimestar. I što je u planovima autora ovog bloga:
¤ mačevanje, kao zimski sport, radit ćemo i Thai-chi u sklopu toga :)
¤ klub pletenja, isplest ću... nešto!!!
¤ igranje na snijegu, ako bude snijega.
¤ grafički dizajn, umjesto d img-a.
¤ Semi-formal dance; ples, manje formalan no "prom", dolazi se u kraćim haljinama, nadajmo se da ću naći neku haljinu.
¤ božićna predstava
¤ posjet Quebecu, ako uspijem izvaditi vizu do tada...
¤ ako budem vadila vizu idem u New York.
¤ na proljetnim praznicima ću u Louisianu ići pomagati graditi kuće unesrećenima u uraganu
¤ nadajmo se s host-family na Floridu
¤ također se nadam da se dovoljno ljudi prijavilo za satove plesa...
¤ yoga dva put (ili bar jednom) tjedno

Sounds good to me!

*** slike će uslijediti kasnije

- 06:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.11.2006., srijeda

javor, javor, javor all around

Mislim da će me ljudi ubiti zbog bandwitha, ali evo napokon slika javorova lišća! :D

capmpus, 16.09.2006

campus, 15.10.2006

campus, 18.10.2006

- 19:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.11.2006., ponedjeljak

3 mjeseca otkako sam u SAD-u

(oduzmite 6 sati od vrijeme objave i dobit ćete točan datum i vrijeme)

Prošlo je točno tri mjeseca otkad sam stigla u SAD.

Danas sam pričala s Willow, na hrvatskom nakon skoro 3 mjeseca... Baš mi je bilo drago i hvala ti :)
Međutim...
Kako već skoro pa tri mjeseca nisam prozborila rečenicu na hrvtaskom primijetih da mi je izgovor i tečnost jezika znatno loš, unatoč Willowinu uvjeravanju da mi je samo izgovor nekih riječi loš...

O... ne! :/

Ljudi zovite me na Skype... treba mi vježbe :((

PS sad sam kod svojih host-family. Uf... domaća kuhinja :)) Nakon skoro pa tri mjeseca :)) mmmmm... yum :) Danas mi za večerom host-dad veli: ""Wow, you must've been hungry!" (gledajući kako proždirem...) i onda objašnjava gostima kako dugo nisam imala domaću hranu. Indeed. Lijepo je maknuti se od kantine.
Inače moja obitelj kuha super, ali oni ne jedu ručak i dok sam kod njih bila preko ljeta nisam se ni kila udebljala. Al kad sam u domu... *uzdah*
Vrijeme je da priznam istinu pred svijetom: udebljah se!
Ali nekako mi nije krivo. Mislim da sad izgledam bolje nego kad sam bila ultra mršava. No, to govorim sada. Jer još uvijek izgledam mršavije no većina Amera. Vidjet ćemo što ću govoriti kad se vratim u Hrvatsku gdje svaka druga cura izgleda kao manekenka...
Uglavnom, u moje host family se može doći mršaviti. No, sad dolazi Thanksgiving: žderačina godine...
Oh, well... Hrana! :D

PPS sad sam pošla u statiske i baš me zanima tko su ti ljudi koji su me posjetili po 20-30+ puta iz Colorada ili Virginije ili Illinoisa ili Velike Britanije (iz FSS-a) pa čak i netko s Europapress IP-em! Woah :)

- 03:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.11.2006., petak

yippi, the exams are over! :D

Ovaj tjedan je bio završni tjedan jesenskog trimestra i kako to biva ovdje, pisali su se ispiti. Ispitno ludilo (hm, preludilo) je počelo prošle subote s ponavljanjima. To isto, samo s drugim predmetima smo radili i u ponedjeljak. I u utorak... testovi iz A i B perioda. Srijeda, testovi iz C i D perioda. Četvrtak testovi E i F perioda i u petak, G period.

Ti su testvi kao provjera svega naučenog u ovom trimestru i obično ima oko 6 stranica za ispunjavanje itd. Nekad i više. OCjena tog testa zauzima od ok 20-30% vaše ocjene za cijeli trimestar.
Ja sam sve skupa imala 6 predmeta u tjedan dana. Boy... it's exhausting... Isprva mi je to bilo zanimljivo, pošt nikad nisam radila takvo što, ali sam oko sredine tjedna (već drugi dan) shvatila da to i nije tako zabavno jer to toliko psihički umara. Da, znam to gradivo, ali nikad nisam sigurna hoće li biti to i to, uvijek iznova zaboravljajući na prijateljičinu rečenicu ("Ovo je Amerika, samo misli što jednostavnije možeš", nemate pojma koliko je ovo točno... sama sebi zagorčavam život ako previše mislim...) Testovi nisu teški, jer čak i neko pitanje koje niste ponovili možete prizvati iz sjećanja jer nije to bilo baš tako davno da ste to učili. Svaki ispit traje 2 sata, nakon najmanje 1,5h učenici mogu napustiti učionicu. Međutim, to ovisi od predmeta do predmeta. Učenici koji imaju French IV su pisali test preko 3 sata (jer je profesorica nova pa nije znala kako odmjeriti vrijeme potrebno za psanje testa -punog eseja-)
Moju "sezonu" je u ponedjeljak otvorila matematika. Ništa strašno, ali me ipak trigonometrija uvijek zeza. A eto, kad sam preskočila taj dio matematike (što me podsjetilo, nisam do kraja ispričala priču o matematici...). Iz Digital Imaginga smo imali samo neki kvizić i poslije toga komentirali završne radove (slobodna tema, ja sam prijateljicu pretvorila u vilu s leptirovim krilima) i pržili CD s našim radovima. Taj dan je bio dosta dobar. Srijeda još bolja; samo španjolski koji je 90% razreda uspjelo riješiti u prvih sat vremena. Ostatak dana provedoh u dragoj mi Art Roomu :) izrađujući dar svojoj Francuskinji (koja je jutros otišla natrag u Francusku :( ). Četvrtak je bio grozan... Američka književnost i Američka povijest u jednom danu... napisala sam pet eseja. Jedan. Za drugim. To je bilo previše. Am Knj smo pisali na kompovima i to zračenje te učionice mi je već bilo užasno...Već mi je na prvom eseju bilo dosta pa sam se jedva natjerala napisati 3 eseja za književnost. A onda još dva eseja za povijest popodne... Čokolada je na svu sreću bila tu da mi pomogne :) A vrijeme je grozno. Fora je, ali je ubitačno za raspoloženje: magla posvuda. Najgušća je ujutro i uvečer, a nekad je tu i preko dana. Nikako da ti malo digne raspoloženje. Ayayay. Već sam u srijedu oko ručka bila mrtva umorna i htjela se odmoriti od silne količine podataka kojih sam se morala prisjetiti... Da, najgori je bio četvrtak. Jutros smo imali ispit iz fizike i nije bio težak. Samo neki zadaci koje smo ionako radili na satu itd. Čak je i moja prijateljica koja je inače često zbunjena na tom predmetu sa sigurnošću izjavila da bi mogla dobiti 100%!. Drago mi je zbog nje :), problem koji se svima osim njoj i meni činio težak sam lako riješila, ali mi je krivo što sam zapela na nekom banalnom problemu i mučih se riješiti ga, no bez uspjeha. Na kraju mi je bilo dosta pa sam samo nešto napisala i predala test. Uvijek mi se to dogodi... Glupe greške koje mi zarade niže bodove nego što bih zapravo mogla... grrrrr. Al eto, gotovo je gotovo!!! :D Tjedan mi je počeo i završio s brojevima. Živili brojevi, rađe nego 5 eseja i pisanje odgovora...

Prošlu nedjelju smo pošli u Portland. THE Nijemac (Geo u daljnjem tekstu), THE Francuskinja (Jul udt) i THE Kineskinja (Xi udt). Baš smo dan prije Geo i ja pričali kako fali kulture ovdje i Geo je bio uzbuđen što je u Portlandu i gajio ogromnu nadu za pronalaskom kulture u tom gradu koji se na prvi pogled čini dosta britanski. Prva postaja - banka! Sad ako bih išla opisivati kako nam je bilo smiješno što ni jedno od nas nije znalo pošteno iskoristiti bankomat za dobiti nešto novca ispalo bi dosadno pa neću. Geo je bio uzbuđen što će konačno naći neku kulturu. Nadao se obilasku crkve, muzeja, spomenika (staaaarih 250 godina, ma zamislite vi to, čak 250! :p), itd. itd. Ipak je iz Njemačke, navikao je na kulturu na svakom koraku. No čini se da sam ja imala neki drukčiji plan za početak. Obilazak slatkih i zanimljivih trgovina: čokoladarnica (ovdje ima puno tih chocolate shopova... mmmmm...), pogled na izlog zanimljivih šaljivih stvari u Julinom smislu i Baskin Robbins i Xiin dragi Dunkin Donuts. Geu je više bilo dosta obilaženja hrane pa smo odlučili da bi bilo vrijeme za kulturu. No gdje poći?

Jel tko ikad čuo za neke spomenike u Maineu? Hm. Čini se da ne. Odlučismo pitati u suvenirnici. Cura koja radi tamo je promislila i rekla: "pa... imate svjetionik...". No ima li nešto na daljini koju možemo prohodati "a... taj je svjetionik udaljen 16km... Osim toga... ne znam." oukej. I našli mi kartu Portlanda u turističkom uredu. Pogodite što je istaknuto! Gea je jaaaako razveselilo što na karti možete vrlo lako pronaći Dunkin Donuts!Yippy! Od kulture... pa ima tu nekih muzeja... i gradskog ureda i knjižnice...
Ja sam u ruci držala čašicu BR sladoleda s ogromnim kuglama i počne kišiti... taman na našem putu prema gradskom uredu... Onda je počelo lijevati. A Xi nije imala vodootpornu odjeću pa je pokisla kao, kako bi moj tata rekao, crkveni miš. Na kraju je taj gradski ured, kao šečer na kraju, bio -
zatvoren.
Iskreno rečeno, zabavno je nekad (naglašavam, nekad) tako hodati po kiši, nemate prilike svaki dan. Jul je to bilo zabavno, pa tako i Geu, a Xi tek kad je kupila poncho kabanicu.
Na kraju smo se vozali u busu tako pokisli i smrznuti, a profesor koji nas je vozio je svako malo smanjivao grijanje pa smo morali smišljati alternativne načine sušenja (od pljeskanja mokre odjeće do okretanja tijela prema struji toplog zraka pa do trljanja i sl) Bilo je zabavno :)

Jutros je Jul otišla natrag u Francusku. Cura s kojom sam se najviše zbližila u ova tri mjeseca; tako otvorena, vesela i luda :) Jako će mi nedostajati. Još uvijek mi nije došlo u glavu da je otišla pa ni ne plačem, ali ako ne budem imala što raditi sigurna sam da bi to polako počelo navirati iz mene.

Sad sam u svojih host-familiesa preko Thanksgiving praznika i tu ću provesti sljedećih 10 dana. Nije da ne volim biti na kampusu, ali mi uvijek bude tako drago maknuti se s kampusa, ako zbog ničeg bar zbog promjene.
Vesele me ovi praznici nakon ispitnog ludila. Uh... Sad shvaćam zašto ne smijemo imati više od 2 testa preko tjedna!
E da, što mi je uostalom bilo zanimljivo na testovima: Učenici smiju slušati mp3 player na nekim predmetima! (sve dok god ih drugi ne čuju) Woah!

PS O, jea! Sunce!!! Sunce na horizontu!!!
Moj host dad je rekao da bi sredinom tjedna trebao past snijeg. Inače je ovo vrijeme jako netipično za ovaj dio godine. Pretoplo je.
Kad smo kod pretoplog u domu grijanje radi i previše pa mogu šetati u ljetnoj odjeći da mi bude taman ugodno.

PPS Uskoro selimo novi ženski đački dom!!!

- 21:28 -

ej, kak si ti nama, evo pročitah post pa se bacam na komentiranje...e pa testovi..joj imamo ih i mi sad dosta..ali ne u jednom tjednu sve lol...to mi zvuči fakat naporno...ali tad jelda nemate nastavu ili? samo testove pišete?....aj reci o čem si pisala u esejima si morala na zadanu ili izmišljenu temu?, a što se tiče digital imaginga, to mi fora zvuči..ajd ak možeš objavi sliku, baš me zanima..anyways...vidim i to si prešla..sada malo odmora kako kažeš..joj mi bi svi ovdje na odmor..škola nas ubija...ali eto moramo i mi nekak pretrpit to..e aajd čujemo se i ubaci slikica još koji put..ajde pozz...kiss (Orange Boy 17.11.2006. 22:23)

imaš slike s dva projekta d img-a objavljene na blogu kao slike uz post. Ovaj post ima sliku s mojom prijateljicom vilom (doduše u manjem izdanju), a donji post o hrani ima dio slike druge prijateljice u stilu kubizma. Esej smo morali pisati na zadanu temu (nema ti tu slobodne teme, to je književnost, pišeš o čem god ti zadaju o knjizi): nešto u vezi knjige kao, dobiješ komentar o knjizi koji je jedan kritčar napisao, a onda moraš napisati slažeš se ili ne i to potvrditi dokazima iz knjige ili ti pak da pjesmu iz knjige pa ti moraš napisati značenje i vezu s drugim pjesmama u knjizi. A povijest ti zada esej na temu lekcija, tipa: u formi eseja navedi uvjete koji su omogućili otkriće Amerike ili kako su Englezi, Francuzi i Španjolci drukčije osvajali i tretirali Indijance ili napisati o četiri stavka Deklaracije Nezavisnosti itd... (Apple 18.11.2006. 00:53)

Uzivaj za Thansgiving!!!
Bar si se rijesila ispita za jedno vrijeme. (Zvrk 18.11.2006. 01:32)

iscrpljujuće djeluje ovo s ispitima..aj,glavno da si sve to obavila : )...hear ya ;) (mortischa 18.11.2006. 17:09)

- 21:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.11.2006., srijeda

natječaj za razmjenu otvoren!!! :D

Molim fanfare! :D

Napokon! Ono što smo (ste) dugo iščekivali!
Natječaj za razmjenu učenika je otvoren od jučer pa sve do 15.01.2007!!! :D

Molim brzo posjetite adresu FSO-a, stranicu natječaja

Ovo je i meni uzbudljivo :))

Sad sam malo prolistala po stranici i cijena troškova za Ameriku je narasla na 1750$ ove godine (ali opet napominjem, ti se troškovi mogu pokriti sponzorstvom. Neka vam to bude najmanja briga)
I ove godine su se odlučili osvježiti natječaj i izgled i samu atmosferu istog. Imaju čak i logo :D I papiri su ljepši. Čak imaju i Power Point prezentaciju o načinu prijave i ispunjavanja obrasca. Primijetih da ove godine kandidati imaju više vremena. Nama je rok bio 13.11.-20.12., dok je ove godine rok proširen na dva mejseca. Lijepo.
Ako imate kakva pitanja o prijavi itd. imate navedene adrese koordinatora itd., a ako pak imate pitanja o iskustvu iz prve ruke slobodno se obratite meni :) Bit će mi drago ako mogu pomoći (može i u komentarima, a imate i mail sa strane, obećavam da ću redovitije provjeravati mail!!!).
Svim kandidatima koji su se odlučili biti učenici na razmjeni, bilo u SAD ili GB, sretno vam. Sam taj korak je super :)
Enjoy!

- 17:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.11.2006., ponedjeljak

TOEFL i prehrana u americi

Oh, kako vrijeme leti.
Već je 12.11.2006., tko bi rekao...

Pa dakle, jučer smo pisali TOEFL test. Test engleskog za strance koji planiraju studirati u SAD-u ili Kanadi. To baš i nije bitno jer je test bio obvezan za sve internacionalne učenike. Valjda da vide kakvo nam je znanje engleskog nakon skoro 2 i pol mjeseca u školi. Trajalo je od 13-16:30. Ja sam imala umrijeti jer sam nakon prvih sat vremena ogladnila, a nema pauze između dijelova testa... :(
Naime, test se dijeli na
-esej
-slušanje i razumijevanje
-čitanje i razumijevanje

Skoro pa malo teži SLEP (Secondary Level English Placement, koji moraju pisati svi učenici koji bi u šklou u ENglesku ili Ameriku) test. Čim smo završili s testom odjurila sam do pekare ispred škole :)) Njihov Cranberry Orange Muffin je bio divan.
Inače, kad smo kod slastica, Ameri OBOŽAVAJU:
cookiese, to nisu keksi u hrvatskom smislu. To su THE Cookiesi. S čokoladnim mrvicama, m&m-om, itd itd itd. :))) Moja Francuskinja ih obožava pa je dobila i nadimak "Cookie" :p Svaki put kad bi rekla " I am on a diet." nadovezala bi se s "I will stop eating sweets except for choclate chips and m&m cookies" :p hahaha. Do dana današnjeg ne samo da nije izgubila ni kilo, već je dobila nekoliko kila. :)
Zatim, muffini su popularni. Tzv cup cakes. Za doručkom nekad imamo chocolate chip chocolate muffine... ajme divote... Najbolji ikad. Kako i samo ime govori s čokoladnim mrvicama su i tijesto je od čokolade. Na vrhu je posipan šečer. mmmmmm.... mmmmmmmmm.... Neodoljivi.
Onda, za doručkom imamo i pancakes i vafle. Jedno smo vrijeme Francuskinja i ja bile lude za vaflima svako jutro, vafli s jagodama i čokoladom :)), ali onda su mi prištevi počeli iskakati kao ludi pa sam morala prestati... :( Pa smo vafli sveli na vikende.
Donuts koje Homer Simpson voli su također popularni, mogu se kupiti u školi četvrtkom.
Dunkin Donuts je najpopularniji, no meni osobno presladak i ima previše ulja :/ Što ne znači da ga nekad ne uzmem :p ali uvijek mi bude dosta pola. Prezasičujući je :/
DD također nudi i muffine, i to OGROMNE. Provjerih na internetu koliko to ima kalorija i ni više ni manje nego 600kcal.
Mda, jedna od nuspojava otkako sam tu jest da me zanimaju kalorije za svaku hranu koju kupim ili idem jesti.
U Hrvatskoj me nije bilo UOPĆE briga za kalorije i jela bih što bi mi se jelo bez brige. No... otkako sam tu, u Zemlji Preslatke i Prezačinjene Hrane počelo me zanimati koliko što ima u sebi. I kad u trgovini kupujem nešto pogledam što piše sprijeda, a onda odmah okrenem da vidim koliko ima kalorija. Tako i kad jedem. Nikad nisam vjerovala da ću početi brojati kalorije, ali stvarno me zanima broj kalorija u svačemu oko mene.
Tek toliko za demonstraciju i usporedbu,
prijateljičina vaga je pokazala da mi treba oko 2300 kalorija na dan.
Čokolada, i to tamna, u 1,5 retka ima 230 kalorija. Dunkin Donuts Muffin ima 600 kalorija. Jedan donuts u prosjeku ima oko 200-350 kalorija. Starbucksovi kolači su dosta dobri, no večina ih ima između 300-700 kalorija.
Zašto? Jer su sve količine OGROMNE. Ti kalorični muffini su veličine 4 prosječna kompjutorska miša. I sad se vi zapitajte kako netko može imati 500 kila u Americi. Odgovor: vrlo, vrlo lako.
Još uzmite u obzir da je zdrava hrana skupa: povrće, sve organsko, prirodno, dosta skupo za prosječan džep.
Joj, tako mi fale hrvatske rajčice i povrće koje zapravo ima okus... ovdje povrće jedva da ima okus... Fale mi i jabuke. U školi nude 4 vrste jabuka. 3 od njih ne jedem jer mi izgledaju previše plastično. Jedna je PREcrvena, druga je PREžarkozelena, a treću ne diram... dok četvrta ima zdrav izgled.
(Znam da su mi svi opisi jako šlampavi, ali ne znam kako bih ih opisala...)
Sva čokolada koju sam tu probala je PREzašečerena. Mliječna je čisti šečer. Tamna uopće nema gorčinu. Isto šečer samo u malčice manjoj količini i tek kad dođete do čokolade s oko 60% kakaa imate osjećaj kakaa u ustima.
Međutim, nije sve tako crno. Ima neke hrane koju sam tako zavoljela (iako su nezdrave do bola) kao npr. malih čokoladica tipa kit-kat itd., muffini, cookiesi... :) fudge, brownies... oni će mi faliti kad se vratim.
Eto, malo o hrani.
Inače sad imamo kraj trimestra i ovaj tjedan će tjedan ispita. A onda Thanksgiving break.
Yaaaay :D

- 21:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

blog.hr mi nece objaviti post. Koji vrag?! :/

- 18:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>