S unutarnje strane...

ponedjeljak, 30.11.2009.

Ganešov pozdrav istraživačima tišine

Za kraj našeg dvotjednog istraživanja tišine, mali znaci pažnje iz druge dimenzije: jutarnje jahanje Ganeša na izlazećem Suncu!

srijeda, 25.11.2009.

Ganeš, glavom i surlom!

Veliko je zadovoljstvo držati u ruci nešto u što je uloženo toliko energije i u čemu ima toliko njega (Ganeša, naravno!)...

Nakon što je prvi dio doslovce razgrabljen, drugi dio se nestrpljivo očekivao. Pa, eto, knjiga je friška, iz tiskare... :-)

Inače, predstavljanje knjige će biti: Rijeka, 02.12.2009., 18:30, Transadrija, Riva Boduli 1; Zagreb, 04.12.2009., 18:30, Pucko otvoreno uciliste, Ulica grada Vukovara 68; Osijek, 08.12.2009., 18:30, Svecana dvorana Hrvatske poste, Europske avenije 5/III kat. Dobrodošli!

subota, 21.11.2009.

Snaga tišine

Samo nešto više od jedne minute, a toliko snage u njoj... Prekrasna pjesma Katje Godler nastala na Tečaju aktivacije (Tečaj za čarobnice i čarobnjake), studeni 2009., najbolje ilustrira živu stvaralačku snagu tišine...

utorak, 17.11.2009.

Neokulturalno umrežavanje, treći dio

"...na ovaj ili onaj način, kao ideja ali i kao praksa, pojavljuje se u raznim dijelovima svijeta. Nakon više stotina godina isprobavanja raznih revolucija i društvenih teorija, od socijalizma, komunizma, liberalnog kapitalizma pa do diktatura i ortodoksnih religioznih poredaka, svatko iole otvorena uma shvatio je da svaki od tih poredaka na kraju dovodi do sličnih rezultata. Stoga mnogi ljudi danas, širom svijeta, iz različitih pobuda i razloga, dolaze do točke u kojoj im je jednostavno svega toga dosta! Javlja se prirodni i savršeno opravdani zahtjev: “Pustite nas na miru!”. Izlazak iz civilizacijskih okova je jedino rješenje – rješenje koje se zasniva na sasvim drugačijim postavkama i temeljima od onih koje slijedimo posljednjih 5000 godina. Neokultura samo jasno izražava tu potrebu i razrađuje ju do razine koja je u ovom trenutku moguća."

Treći i posljednji dio članka o Neokulturalnom umrežavanju nalazi se OVDJE!

subota, 14.11.2009.

Veličanstveni Saturn u Ukrajini

Danas je stigao paket iz Ukrajine, a u njemu mala, ali značajna knjižica. "Veličanstveni Saturn" je, eto, i tamo započeo svoj put unutar izdavačke kuće Acubens.

Nadam se da je to samo prva u nizu knjiga koje će biti objavljene u Ukrajini...

petak, 13.11.2009.

Petak, trinaesti... i trinaesti

Mislim da mi je jedan od prvih postova bio "Kako je vrag dobio rogove?" Povod je bio petak trinaesti kao dvostruki ženski dan...

E, pa, to je danas, ako niste primijetili!

I štoviše, moram sam sebe ispraviti. U tom davnom postu sam napisao da kombinacije trostrukog petka trinaestog (petak, trinaesti kalendarski, trinaesti lunarni) nema do 2014. godine. E, pa, ima! I to danas, od 21:46 do ponoći! Trenutno je dvanaesti lunarni dan, ali navečer, taman par sati prije kraja petka i trinaestog kalendarskog, počinje trinaesti lunarni. Zgodno.

Što da se radi na takav dan, a da čovjek bude "usklađen" s kozmičkim ritmom?

Uglavnom one "nemoralne" i danas sasvim, sasvim iskrivljene i izopćene stvari poput ljubavi i strastvenog seksa.

Uživajte!

četvrtak, 12.11.2009.

Neokulturalno umrežavanje, drugi dio

Vjerujem da budućnost čovječanstva ne leži u društvenim i tehnološkim monstrumima koji slijede osnovne zakone preživljavanja, nego u visoko razvijenim skupinama drugačije motiviranih ljudi koji su svoje sposobnosti umrežili i stvorili snagu prema kojoj su današnji politički moćnici i ekonomski robovlasnici poput morskih pasa prema čovjeku. Snažniji i opasniji na tjelesnoj razini, ali ih je sasvim lako izbjeći i držati se na sigurnoj udaljenosti od njih.

Drugi dio članka o viziji budućnosti neokulture nalazi se OVDJE.

utorak, 10.11.2009.

Neokulturalno umrežavanje, prvi dio

Male, samoodržive zajednice od nekoliko stotina ljudi mogu bez ikakve sumnje pružiti mnogo kvalitetniji i uravnoteženiji život svojim članovima. Ali, da li to znači da su oni osuđeni na “primitivnu” tehnologiju – onu koju jedinu zbog svog ograničenog broja mogu stvoriti? I ako je to doista tako, ne podriva li to jednu od osnovnih neokulturalnih postavki – onu o svrsi ljudske vrste u istraživanju, iznalaženju i čuvanju znanja? Jer, kako ćemo to raditi, ako nismo u stanju stvoriti i razvijati nove tenologije?

Ovo je jedno od najvažnijih pitanja o neokulturi na koja sam do sada naišao. Na njega sam odgovorio vizijom opisanom u podužem članku-eseju kojeg ću zbog dužine objaviti u tri dijela na www.neokultura.org.

Prvi dio se nalazi OVDJE.

Evo sažetka cijelog članka:

Sažetak

U prvom djelu članka ukazuje se na pogrešnu percepciju neokulture kao “povratka u tehnološki nerazvijenu prošlost”, te se ukazuje na razliku između drugih eko-energetskih zajednica i neokulture.

Zatim se obrađuju razne teorije evolucije, od Darwina do Bergsona i Scheldrakea. Predlaže se zaključak da svaka teorija evolucije opisuje dio istine, te stoga vrijedi na određenoj razini stvarnosti.

Postavlja se pitanje evolucijske slijepe ulice zbog toga što su osnovne postavke naše civilizacije zapravo darvinijanske, te zanemaruju dodatna načela evolucije koja upravljaju njenim višim i kasnijim fazama, posebice onim gdje dolazi do umrežavanje svijesti, kako pojedinca tako i zajednica.

Ističu se dvije osnovne pogrješke kao uzrok dolaska do evolucijskog zastoja: specizam i centralizirana globalizacija. Kao osnova umrežavanja predlažu se manje samodostatne zajednice, a ne pojedinici ili njihove složene međuovisne strukture.

Razvoj svijesti pojedinca, kao i svih njegovih ili njezinih kvaliteta, dio je neokulturalnog načina razmišljanja (s tim da se naglašava pitanje duhovne samodostatnosti koje pretpostavlja neovisnost od nekog pojedinačnog izražavanja duhovnosti ili religioznosti). Tome se dodaje još jedna važna značajka: razvijena svijest neokulturalne zajednice kao osnove daljnjeg umrežavanja. U takvom slučaju, darvinijanski mehanizmi evolucije više ne djeluju, a napredak koji nužno slijedi pod utjecajem je viših zakonitosti evolucije nastalih pojavom novih kvaliteta svjesnosti, drugačije psihologije i motivacije, načina života i novih vrsta tehnologije.

Neokultura nudi viziju ljudskog društva koje pokreće novu, sada nedostupnu energiju i inteligenciju kroz kvalitetan samoodrživ život neokulturalnih zajednica, a zatim kroz njihovo umrežavanje. Ta vizija ne predstavlja samo ispunjenje potreba pojedinca i izlaz iz sadašnje teške situacije. Ona ukazuje na sljedeći evolucijski skok, a samim tim i viziju ispunjenja svih nastojanja, vrijednosti i dobrobiti koje ljudska rasa svojim postojanjem može ponuditi cjelokupnoj zajednici života.

ponedjeljak, 02.11.2009.

Razgovor o specizmu…

…kojeg smo započeli, vjerojatno neće biti završen tako skoro.

Tamo negdje na početku ovog tisućljeća :-) susreo sam jednog “prosvjetljenog” dupina imenom Chyarr. U knjizi “Dupinov san”, objavljenoj 2001, mnogo ranije nego sam uopće čuo izraz “specizam” zapisao sam njegove riječi: “Vi ljudi morate naučiti dijeliti ovaj svijet s drugim vrstama. Morate odbaciti zamisao o svoj prevlasti i posebnom pravu. Svoje sposobnosti morate koristiti za ispunjavanje svoje svrhe, a to je skupljanje i čuvanje znanja.”

U “Dupinovom snu” upotrebljava se izraz “zajednica života” a ne hijerarhija života. To je stoga što svaka vrsta ima svoje sposobnosti koje je ne čine ni na koji način boljom ili lošijom od druge. Chyarr nas vodi i do “vremena snova” u kojem se protok vremena gubi i u kojem može razgovarati s predstavnicima svake vrste u stanju njihove potpune razvijenosti. Činjenica da u nekom određenom “sada”, neka vrsta može učiniti nešto bolje ili lošije od druge, ne daje joj nikakvo pravo, niti pak znači išta u zajednici različitosti koja čini život.

Specizam ima duboko korjene i uvlači se na velika i mala vrata u gotovo sve pore trenutne ljudske civiliazacije. On seže od otvorenog zaklinjanja velikih religija i mnogih duhovnih škola u poseban status ljudskog bića kao “stvorenog na sliku božju” (kao da, kako je netko ispravno primijetio, tigrovi i ptice nisu na sliku božju), pa do ublaženoig sindroma pastira ili zaštitnika koji poziva na suosjećanje i plemenitost nas ljudi kao najrazvijenijih. Baš kao što smo psihološki uništili američke indijance i australske aboriđine “suosjećajno” im dajući rezervate, to isto radimo svim vrstama prema kojima se tako ponašamo. Iako me užasava pomisao da je recimo u Hrvatskoj propala ideja zaštićenog područja za Lošinjske dupine (čak im ni to ne možemo dati), još me više užasava spoznaja da smo došli do točke gdje uopće moramo razmišljati o takvim vrstama “zaštite”. Svijetu, kao i svim živim vrstama u njemu, najbolje bi bilo da ih doslovce pustimo na miru. A to znači da ih ne ugrožavamo svojim širenjem.

Najočitiji izraz specizma ogleda se u posvemašnjoj i neprikosnovenoj volji današnjih ljudi da se i dalje razmnožavaju i šire do u nedogled. Za specistu ljudski je život vredniji od bilo kojeg drugog života, a rast ljudske populacije nešto o čemu se uopće ne mora razgovarati. Već samo načinjane te teme gotovo da izaziva zgražanje, a zajamčen je žestok otpor tijekom kojeg se oni drski ne-specisti koji se usuđuju tako nešto pomisliti, optužuju za sve vrste nemorala, demonštine ili svjetske urote.

Par riječi i o miješanju specizma s vegetarijanstvom i veganstvom. Iako su ovi potonji najrašireniji u zagovaranju i širenju zamisli o ne-specizmu, treba ipak razlikovati neke stvari. Mogući motiv vegetarijnstva je zdravlje, duhovnost ili suosjećajna etika. No, to nužno ne znači i ne-specizam. Mnogi vegetarijanci su itekako specisti kad dođemo do položaja ljudskih bića kao posebnih, duhovno povlaštenih itd. Veganstvo je posebna priča koja je danas uglavnom daleko nadrasla prehrambene navike i pretvara se u društveno-aktivistički pokret. Ne-specizam doista neće trpjeti zlouporabu ne-ljudskih životinja (kao ni vegani i drugi zaštitnici životinja), pa se tu te dvije stvari izrazito preklapaju. Ali, ne u potpunosti.

Naime, u našoj povijesti postojale su ne-specističke kulture i društva koje su bile lovačke. Američki indijanci nisu bili specisti, ali su bili lovci. Poštovali su sav život i sve vrste do te mjere da su čak i njihovi bogovi i duhovni vodiči imali oblik životinja! Isto vrijedi i za aboriđine koji izvorno, a ni ikada, nisu bili vegetarijanci, ali ih se, zbog njihovog uravnoteženog odnosa prema pripadnicima drugih živih vrsta ne može nazvati specistima.

Uz neke izninmke, specizam je zapravo postao masovna pojava tek na početku naše civilizacije, nekih 5000 godina unatrag. Prije toga, stotinama tisuća godina stara povijest ljudske vrste predstavlja povjest ne-specističkih kultura. Populacijska eksplozija ljudi koja se ni danas ne zaustavlja, vjerojatno je izravna posljedica specizma, to jest određenog svjetonazora koji ne vidi ništa drugo vrijednog oko sebe, osim samoga sebe, to jest ljudi.

Budući da je specizam jedan od činitelja koji su našu civilizaciju doveli do ruba propasti, vrijeme je da razmislimo u kojoj mjeri i na kojim mjestima smo i sami specisti te da li je moguće da promijenimo svoj stav prema životu, prirodi, svijetu i položaju ljudi u njemu.

nedjelja, 01.11.2009.

Pripreme u tijeku..

Izvrsno ozračje na probi predstave "Istina o Skandi"... Usprkos početnom usklađivanju, glumačka skupina amaterskih sposobnosti ali visoko profesionalnog entuzijazma, pokazuju naznake malog remek-djela u nastajanju! Glazba se polako pojavljuje iz misli i osjećaja, a osvjetljenje i kostimografija će biti čista petica!

Prekrasno je vidjeti toliko raznih pristupa, načina razmišljnja, provedbi... a sve u stvaralačkom procesu i srdačnoj suradnji tridesetak ljudi...

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv