Pula - dojmovi
Pula je prelijepa, Istra je predivna :)Vratih se u subotu... 15 sati autobusom iz Pule nije lak posao, mogu vam reci. Istra je skroz drugacija nego Dalmacija: sva je sarena, vesela, otmjena :)) Obozavam njihove sarene kucice i vesele persijane. Nemaju neki kic kao neki gradovi, nego su jednostavni i otmjeni :) A radionica... fantasticna. Bili smo smjesteni u hostelu. Ja sam tamo dosla nakon 15-satnje voznje busom iz Dubrovnika u 6:30 ujutro. Tada jos nismo mogli u sobe i odes na wc kraj terase i sto nades - cucavac. Ja sam do 11 kad smo mogli uci u sobe u sebi gajila nadu "samo da u paviljonu ne bude cucavac..." I na svu srecu nije. Bio je normalni. Ali nas 14 zenska spola je koristilo jedan wc i jos 6 muska spola drugi wc. i nas 20 pod istim krovom u jedan jedini tus. I bas kao za inat, kad god sam prala svoju (dugu, gustu...) kosu, uvijek bi mi dosla jedna od nasih teta prigovarati da kad cu, pa koliko cu, pa da pozurim, pa da i drugi cekaju... U redu, znam da i drugi cekaju na red i da je ovo kamp i da nije u redu predugo se kupati, ali ja jednostavno ne mogu oprati kosu kako treba za manje od pola sata! :( (doma inace perem sat vremena na miru, pa si sad mislite kakva je to kosa...) No dobro, ali nakon sto bih izasla iz tusa, bila bi uobicajena reakcija na moju kosu :) muhahaha Uglavnom, bilo nas je 24 ukljucujuci i voditelje. Dob 13-63. Ali svi smo se odlicno slagali. Grupa mi je prirasla srcu, toliko dragih, veselih i smotanih ljudi na jednom mjestu. Divota :D Ne znam je li smotanost i fotografija idu zajedno, ali ima tu definitivno nesto. Zato smo i razvili izreku "Najgore je u zivotu biti smotan", odmah prvi dan. Na organizaciju nemam prigovora, nismo se samo bavili fotografijom, vec smo radili i kemograme, fotograme, radili s camerom obscuro, bojali majice i marame... Dobijali smo svasta svaki dan :D Raspored je bio: ako idemo na teren na snimanje (nadalje u tekstu: ter.) - 7h budenje, ako ostajemo u kampu (kamp) 7:30 ter. 7:30 dorucak, kamp 8h ter. polazak na lokaciju u 8h autobusom, kamp - u 9 pocinje predavanje. Snimanje i predavanja su se izmjenjivala- jedan dan snimanje, drugi dan predavanje. Dnevno bismo na snimanju posjetili ili jednu lokaciju pa cijeli dan proveli tamo, ili 3-5 lokacija autobusom. Dobili bismo lunch paket, voditelji bi ponjeli rajcice, paprike, krastavce i lubenice i lijepo bi jeli na otvorenom. Kad ostajemo u kampu u 13 je bio rucak, u 19 vecera. Predavanja bi zavrsila prije rucka, zatim bismo oko 17 analizirali prethodno snimanje i fotografije, prikazali ih na projektoru i zajedno ih pogledali i prokomentirali. Na predavanjima smo dobivali zadatke: svjetlo-sjena, planirana fotografija, monokrom, portreti... Ja sam zavrsila na nekoliko portreta zbog neobicna izgleda i velike kose. I onda smo nakon toga jos i gledali te fotografije na projektoru... grr... ljudi ne znaju da je fotogenicna samo moja kosa... Navecer bi nas nekad vodili u Pulu na sladoled ili bismo svi zajedno izasli u Pulu ili sjeli na otvorenoj terasi ili plazi pa lijepo proveli vecer :) Moaj prva pomisao po dolasku u hostel: "Kako cu ja dijeliti zivotni prostor s jos toliko njih... a tek tus! I ovo je hostel. Nikad nisam bila u hostelu!" Da, kasnila sam jer jedem polako. Jako. Jako. Jako polako. I zivcirala sam neke zbog toga, ali popravljala sam se! Cimerice su mi bile super, uostalom kao i svi sudionici radionice :) I na kraju sam shvatila zasto mladi ljudi idu u hostele, osim zbog nize cijene smjestaja: Drustvo. To je predivno. Toliko ljudi s toliko razlicitih mjesta, toliko za upoznati ih i druziti se. Svi zajedno. A ja obozavam strane zemlje i same strance :) Ako ste mladi (ma ne i fizicki, u srcu! Ako je mogla zena u sezdesetima mozete i vi!), voljni prilagoditi se tus kabini za 20 ljudi i volite upoznavati nove ljude, hostel je prava stvar za vas. A ako cete jos biti i kulturni osvojit cete i simpatije osoblja (Nijemci su bili dosta ... divlji, bio je krcat hostel Nijemaca). Volim ja svoje roditelje, ali stvarno je lijepo nekad biti bez njih :p Imali smo dvije izlozbe: u Safari baru na rtu Kamenjak (genijalno ureden bar, nemate osjecaj da ste u Hrvatskoj vec negdje u Indiji ili tamo negdje na Istoku :), nema krova, ni elektricne struje, vec je prostor uklopljen u sumici bambusa i tu su napravljeni odjeljci s panjevima i stolovima. Jos imaju i ogromne drvene ljuljacke i tobogan i ostale djecje igracke, divota!) i u Balima (uf, prelijepo mjestasce :)) Posjetili smo Bale (Valle), Dvigrad, Groznjan, Draguc, Labin, rt Kamenjak, peli se na Risnjak (1500m!), Humu, Dinama i Kotlima. Komarci su grizli, i to jako. Ne nastaju plikovi od njih, vec pličine. Moju su kolegicu napale i ose i meduze. Imali smo pravi mali raj jezicne i kulturne razlicitosti s polu-cehom, polu-madaricom, deckom koji je pohadao talijansku osnovnu skolu i s menom. Ja sam ispala extra poliglot sa "silnim" jezicima koje pricam, odnosno natucam :p Atmosfera je bila odlicna. Nije bilo nezdravog natjecateljskog osjecaja nego smo jedni druge gurali naprijed da fotografiramo sto bolje. Kad se drugi trude zelis se i ti truditi :) Sve Istriane i Rijecane koje sam imala priliek upoznati pamtim da su bili otvoreni, tolerantni, jednostavni bez nekog pretvaranja da su bog zna sto. To mi se svida kod ljudi s Kvarnera i Istre. Svaka im cast. Da ne duljim previse, iskustvo je bilo savrseno, evo i slika (bez dorade photoshopom):  s njima smo bojali majice :) u Dvigradu  izmedu Huma i Dina slika govori vise nego dovoljno. U kampu vjerovali ili ne, Zadatak: snimi isplaniranu fotku   Risnjak  Zadatak: Portret Labin na povratku s Kotla  Bale kraj restorana s finim palacinkama i negdje blizu BOŠKARINA Pula (obozavam crvenu jagodu ;D)  u kampu... a ovo je tek djelic onog sto sam uslikala. Istra - zauvijek u mom sjecanju po fantasticnom provodu, ljudima i arhitekturi :))) PS zadnji dan sam skakala na trampulinu koji je u sklopu kampa! :D |
