o lektiri (2)
Još samo 2 dana do AmerikeDanas sam pročitala i lektiru do kraja i oprostila se s još nekim ljudima. Lektira - pa nije toliko loša ni dosadna: radi se o dječaku (stipendistu) u adolescenciji koji pohađa jadnu od privatnih dječačkih škola u Massachussetsu 1960.-ih godina. Najpopularnija aktivnost u njih je - pisanje. Kako i sam dečko veli, to je možda i zato jer u školi nije bilo cura pa su pisanjem ispucavali svoju potrebu za osvajanjem cure, odnosno nagrade: sastanak nasamo s jednim od slavnih pisaca-gostiju. Tako su u školi gostovali i Robert Frost, Ayn Rand, a na kraju su objavili i da je sam Hemingway, kojem su se većina, ako ne i svi učenici divili, pozvan. Priča o moralu, časti, odrastanju, prijateljstvu, kolegijalnosti i pisanju. Malo me podsjeća i na Lovca u žitu. Kraj mi doduše nije bilo previše jasan zašto upravo to poglavlje, ali možda sam ključne stranice čitala preumorna (odnosno: bez da me bilo briga razumijem li svaku riječ...), no uvjerena sam da ćemo o tome detaljno prodiskutirati na nastavi. Druga lektira: Pomalo teža tema, ali manje stranica nego prethodna knjiga. Knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja od kojih svaka čini zasebnu priču, a sve su skupa pvezanu u jednu cjelinu jer se vrte oko jednog čovjeka i jednog događaja. Priče se vrte u razdobljima od 1960.-2004. godine. U središtu je haičanski rat u 60-im godinama dvadesetog stoljeća. Glavni junak po kojem je i knjiga imenovana je starac (koji živi u 2004. godini) koji je u prošlosti, za vrijeme rata bio okrutan, ako ne i najokrutniji mučitelj na Haitiju, a sada život mirno provodi radeći kao brijač u New Yorku. Njegova je žena, koja zna njegovu prošlost (doduše ne kompletnu), konstantno u strahu da će netko od mučenih ljudi prepoznati njezinog muža i da će ga izgubiti iz svog života, a njegova odrasla kćer ne zna ništa o tome, već misli suprotno: da je davno bio mučen i da zato ima noćne more i grozan ožiljak na desnom obrazu. Na jednom zajedničkom putovanju otac joj prizna istinu i tu završava prva priča. Nadalje priče govore o sudbinama i odlukama ljudi koji su bili mučeni ili su jedan dio života proveli s mučiteljem u Americi koje vam objasne što je u biti taj čovjek sve činio i koliko je utjecao. Priča o ratu, bijegu, tajnama, smrti, okrutnosti, ljudskosti i sudbinama ljudi na dva mjesta u dva različita vremena. Ni ovjde mi kraj kraja nije bio najjasniji zašto baš tako završava, ali mislim da otprilike znam kako i zašto. Obje knjige su suvremene i na svu sreću nisu dosadne! :p Od izbornih sam pročitala Hemingwayev A sunce izlazi i dobro mi je došla pri čitanju generacijske lektire koja govori o ljudima koji smatraju Hemingwaya svojim uzorom i prepričavaju sudbine i osobine likova uspoređujući ih sa sudbinama i osobinama ljudi oko sebe. Tu knjigu naravno nisam mogla u potpunosti shvatiti (što sam shvatila čitajući generacijsku) bez knjige koja joj prethodi jer prepričava kako je Jake, glavni lik zadobio rane, odakle zna Brettu itd. itd. Inače... oproštaji... hm Zagrljaj, bok, bok, zagrljaj, bok, zagrljaaaaaj, mah, mah. Pa sad razmišljam kako će to izgledati u subotu ujutro s mojim roditeljima i bratom: hoću li roniti suze? Hoće li oni? Hoću li cijeli dan imati crvene oči od suza ili ću biti preuzbuđena zbog puta? Hpće li mi na putu izgubiti prtljagu? Hoće li mi rastvarati kovčege zbog glupih paranoidnih sigurnosnih mjera?... u, čekaj, skrenula sam s teme... Uglavnom, bumo vidli. |
