S unutarnje strane...

utorak, 31.10.2006.

Još malo o nezaboravnoj ritualnoj predstavi...

Utisci još uvijek ne blijede! Svima name se dogodilo nešto tako pročišćavajuće i “kozmički” da ćemo to, izgleda, još dugo pamtiti. Bila je to definitivno najveća upaya (preventivna mjera iz jyotisha) ikad organizirana i provedana u bližoj a vjerojatno i daljnjoj okolici. Njeni rezultati su duboko vidljivi svima koji su tome prisustvovali.
Vesela vijest za sve koji nisu bili: napravljen je izvrstan DVD – malo dokumentarca o cijeloj predstavi, zatim snimka predstave i kolaž fotografija. DVD je, naravno, besplatan, odnosno, može se uprživati i preprživati koliko god želite. Prvi DVD-ovi će biti vani za par dana, a onda ih raširite kuda god mislite da ih možete raširiti. (Ah, da, nemojte molim vas, individualno tražiti od mene ili u Dvostrukoj dugi taj DVD - previše bi to posla bilo za nas - nekako se organizirajte, raspitajte i naći ćete ga. Ono što ćemo mi napraviti je poslati po jedan primjerak svakom sudioniku predstave - glumcima i ostalima. Daljnji put tog filma nije u našim rukama!)

U međuvremenu, - sedamdeset šest fotografija je već na webu, slobodno zavirite OVDJE.

A uz dozvolu jednog posjetitelja predstave kojeg ponekad zovu Zmaj, pročitajte njegov opis tog nezaboravnog iskustva. Poslao mi ga je mailom, a ja sam pomislio da bi bilo dobro da to čuju i drugi.

“Uistinu je izvedba bila briljantna u svim segmentima. Iako sam u kontaktu s većinom glumaca (ne pisem ih s navodnicima) i pratio sam njihove napore i zalaganja, od učenja i uživljavanja u uloge do nabave materijala za kostime i njihova šivanja – nisam vjerovao da će to tako ozbiljno shvatiti. Od predstave sam očekivao dobru zabavu i praćenje sadržaja priče koju sam mnogo puta u ovom mom periodu života propustio kroz glavu.
No desilo se nesto neobično. Desilo se to da sam priču čiji sam sadržaj (zahvaljujući tebi) poznavao, doživio na jedan potpuno drugačiji i neočekivani način. Probati ću pojasniti, ali ne znam hoću li uspjeti. Idem redom.
Plesaćice Kataka su bile odlično sinkronizirane i plesale su poetski s velikom koncentracijom. Uaaau, pomislio sam pa ovo je zabavno. Scena se osvijetlila i priča je počela. Opss, pomislih - dobro su prilagodili scenarij. Odlično. Narator jako dobro prati priču komentarima koji su originalni i bolje mi pomažu razumjeti već odprije poznati sadržaj.
Svjetlo je obasjalo kralja na prijestolju, pomislih haaa koji dobar kostim, pravi kralj. Izgovorio je svoji par rečenica uvoda a ja sam s nestrpljenjem očekivao ulazak Graha. Nisam bio svjestan da će s njihovim predstavljanjem u meni nešto desiti što prelazi, hmmmm da tako kažem iskustvo uobičajenog praćenja predstave. Surja dostojanstven i moćan, oooooooooo pa ja se osjecam moćan! Još zaokupljen samom predstavom nisam baš tom osjećaju pridavao pozornost. Tada se pojavila Ćandra – lijepa, bijela, zaštitnička. To sam ja, to sam ja, to sam ja prolazilo mi je kroz glavu dok je lijepa Ćandra grlila sve oko sebe. Primjetio sam da ne dišem, dah mi je stao. Ajme, sada sam ozbiljno razmišljao, pa kuda to vodi? Snažna glazba vec je najavila Mangala. Upravo glazba koju slušam često u autu da mi digne raspoloženje. Osjećaj snage i strujanja krvi prolazio mi je tijelom. Puls ide na 200. Fantastično. Očekivao sam Buda i naravno on je došao uz zafrkantsku glazbu uz fantastičnu govornicu i razigranu predstavnicu. Koja spika, koja brbljavost, a sve skladno i uigrano. Potom kontrapunkt s glazbom iz onog svijeta. Zlatni dostojanstveni Guru. Inače sa shvaćanjem načela Gurua sam imao problema. Razumski sam shvaćao no nisam ga mogao doživjeti. To sam sada uspio. Sve što sam znao sada sam i doživio. Šukru je najavila glazba, koje li slučajnosti, koju sam si prije koji dan puštao na kompu par puta za redom dok sam nešto radio. Nasmijao sam se. Inače i sa shvaćanjem Šukre sam isto imao problema. Pretajnovita mi je. Sada tih problema imam manje.
I sad Šani. Da Šani. Niš posebno – naizgled. Ali...! Buummm. Iskustvo, opet iskustvo. Iz ničega i neuglednog, stvorilo se sve. Rahu i Ketu, genijalni. Glazba mi jos i sada odjekuje. I njih sam teže shvaćao, no sad su mi bliži i manje strašni.
Predstava je tekla a u meni su se osjećaji miješali od uzbuđenja, radosti, tuge i koje čega drugog spoznatog i nespoznatog.
Slom se desio na kraju kada je narator izgovorio 'obratite pozornost - ovo je ključni trenutak priče: kraljeva želja'. Zažmirio sam da zadržim suze...
Zaključno, ovom sam predstavom dobio iskustvo Graha i značenja prave odlluke u pravo vrijeme. Iskustva još i sada odjekuju u meni iako sam pričekao cijeli dan da se malo istalože - ona jos uvijek lebde u meni.
Stoga, želio bih ti još jednom zahvaliti na...na tome što činiš. Hvala!"

subota, 28.10.2006.

Ritualna večer!

I što da vam kažem? Veličanstveni Saturn je počašćen našim ritualom, nadam se za opće dobro. Još uvijek mi je srce ispunjeno radošću i to toliko da sam morao odmah podijeliti tu radost s vama. Tko zna, kad budem pisao za dan, dva, možda mi pobjegne neka misao, neki utisak. Sad mi je sve još sviježe, zajedno s vlažnim očima jer…
Ah, zapravo, kako da vam to prenesem? Ne može se to. Kako da vam opišem entuzijazam i volju s kojom smo danas od jutra prišli probama? Imali smo samo jednu do sada, u devetom mjesecu. Ali, vjerovali smo da možemo i da ćemo sve napraviti kako treba. A nismo napravili samo “kako treba”, napravili smo savršeno. I više od toga!
Dvorana je jedva progutala dvije stotine ljudi koji su došli iz Splita, Zadra, Zenice, Rijeke, Pule, Zagreba, Osijeka, Vinkovaca, Maribora, Ljubljane… odasvuda. Scenografija je bila fantastična, plesačice odlične, glumci nevjerojatni…
Zapravo, kad bolje razmislim ovo je bio jedan od onih trenutaka kad sam osjećao da me nosi neka viša sila. Jednostavno se prepustiš i radiš točno ono što je potrebno, bez previše razmišljanja. Doživio sam takve trenutke mnogo puta – na predavanjima i nastupima, kad zbog brzine i učestalosti nisam uopće bio spreman za njih. I tada, kao da se netko drugi umiješa (ponekad mi se čini da znam tko!) i preuzme stvar u svoje ruke. Dakle, nije mi stran taj osjećaj predanosti i prepuštanja u kojem više nema nikakve osobne odluke niti pak utjecaja. Radi se kroz mene, ne radim ja.
Ono što je danas bilo novo je činjenica da je u ovoj predstavi sudjelovalo više od trideset ljudi – scenografi, osvjetljenje, glazba, glumci… a na posljetku i publika. I svi su oni bili u tom toku! Jednostavno sve je išlo bez mane, kao upravljano nevidljivim nitima od gore – od početnog takta preko suza koje su se povremeno čule do završnog pljeska. Savršeno. Kozmički. I prije svega – zajednički. Ni jedna pogreška, ni jedan zastoj, sve prepuno prave količine naboja, drame, humora, smijeha, tuge…
Ah, moram to reći – ovo je bila večer koja zasigurno predstavlja jedan od vrhunaca mog života! Osjećam neizmjernu zahvalnost što sam ovdje, na ovom mjestu i što mogu služiti ovako kako služim.
Vjerojatno ću još ponešto napisati o ovome. A stavit ću i većinu fotografija negdje na web. Za sada, samo donje tri – Mjesec u punom sjaju; Mars u erupciji energije i jedna od zajedničkih fotografija cijele ekipe. Nije to ni sjena onoga što se danas dogodilo, ali eto, bar nešto za oči i dušu.

ponedjeljak, 16.10.2006.

Misli o životu i osvješćivanju

Knjiga dr. Janeza Drnovšeka jedinstvena je po mnogo čemu. Ponajprije, napisao ju je čovjek koji je većinu svojega radnog vijeka proveo u visokoj politici – trenutno je predsjednik Republike Slovenije. A opet, ovo nije knjiga o politici ili državništvu; ovo je knjiga o životu i osvješćivanju! Za mnoge, ovo je knjiga iznenađenja: “Živimo jednostavno. Budimo cjeloviti. Budimo svjesni.” Ne očekujemo ovakve riječi od jednog političara. A opet, kamo sreće kad bi ih svi političari izgovarali!
Dr. Janez Drnovšek je glasnik jednog novog vremena. Pročitajte što vam poručuje i dobro razmislite o tome. Iako bi svijet zasigurno bio bolje mjesto kad bi svi državnici ovako govorili i postupali, njegova glavna poruka je da promjena počinje u nama. Jedino se s tog mjesta svijet može doista promijeniti.
To su nam do sada govorili neki drugi pisci, ljudi drugačijih zanimanja. Sada nam to kaže predsjednik jedne države. Došlo je vrijeme da čujemo tu poruku i da ju konačno provedemo u život.

EKSLUZIVNI INTERVJU samo za nas!

subota, 14.10.2006.

Bracera "Gospa od mora"

Ova jesen je prepuna plodova! U očekivanju virtualne predstave Veličanstveni Saturn događa se mnogo lijepih stvari. Plodovi posvuda!
Danas poslijepodne sam bio na postavljanju kobilice bracere “Gospa od mora” na škver. Za one koji ne znaju, bracera je tradicijska jadranska i mediteranska brodica. Rijetke su takve brodice, a više ih nitko ne gradi. U okviru projekta “Bijelo”, Dupinov san je pokrenuo (a to znači zamislio, okupio ljude, skupio sredstva) izgradnju jedne takve bracere. I eto, danas je ta gradnja službeno započela!
Brodica se gradi u Betini na otoku Murteru. Kad sam stigao tamo bio sam zapravo malo iznenađen. Ipak sam ja kontinetalac, pa iako zaljubljen u more, nisam znao da je “postavljanje kobilice” nešto kao postavljanje temelja za kuću. Došao sam u naivnom uvjerenju da je to kao postavljanje krova i da će brod već imati svoje obrise! No, sad sam naučio nešto i o tome. Na prvoj fotografiji dolje vidite kako je to izgledalo – duga, bijelo obojena drvena greda, savijena u obliku koji će dati osnovnu strukturu braceri. Iza nje je gomila drvene građe, pomno skupljena iz Slavonije i Like, iz koje će nastati tijelo ove ljepotice.
Čim me Goran (predsjednik Dupinovog sna) ugledao, odmah me “obradio” da održim govor, jer bi to bilo jako lijepo – počasni predsjednik udruge, pa po knjizi je udruga dobila ime, pa začetnik ideje… i sve tako. Najprije sam se opirao, jer na posljetku, došao sam samo kao gost, ali onda sam pristao. Zašto ne? Toliko sam sretan i ponosan što Dupinov san tako lijepo radi da sam valjda mogao tu sreću podjeliti s drugima!
Na drugoj fotki me vidite kako promatram gospodina kalafata čije će ruke stvarati našu Gospu od mora. A onda dvije-tri fotografije sa samog dizanja i postavljanja kobilice, te još malo divljenja od okupljenih lokalnih čelnika, mještana i gostiju.
I što da vam još kažem? Neki tehnički podaci o braceri, pokroviteljstvu i porinuću su ispod fotografija, a meni je od današnjeg dana ostala sreća koju ću dugo čuvati u srcu.
A sve je počelo od jednog sna, neobičnog sna o dupinima. I jednog drugog sna o dupinima (Oceana, i ti imaš svoje prste u ovome!). Pa onda knjiga i lavina događaja koji su slijedili. Ne mogu a da ponovo ne zahvalim Goranu Stojanoviću i ekipi koju je okupio oko sebe. Svaka im čast!
A meni je slatko kad vidim kako jedna misao, jedan san, raste kao sjeme i postaje plod u kojem će mnogi uživati ni ne znajući kako je posijano. Neka, nije ni važno. Samo neka idemo dalje. Svijet doista može postati bolji.
Ah, da, i to ime: Gospa od mora. Nisam mu kumovao, iako, da sam birao, ne bih mogao izabrati bolje! Koliko nam je samo potrebna danas, ta Gospa! To sam i rekao okupljenima, iako me možda nisu shvatili. Nek je sa svima nama Njen blagoslov.











Braceru Gospa od mora projektirao je Velimir Salomon, gradit će se na škveru u Betini. Duljine je 9,3 metra i slijedi gotovo izgubljenu tradiciju izgradnje takvih brodaova na Jadranu. Služit će za obrazovanje srednjoškolaca i studenata, imati kulturno-turistički značaj, prilagođena je prijevozu hendikepiranih osoba i predstavljat će jadransku pomorsku tradiciju na svjetskim sajmovima.
Cijeli projekt ima mnogo pokrovitelja, a pod visokim je pokroviteljstvom predsjednika RH Stipe Mesića. Bracera Gospa od mora bit će porinuta u more 15.08.2007. u Dubrovniku, a kumovat će joj norveška veleposlanica.
Ovo su njene prve fotografije, a vidjet ćete je zasigurno još, kad izraste i zadivi svijet svojom ljepotom!

ponedjeljak, 02.10.2006.

Proba "Veličanstvenog Saturna"

U subotu smo održali probu Veličanstvenog Saturna! Bilo je baš slatko, a mislim da će predstava biti još slađa!
Doista, bilo je zadovoljstvo vidjeti toliko ljudi na okupu koji tako uz srca pripremaju ritualnu predstavu izniklu iz jedne od najljepših priča o simbolici zvjezdanog neba, astrologiji i njenoj ulozi iu našim životima. Kad sam prije desetak godina pisao i proživljavao priču o kralju Vikarami i strogom i čvrstom Šaniju, nisam ni sanjao da će jednog dana toliko ljudi biti biti u nju uključeno. A eto, sad tisuće znaju za nju i osjećaju ju svojom! Lijepo.
Proba je bila… pa, eto, trebali ste biti tamo da osjetite. Moram pohvaliti ekipu za kostime – svaka graha je pogođena kako treba, iako na probi čak još nije sve bilo dovršeno. Uvježbavali smo kretanje, dijaloge, glazbu… dobili smo podršku od plesačica klasičnog indijskog plesa (kataka), pa će biti i toga… Sve u svemu, Veličanstveni Saturn će biti veličanstven!
Dolje vam je par fotkica: oblačenje kostima, Rahu u pripremi, Parashara i Maitreya spremni za poduku, proba suđenja grahama i jedna svijeća za jedan rođendan!
Predstava je u subotu 28.10.2006. u 18:00 u našem Centru. Ulaznica je nešto hrane za pse ili druge životinje (to će biti donirano Udruzi Spas), a svi koji dođu imat će prigodu doprinjeti Šaniju na način koji odaberu.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv