nakon skoro dva mjeseca u SAD-u
Pregledavajući site koji će uskoro otvoriti natječaj za stipendiju, sjetih se kako je meni bilo prije malo manje od godine dana kad sam se odlučila prijeviti za stipendiju. Čitajući iskustva bivših stipendista sjetih se kako sam bila uzbuđena i kako sam zamišljala kako će mi biti. Nekako sam još uvijek uzbuđena dok čitam njihova iskustva... :) Zanimljivo mi je bilo čitati o iskustvima stipendista u Velikoj Britaniji, jer ipak, skroz je drukčije no u Americi. I svaki put kad razmislim što sam dobila nekako mi se ipak čini nerealno. Toliko stvarno, ali ipak nerealno... ako me razumijete... Hodam po kampusu i pomislim o ovome i sve mi nekako izgleda nestvarno. Toliko je normalno da je nerealno.Kao da ipak samo zamišljam. No evo, ajde da napravim inerview sa samom sobom :D Kako život u Americi? Pa nije loše, ali kako sam u Novoj Engleskoj vremenske promjene su nepredvidive. Skoro pa svako jutro smo imali maglu, em vjetar, rosa na svakom koraku itd. I onda se kasnije razvedri, bude toplo, pa opet zahladni i tako. Ali prelijepo je u jeseni. Već opada lišće, sve je narančasto, žuto, crveno i stvarno vrijedi ponjeti fotić gdjegod da pođeš :) Otkako sam u Americi, valjda sam sveukupno samo tjedan, tjedan i pol mogla šetati u kratkim rukavima bez neke majice dugih rukava za kasnije, a da mi nije bilo hladno... Uvijek imam neku majicu dugih rukava, ili jaknu kad sam vani. Da, da... u Buffalu je već pao i prvi snijeg! U planinama su najavljivali snijeg! I mislim da je i pao :( da, pao je... A kako mi ljudi i domovine pišu, vidim da je u RH još uvijek sunčano i toplo, dapače vruće! (u Dubrovniku) TO mi fali... Al' ajde, imam lijep pogled! :D Jel' se navikavaš na život preko bare? Mogu reći, svakim danom sve više i više. Što mi je na početku užasno smetalo mi sad manje smeta, ne živciram se previše oko nekih razlika (kao prije), ali još uvijek ne mogu suzdržati iznenađenje za neke stvari. Nastave mi se sviđaju (osim matematike, koja je... LAKA... i spora... a kao, trebala bi biti College level...) i profesori su odlični, bude dosta zabavno na satu. :) I uopće se ne osjeća da je sat dug (ako imamo dugi sat onda je to 1h 10 min) Pa fali li ti što? Naravno. :) Nisam nikad (za sada) bila previše homesick da ne mogu funkcionirati, no neke stvari ipak želim, neke osobe bih htjela s vremena na vrijeme imati kraj sebe. Kad vam sve ide dobro, ne osjećate neku preveliku potrebu za domom i poznatim ljudima, no kad vam je teško (tužni ste, sve je naopako, stres itd.) onda vam fali zagrljaj nekog poznatog i da vam reče neke riječi ohrabrenja, fale one sitne stvarčice koje život čine lijepim. Meni je na početku jako nedostajao tatin zagrljaj i htjela sam da nekad mogu čuti da vjeruje u mene. (mislim, znam da vjeruje u mene i piše mi to, ali ipak nije isto kao kad stvarno to i čujete.) Fale vam one osobe s kojima ste mogli dugo razgovarati, koje vas poznaju i znaju vaše istinske vrline i mane i koje vas cijene zbog toga. Nekad na početku samo fali da netko bude kraj vas. No s vremena se naviknete nositi s time, steknete više prijatelja, ljudi znaju više o vama itd. I da, fali mi lijepo vrijeme!!! Fali mi ona mediteranska toplina, fali mi mamina hrana (ovdje je sve tako preslatko, prezašečereno, premasno itd. bar u kantini ili nekim lokalima), kad sam na satu španjolskog sjetim se svojih španjolaca i fali mi vrijeme s njima, fali mi da se mogu smijati s nekim prijateljima oko glupih internih šala itd. No sve u svemu, s vremena se naviknete nositi s tim. Sve je to normalno i mislim da ovisi o pojedincu hoće li dopustiti da ga čežnja za domom zatvori ili stisne zube i ide dalje najbolje što može da iskoristi to kratko vrijeme najbolje kako zna i umije. Jedinstvena prilika i da me neka čežnja pobijedi? Pih! :D ¤¤¤ nastavak slijedi nakon ručka. |
