Ku obećah, pišem o svom novom iskustvu.
Dakle, da počnem:
škola
Moja škola je jedna od privatnih škola, sama ta činjenica govori da se nalazi na brežuljku iznad javne škole. Ne znam zašto, ali sve privatne škole za koje sam čula se nalaze na brežuljku. Cijela je škola okružena šumom (u biti, šuma je dio škole) i svugdje se nalazi trava. Kad sam došla početkom rujna trava je bila PREDIVNA. Zelena, svježa.... :) Htjela sam samo ležati na njoj i odmarati se.
A sada? Pa sada je dosta zgažena i raskopana zbog silnog sporta, ali još uvijek je dobra ;)
Moju školu pohađa 235 učenika (upola manje no Gimnazija Du) i oko 42 nas je internacionalnih učenika (škola se ponosi tom činjenicom) i zaista, ima nas na svakom koraku :p
Što me ugodno iznenadilo jest da oni (šk.) ulaže puno da se svi međusobno upoznaju i ravnatelj zna imena svih učenika! Čak i profesori koji vam ne predavaju vas znaju i rado će popričati s vama o raznoraznim stvarima. Profesori su dosta dostupni (samom činjenicom da žive na kampusu) i rado će vam pomoći i objasniti ako vam što zatreba i štoviše, drago im je ako im se učenici obrate za savjet itd. Koliko sam shvatila to im pokazuje da je učenik zainteresiran za predmet i da se trudi razumijeti. Svi imaju puno razumijevanja za strane učenike i tu će isto vrlo rado uskočiti u pomoć. Međutim, meni nije bio šok pohađati predavanja na engleskom, razumijem što oni objašnjavaju (ponekad ipak moram pitati da mi objasne pokoju riječ, ali to je normalno), ali činjenica da mi je trebalo sat vremena da pročitam pričicu od 12 stranica mi je ipak bilo malo čudno i nervirajuće (što? 5 minuta za jednu stranicu?????). Tako i lekcije iz povijesti npr. Trebalo mi je dosta da pročitam jednu stranicu, ali pomalo smanjujem vrijeme potrebno za čitanje jedne stranice :D
I sad ako mi se netko nađe govoriti: "Što? Pa ja mogu jednu stranicu u knjizi iz engleskog pročitati u minuti!"...
Klepnut ću ga :) Ozbiljno. Mojim kolegama međunarodnjacima je to malo teže palo pa smo na početku za doručkom/ručkom mogli čuti prigovore tipa -ne mogu vjerovati koliko mi vremena oduzima čitanje-
Kako već sigurno znate nemamo razred kao u hrvatskom sistemu, već se mijenja grupa ljudi za svaki predmet. Pa samim time nemate razrednika, ali tu je ipak osoba koja će vas "zastupati" i brinuti se o vama. the Advisor (savjetnik) - je profeosor kojem ćete se žaliti, podnositi novosti itd. i koji će komunicirati s drugim profesorima o vašim predmetima. Moj je advisor profesor fizike. On je legenda. Magistar nuklearnog inženjeringa, bivši mornar (ex-navy), obožava fiziku i dosta se zeza na satovima i ako mu rećete nešto on će odmah poduzeti nešto u vezi toga. Često se pitam odakle mu toliko energije.
raspored
Prije nego škola počne dekan vam odredi raspored. Vaši predmeti su označeni slovima A, B, C, D, E, F, G. Onda kad dođete u školu dobijete vrijeme satova.
Raspored je ovakav pon, uto, čet, pet:
1. 8-8:45
2. 8:50-10
Work Project (imate posliće koje morate obavljati, tipa pražnjenje glavne kante za smeće u vašem domu, recikliranje kartona i papira, čišćenje učionica, pranje suđa itd.) 10-10:15
Jutarnji sastanak (cijele škole, gdje se dobiju obavijesti, jedan odjel -znanost, jezici...- drži priče itd.) 10:15-10:35
3. 10:40-11:25
4. 11:30-12:15
Ručak 12-13
Conference period (kad možete otići do profesora u učionicu i tražiti savjete i sl.) 13-13:20
5. 13:25-14:10
6. 14:15-15
Sport 15-17
Sve predmete imate 4 puta tjedno, a srijedom imate samo 4 sata i nakon ručka slijedi sport. Svaki dan se rotira vrijeme satova, tako
pon ide ABCDEF,
uto GABCDE,
sri FGDC,
cet EDFGBA,
pet CEGFAB.
Moj slobodan sat je D. Kako sam već prije spomenula, ormariće nemam jer se nakon svaka dva sata vraćam u dom ostaviti knjige i uzeti druge. A knjige su ovdje knjižurine. Na svu sreću nemate knjige iz svih predmeta. Knjige iz matematike, američke povijesti i fizike su ogromne i otpadnu vam ramena ako nosite dvije od tih knjiga istodobno, a za španjolski nosite i vježbenicu pa vam na kraju dođe isto kao jedna knjiga iz teške kategorije. Moj work project je recikliranje u ženskom domu+ skupljanje otpadataka oko doma, kad se kanta napuni moram nositi vreću do recikliranja, jedan od lakših poslova jer ne morate svaki dan to raditi, već samo nekad. U mjesec dana nisam ni jednom iznijela vreću.
Svaki profesor vam na prvoms satu da papir o načinu rada na satu, očekivanjima i ocjenama.
Što je zanimljivo kod njih je da ne nose baš zadaće već nose tzv. three ring binder [bajndr] u kojem nose papire i testove (da, testovi ostaju kod učenika) i mogu reći da je dosta korisno jer sve predmete nosite u jednom (hm, bar dok se ne napuni).
Za sada toliko. U sljedećim nastavcima očekujte avanture o životu u domu, aktivnostima, krajoliku i valjda pokoje slike javora, javora i još malo javora.
Post je objavljen 06.10.2006. u 01:12 sati.