nakon četiri mjeseca u SAD-u
Evo moj tradicionalni mjesečni post :pSad sam već 4 mjeseca u SAD-u! Nevjerojatno, ali skoro pa pola mog putovanja je prošlo. 19.08.2006. u 20 sati (po Bostonskom vremenu) sam sletila u Boston logan Internationa Airport, a u 21 sat sam izašla kroz vrata carine i službeno stupila na američko tlo. Još uvijek se sjećam probijanja kroz veliku gužvu na carini i čekanja u odjelu za prtljage da dobijem svoj labello i kreme natrag. Također se sjećam istočnjačkog (vjerojatno Turčin) čovjeka koji je ostao zbunjen na moje upite, ali svejedno mi uspio donjeti voljeni Labello natrag u ruke. Onda je slijedilo upoznavanje s osobljem THE Organizacije, par dana u Connecticutu, dan u Bostonu i napokon put za Maine. Tu je uslijedilo upoznavanje sa školskim vozačem, pa onda s mojom dragom host-family. Još se uvijek sjećam njihova osmijeha kad su došli po mene u školu. Isprva pomalo nervozna (? ne znam bi li to bila prava riječ...) u iščekivanju rada na farmi, a onda olakšanje kad sam saznala da nije radna farma nego samo host-dadov hobi! Upoznavanje s 3 mačke, čuđenje kako je sve OOOGROMNO i odlazak u školu. Upoznavanje s raznim ljudima iz različitih djelova svijeta, odmor čak i nakon početka škole na kampu, prva utakmica, a konačno prva nastava. Živciranje oko rasporeda, živciranje oko matematike, živciranje oko cimerice, ali i uživanje u novom načinu nastave, novim upoznavanjima, novim prijateljima. ... U međuvremenu su bili doživljaji američke tradicije i delicije. Stjecanje nekoliko kilograma, gubitak prijateljice (otišla natrag u Francusku). I tako, evo me ovdje službeno 4 mjeseca u SAD-u. Kako sam? Dosta dobro, dapače bolje nego na početku. Iako još uvijek imam nekih neshvatljivih stvari o Americi, prvotni culture-shock je prošao. Sve više i više se navikavam na ljude oko mene i njihov način života i rada. No, strašno mi nedostaje prijateljica s kojom sam se uspjela najviše zbližiti u prva tri mjeseca. Ona je na žalost bila tu samo 3 mjeseca na razmjeni. Ali srest ćemo se ponovo, nadam se. U zadnje vrijeme mi je počela nedostajati i obitelj zbog svih ovih praznika i ljudi koji se deru: "IDEM DOMA!!!" Čim bih to čula pomislila bih: "Umukni... ja ne idem doma cijelu godinu!!!" ali to je bio uvjet s kojim sam se složila pa se nosim s time. Sad se sve manje frustriram nekim stvarima u vezi nastave, mentaliteta i različitosti općenito. Ne kažem da toga nema, ali je manje. Ali nešto me strah da sam počela biti sve gluplja :( Ne mogu se sjetiti nekih općih stvari; znam da su tu negdje, ali nikako da se sjetim točne riječi, izraza... da vam ni ne pričam o zemljopisu... Prije nekoliko tjedana me Geo pitao glavne gradove nekih država i nisam mu ih znala reći :( A znala sam!!! ...jednom. Ugh... što će biti od mene dok se vratim... Zato mi ne zamjerite gramatičke pogreške, najžalosnije je što nisu namjerne :( Što je žalosno, primijetim te greške dok čitam... Hrana? Jako puna masti i šečera. Ili je jednostavno hrana u kantini takva, ali svejedno previše fast fooda. Zato obožavam kako kuha moja host-family: fantastično :) Nije prezačinjena, nema oooogromnu količinu masti, taman. Yummy... :)) No keksi i neke njihove slastice? Jako mi je žao što ih nemamo u Hrvatskoj! Živjeti u domu? Život kao takav trenutno nije loš jer smo se preselil u novi uber-dom. :D No pitanje "Živjeti s hrpom adolescenata?" bi bila druga priča :p Društvo? Većinom krug međunarodnih učenika. Jako zabavno s obzirom da možete puno saznati o njihovim kulturama :D Jedna od spoznaja: različitost mandarinskog i kantonskog kineskog (moram još proširiti znanje na specifičnosti, ali tu su prijetelji Kinezi da mi objasne :D... ako im se bude dalo :p). Ali mi fali moja Francuskinja! :( Engleski? Kad su me predstavnici THE Organizacije posjetili na početku godine, rekli su mom advisoru: "Her English is great. As far as we know, she's from New Jersey." "Now wait a minute, people from New Jersey don't speak English at all" Još mi malo nije jasno ovos NJ, ali ok. haha Mislim da mi je gramatika gora nego kad sam došla ovamo jer me sad nitko ne ispravlja. Sva sreća da toliko ljudi ovdje ne zna gramatiku previše pa im ni ne smeta. Šteta što ljudi ovdje smatraju da bi bilo nepristojno strancima ispravljati engleski. Dapače! Prevelika koncentracija na sport? Ne smeta previše, sad sam na zimskom rasporedu i imam sport samo sat vremena svaki dan, tako da imam slobodno od 15 do večere (17:30) i opet slobodno nakon večere do Study Halla (18:30-20). Mačevanje je zakon :) Osjećam se tako moćno s mačem u ruci :D Internat? Da, malo se osjećam ograničeno jer se ne mogu kretati gdje hoću kad i kako hoću. Navikla sam da kao u Dubrovniku imam sve na dohvat ruke u daljini koju mogu propješačiti. Ovdje sam 20 minuta vožnje udaljena od većeg grada. Ali sreća da škola nudi neke sadržaje... Što mi se najmanje sviđa, a što najmanje kod Amerike i Amerikanaca? Najmanje mi se sviđa ... hm. stvarnone bih znala reći točno što jer ako bih se išla žaliti na masnu hranu, sjetim se da postoji nekoliko sushi restorana s zdravijom hranom, ... hm. Dobro pitanje. Rekla bih: nezrelost većine mojih vršnjaka. Nekad to i nije nužno loše, ali nekad to stvarno zna dići tlak. (ali opet, tko kaže da su mi vršnjaci uber-zreli i u Hrvatskoj? Volim moje gimnazijske kolege jer imaju dubinu i cijene stvarno lijepe vrijednosti, što opet ne bih mogla pripisati svima :/) Moja me optimistična priroda prijeći da išta osudim kao užasno. Jako mi se sviđa ta otvorenost Amerikanaca. Otvoreni su prema novim idejama i prihvaćanju istih. Kako je ,mislim, Lorraine napisala na svom blogu Hrvati često imaju tendenciju sve što ne shvaćaju osuditi kao glupo i popljuvati dok su Amerikanci malo oprezniji s time (bar koliko sam do sada primijetila, ali naravno da uvijek ima iznimki). Otvoreniji su prema idejama, veoma su... welcoming (to bi loše zvučalo na hrvatskom pa ubacujem ovu riječ) i zanima ih ako im pričaš o svojoj zemlji. I mislim da nisu baš toliko glupi koliko ljudi inače misle da jesu :/ Uvijek će biti iznimki. A opet, nisam sigurna radi li se samo o ljudima s kojim sam bila okružena, ali učenju pristupaju na mnogo zabavniji način nego u mojoj hrvatskoj školi. Da, novac igra veliku ulogu u tome... Da! Najviše od svega, ako nešto hoćeš, to možeš stvarno i ostvariti uz svoj trud. Sistem funkcionira i to mi se sviđa. Yeah We, the people! Na kraju, Vesele me još onih 6 mjeseci za koje znam da će mi proći brzinom svjetlosti. |
