Apple art - Kroz moje oči

28.10.2006., subota

vikend u slikama (Bangor)

Prošli vikend nam je bio "long weekend" (sub-pon) i pođoh u prijateljice. Ipak je miris, sama atmosfera i ugođaj doma skroz drukčiji no uniformiranost doma. Uf! :) Više mi je bilo dosta ovog glupog krem zida pa sam se zatrčala u Art room i uzela nekoliko velikih papira koje sam oblijepila po zidu i sad šaram i lijepim po njima... ah. Koja stres-terapija :D

Bangor

Ulica i kuća prijateljice Iz. u koje sam pošla preko vikenda. Cijela ulica, kuća pa i brat su joj kao iz filmova. Pogledajte samo kakve stvari izvodi njen brat s prijateljem, lol. Kako i sama kaže: "Najgore e što su obojica pametni"

Američko predgrađe

Divovski kolač

I nije bio fin. PREzašečeren i PREvelik :(

Domaća pita od jabuka. PREFINA :))) by Iz.'s mom

Zvonik moje škole u 7 ujutro

Američka javna škola (od autobusa do hodnika, ormarića i kafeterije)

"Dress as a ... day"
Za promoviranje školskog duha, svaki dan je određena tema odijevanja. Dan kad sam ja posjetila školu je bio "Dress as a Nerd day" lol. I neki učenici su imali stereotipne nerdovske hlače, košulje i naočale :D

Jeste li znali? Bangor je inače grad u kojem živi poznati pisac :)
-----> Stephen King :D
Ima dvije kuće. Jedna je crvena, a sad je kupio i bijelu kuću do.
Ovo je njegova kuća. Obratite pozornost na ulaz :))

njegova ulica
Naravno da smo slikali pravi turisti slikali pred njegovom kućom :p

Kako znate Haloween se bliži. Mi se kao internacionalni učenici MORAMO mašlarati i poći trick or treating na vrata profesora po kampusu. Kopali smo po staroj Iz.inoj kutiji kostima i ja ću možda biti puritanska vještica. Tko zna.
Moj mogući kostim (bez trapki)

Moja će se luda francuska prijateljica J. mašlarati u Victoria's secret angela XD Naime, prvo je mislila preko crnih gaća navuči tange i biti tako maškarana, ali kako je našla krila i krunu u Iz. odlučili smo da će biti VS Angel :D LOL Jedva čekamo reakciju škole ^^

U Bangoru postoji legendarni drvosječa Paul Bunyan, or should I say, njegov kip. OGROMAN kip. Koji je koštao 20k$, komentar Iz.ina dečka na taj kip: "... what a waste of money"
Indeed. Jedino sam se ja odvažila od svih nas 5 sliakti s njim. Na moje pitanje tko bi sa mnom francuskinja je razrogačila oči i odlučno dobila (s francuskim naglaskom :)):"I will not take a picture with that man!"

Između sotalog smo pošli u Denny's (restoran koji radi 24/7) u 22:30h i jeli pancakes (po kojima je Denny's i poznat) i chocolate fudge brownie a la mode :))) Fino. No OGROMNO (once again, jelte). Kineskinja X. je umrla od smijeha na veličinu njenog hamburger/sendviča. On je veličine 2/3 njene glave.

I voštali ruke :D

I jeli pravu američku pitu od jabuka :D (pogledati sliku gore)

Na povratku u školu smo stali u McDonald's i jeli Happy Meal :D i Iz. i J. i ja dobile iste Dancing Barbike :D Za vašu informaciju, tek smo teenageri :p
A X. je samo ela cheesburger. Not Happy Meal :/ :p
Sve u svemu, zakon vikend! :D

- 17:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.10.2006., srijeda

američki studij

Danas sam bila na razgovoru sa college counselorom i saznala nešto novo o američkim studijima! :D

Kako je moja škola "college preparatory" (koliko sam skužila javne škole se zovu high school, a privatne prep school?), cilj je, naravno, da se pripremimo za faks, jelte. I tako ako ste redovni učenik, a ne učenik na razmjeni, imate predmet zvan Junior Seminar koji morate pohađati jedan trimestar; tu dobivate razne informacije o faksovima, upisu, odabiru, financijskoj pomoći itd. Svaki junior ili trećaš, senior ili maturant imaju svoje college counselore s kojima se mogu posavjetovati o faksu. I taj predmet je obvezan, osim ako ste učenik na razmjeni, jer se tada pretpostavlja da nećete maturirati iz ove škole i da nećete pohađati faks u Americi, ali vrata college counselinga su uvijek otvorena svima.
Kako ja spadam pod grupu ljudi koji još ne mogu odlučiti što dalje s karijerom i studijem, odlučih iskoristiti priliku i posavjetovati se (jer mi nije poznato da u mojoj školi u RH toga ima) i na kraju dobila hrpu magazina o odabiru studija, karijera itd. i još mi je savjetnica rekla da mi je poslala mail s materijalima.
Što je sad uostalom toliko zanimljivo; savjet za faks? Rekli bi ljudi, pa što. Ali! Ja sam danas otkrila nešto novo :)
Naime, hrvatski maturanti moraju odlučiti koji će smjer odabrati, ergo moraju odlučiti čime bi se voljeli baviti u budućnosti i studij je za određen predmet ili zanimanje. Kao u Engleskoj, npr.
Međutim, kako mi je i savjetnica rekla: "Amerika je puna neodlučnih đaka i obožava te iste", zato u npr. Škotskoj i SAD-u imate studije u kojem ne morate učiti ništa posebno, već sami odaberete što vas zanima, sami odabirete predmete koje bi voljeli učiti (npr. uzmete uvod u psihologiju, dramu i fiziku itd. ako vas to zanima) i jednostavno istražujete što vas najviše zanima. I nakon dvije godine takvog "lutanja" odlučite što vam se najviše sviđa.
Wow.
No što sam zaboravila pitati, financijsku stranu. Sjetih se; bi li itko stipendirao ljude da idu odlučivati što dalje? Mislim da ne. Ako da, zašto? I na faksu bi se provelo 6 godina :/

Dobila sam neke materijale za čitati pa ću valjda steći bolji uvid u kojekakve stvari, no moj glavni problem je neodlučnost št dalje, odnosno, ne znam što me zanima, jer ne znam što sve postoji na svijetu. Htjela bih sve i svašta jer volim svakakve stvari koje baš na prvi pogled nemaju veze jedno s drugim :/ i nisam mogla nabrojati koje bi dvije stvari učila do kraja života. Ne znam.

chapter 2
Sutra su PSAT za sve juniore i sophomore (drugaši), vjerovatno vas mnogo zna što su SAT iz filmova itd. No za one koji ne znaju, SAT su testovi za upisi na faks, odnosno, pišete test iz matematike i engleskog + esej i po vašim bodovima se dalje upisujete na faks.
PSAT su PreSAT - pred SAT- probni testovi tek toliko da steknete uvid u svoje znanje. Ne piše se esej. Međunarodni učenici postižu dobre rezultate na matematici, ali engleski im je slab, jer
a) nije im materinji jezik
b) test traži da definirate riječi koje ne susrećete u svakodnevnom životu, već ih trebate naštrebati ili biti jako dobro načitani. Postoje SAT word books.
Mnoge moje kolegice međunarodnjakinje prigovaraju zašto bi trebale pisati PSAT kad ionako neće na faks u Americi. No kako mi je i M. rekla, nikad ne znate kad će vam SAT score biti koristan, možda se predomislite i odlučite ipak studirati u Americi itd. A i čini mi se zabavnim bar iskusiti i vidjeti koliki vam je rezultat :)
Tako sutra 2. i 3. razredi nemaju nastavu nego pišu PSAT od 8 do podne.
Četvrtaši su imali SAT prošlu subotu.

*****

U Maineu je hlaaadnoooo :(( i već nosim sve moguće grijače za noge i ruke, šal, jaknu itd. I naravno, prehladih se i nos mi stalno curi :/ Neki dan je bilo kao u siječnju u Dubrovniku!!! :( AAAArgh. Hladno :( I onda kad čujem kako se ljudi još kupaju u mom gradu... ah... lijepa limediteranska vremena...
Ništa, odoh pisati domaći. Drugi put vam pripovijedim o ocjenama. Au revoir.

- 01:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.10.2006., subota

nakon skoro dva mjeseca u SAD-u

Pregledavajući site koji će uskoro otvoriti natječaj za stipendiju, sjetih se kako je meni bilo prije malo manje od godine dana kad sam se odlučila prijeviti za stipendiju. Čitajući iskustva bivših stipendista sjetih se kako sam bila uzbuđena i kako sam zamišljala kako će mi biti. Nekako sam još uvijek uzbuđena dok čitam njihova iskustva... :) Zanimljivo mi je bilo čitati o iskustvima stipendista u Velikoj Britaniji, jer ipak, skroz je drukčije no u Americi. I svaki put kad razmislim što sam dobila nekako mi se ipak čini nerealno. Toliko stvarno, ali ipak nerealno... ako me razumijete... Hodam po kampusu i pomislim o ovome i sve mi nekako izgleda nestvarno. Toliko je normalno da je nerealno.
Kao da ipak samo zamišljam. No evo, ajde da napravim inerview sa samom sobom :D

Kako život u Americi?
Pa nije loše, ali kako sam u Novoj Engleskoj vremenske promjene su nepredvidive. Skoro pa svako jutro smo imali maglu, em vjetar, rosa na svakom koraku itd. I onda se kasnije razvedri, bude toplo, pa opet zahladni i tako. Ali prelijepo je u jeseni. Već opada lišće, sve je narančasto, žuto, crveno i stvarno vrijedi ponjeti fotić gdjegod da pođeš :) Otkako sam u Americi, valjda sam sveukupno samo tjedan, tjedan i pol mogla šetati u kratkim rukavima bez neke majice dugih rukava za kasnije, a da mi nije bilo hladno... Uvijek imam neku majicu dugih rukava, ili jaknu kad sam vani. Da, da... u Buffalu je već pao i prvi snijeg! U planinama su najavljivali snijeg! I mislim da je i pao :( da, pao je... A kako mi ljudi i domovine pišu, vidim da je u RH još uvijek sunčano i toplo, dapače vruće! (u Dubrovniku) TO mi fali... Al' ajde, imam lijep pogled! :D

Jel' se navikavaš na život preko bare?
Mogu reći, svakim danom sve više i više. Što mi je na početku užasno smetalo mi sad manje smeta, ne živciram se previše oko nekih razlika (kao prije), ali još uvijek ne mogu suzdržati iznenađenje za neke stvari. Nastave mi se sviđaju (osim matematike, koja je... LAKA... i spora... a kao, trebala bi biti College level...) i profesori su odlični, bude dosta zabavno na satu. :) I uopće se ne osjeća da je sat dug (ako imamo dugi sat onda je to 1h 10 min)

Pa fali li ti što?
Naravno. :)
Nisam nikad (za sada) bila previše homesick da ne mogu funkcionirati, no neke stvari ipak želim, neke osobe bih htjela s vremena na vrijeme imati kraj sebe. Kad vam sve ide dobro, ne osjećate neku preveliku potrebu za domom i poznatim ljudima, no kad vam je teško (tužni ste, sve je naopako, stres itd.) onda vam fali zagrljaj nekog poznatog i da vam reče neke riječi ohrabrenja, fale one sitne stvarčice koje život čine lijepim. Meni je na početku jako nedostajao tatin zagrljaj i htjela sam da nekad mogu čuti da vjeruje u mene. (mislim, znam da vjeruje u mene i piše mi to, ali ipak nije isto kao kad stvarno to i čujete.) Fale vam one osobe s kojima ste mogli dugo razgovarati, koje vas poznaju i znaju vaše istinske vrline i mane i koje vas cijene zbog toga. Nekad na početku samo fali da netko bude kraj vas. No s vremena se naviknete nositi s time, steknete više prijatelja, ljudi znaju više o vama itd. I da, fali mi lijepo vrijeme!!! Fali mi ona mediteranska toplina, fali mi mamina hrana (ovdje je sve tako preslatko, prezašečereno, premasno itd. bar u kantini ili nekim lokalima), kad sam na satu španjolskog sjetim se svojih španjolaca i fali mi vrijeme s njima, fali mi da se mogu smijati s nekim prijateljima oko glupih internih šala itd. No sve u svemu, s vremena se naviknete nositi s tim. Sve je to normalno i mislim da ovisi o pojedincu hoće li dopustiti da ga čežnja za domom zatvori ili stisne zube i ide dalje najbolje što može da iskoristi to kratko vrijeme najbolje kako zna i umije. Jedinstvena prilika i da me neka čežnja pobijedi? Pih! :D

¤¤¤
nastavak slijedi nakon ručka.

- 17:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.10.2006., ponedjeljak

sto sam ono obecala? ;)

Evo mene u knjiznici i toliko vam zelim ovo priopciti da necu cekati dok dodem u sobu do svog laptopa, izostavljam kvacice i crtice :p

Dakle, sto sam ono obecala kad sam pisala? :))

Obavjestavam da je natjecaj na pragu otvaranja, svi dokumenti na stranici natjecaja su spremni i jos samo treba cekati da se objavi i konacni tekst natjecaja i rok prijave! :D

Cini se da su ove godine postrozili mjere i okvire prijave i sad imaju striktno odredene duzine dokumenata...

Cini se da je stranica natjecaja jos u fazi dovrsavanja, ali ako ste nestrpljivi svakako posjetite!

Stay tuned :)

- 17:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.10.2006., petak

prilagodba novoj kulturi: škola i raspored

Ku obećah, pišem o svom novom iskustvu.
Dakle, da počnem:

škola
Moja škola je jedna od privatnih škola, sama ta činjenica govori da se nalazi na brežuljku iznad javne škole. Ne znam zašto, ali sve privatne škole za koje sam čula se nalaze na brežuljku. Cijela je škola okružena šumom (u biti, šuma je dio škole) i svugdje se nalazi trava. Kad sam došla početkom rujna trava je bila PREDIVNA. Zelena, svježa.... :) Htjela sam samo ležati na njoj i odmarati se.
A sada? Pa sada je dosta zgažena i raskopana zbog silnog sporta, ali još uvijek je dobra ;)
Moju školu pohađa 235 učenika (upola manje no Gimnazija Du) i oko 42 nas je internacionalnih učenika (škola se ponosi tom činjenicom) i zaista, ima nas na svakom koraku :p
Što me ugodno iznenadilo jest da oni (šk.) ulaže puno da se svi međusobno upoznaju i ravnatelj zna imena svih učenika! Čak i profesori koji vam ne predavaju vas znaju i rado će popričati s vama o raznoraznim stvarima. Profesori su dosta dostupni (samom činjenicom da žive na kampusu) i rado će vam pomoći i objasniti ako vam što zatreba i štoviše, drago im je ako im se učenici obrate za savjet itd. Koliko sam shvatila to im pokazuje da je učenik zainteresiran za predmet i da se trudi razumijeti. Svi imaju puno razumijevanja za strane učenike i tu će isto vrlo rado uskočiti u pomoć. Međutim, meni nije bio šok pohađati predavanja na engleskom, razumijem što oni objašnjavaju (ponekad ipak moram pitati da mi objasne pokoju riječ, ali to je normalno), ali činjenica da mi je trebalo sat vremena da pročitam pričicu od 12 stranica mi je ipak bilo malo čudno i nervirajuće (što? 5 minuta za jednu stranicu?????). Tako i lekcije iz povijesti npr. Trebalo mi je dosta da pročitam jednu stranicu, ali pomalo smanjujem vrijeme potrebno za čitanje jedne stranice :D
I sad ako mi se netko nađe govoriti: "Što? Pa ja mogu jednu stranicu u knjizi iz engleskog pročitati u minuti!"...
Klepnut ću ga :) Ozbiljno. Mojim kolegama međunarodnjacima je to malo teže palo pa smo na početku za doručkom/ručkom mogli čuti prigovore tipa -ne mogu vjerovati koliko mi vremena oduzima čitanje-
Kako već sigurno znate nemamo razred kao u hrvatskom sistemu, već se mijenja grupa ljudi za svaki predmet. Pa samim time nemate razrednika, ali tu je ipak osoba koja će vas "zastupati" i brinuti se o vama. the Advisor (savjetnik) - je profeosor kojem ćete se žaliti, podnositi novosti itd. i koji će komunicirati s drugim profesorima o vašim predmetima. Moj je advisor profesor fizike. On je legenda. Magistar nuklearnog inženjeringa, bivši mornar (ex-navy), obožava fiziku i dosta se zeza na satovima i ako mu rećete nešto on će odmah poduzeti nešto u vezi toga. Često se pitam odakle mu toliko energije.

raspored
Prije nego škola počne dekan vam odredi raspored. Vaši predmeti su označeni slovima A, B, C, D, E, F, G. Onda kad dođete u školu dobijete vrijeme satova.
Raspored je ovakav pon, uto, čet, pet:
1. 8-8:45
2. 8:50-10
Work Project (imate posliće koje morate obavljati, tipa pražnjenje glavne kante za smeće u vašem domu, recikliranje kartona i papira, čišćenje učionica, pranje suđa itd.) 10-10:15
Jutarnji sastanak (cijele škole, gdje se dobiju obavijesti, jedan odjel -znanost, jezici...- drži priče itd.) 10:15-10:35
3. 10:40-11:25
4. 11:30-12:15
Ručak 12-13
Conference period (kad možete otići do profesora u učionicu i tražiti savjete i sl.) 13-13:20
5. 13:25-14:10
6. 14:15-15
Sport 15-17

Sve predmete imate 4 puta tjedno, a srijedom imate samo 4 sata i nakon ručka slijedi sport. Svaki dan se rotira vrijeme satova, tako
pon ide ABCDEF,
uto GABCDE,
sri FGDC,
cet EDFGBA,
pet CEGFAB.
Moj slobodan sat je D. Kako sam već prije spomenula, ormariće nemam jer se nakon svaka dva sata vraćam u dom ostaviti knjige i uzeti druge. A knjige su ovdje knjižurine. Na svu sreću nemate knjige iz svih predmeta. Knjige iz matematike, američke povijesti i fizike su ogromne i otpadnu vam ramena ako nosite dvije od tih knjiga istodobno, a za španjolski nosite i vježbenicu pa vam na kraju dođe isto kao jedna knjiga iz teške kategorije. Moj work project je recikliranje u ženskom domu+ skupljanje otpadataka oko doma, kad se kanta napuni moram nositi vreću do recikliranja, jedan od lakših poslova jer ne morate svaki dan to raditi, već samo nekad. U mjesec dana nisam ni jednom iznijela vreću.
Svaki profesor vam na prvoms satu da papir o načinu rada na satu, očekivanjima i ocjenama.
Što je zanimljivo kod njih je da ne nose baš zadaće već nose tzv. three ring binder [bajndr] u kojem nose papire i testove (da, testovi ostaju kod učenika) i mogu reći da je dosta korisno jer sve predmete nosite u jednom (hm, bar dok se ne napuni).

Za sada toliko. U sljedećim nastavcima očekujte avanture o životu u domu, aktivnostima, krajoliku i valjda pokoje slike javora, javora i još malo javora.

- 01:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.10.2006., četvrtak

quick note

Bok, svima, koliko vas ima.

Primijetili smo da nisam baš pisaala. Da. No detalji o tome će nadam se usliejditi ovog vikenda. Preview o čemu ću valjda pisati (napomene sebi): škola, raspored, život u domu, aktivnosti i valjda pokoje slike javora, javora i još malo javora.
Trenutno imam free period pa sam u svojoj sobi i ponavljam za test iz povijesti.
Jučer sam bila pogođena s field hockey loptom između uha i sljepoočnice. Nije bilo lijepo. Klonite se lopti za hokej na travi... najozbiljnije...

- 15:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>