I što da vam kažem? Veličanstveni Saturn je počašćen našim ritualom, nadam se za opće dobro. Još uvijek mi je srce ispunjeno radošću i to toliko da sam morao odmah podijeliti tu radost s vama. Tko zna, kad budem pisao za dan, dva, možda mi pobjegne neka misao, neki utisak. Sad mi je sve još sviježe, zajedno s vlažnim očima jer…
Ah, zapravo, kako da vam to prenesem? Ne može se to. Kako da vam opišem entuzijazam i volju s kojom smo danas od jutra prišli probama? Imali smo samo jednu do sada, u devetom mjesecu. Ali, vjerovali smo da možemo i da ćemo sve napraviti kako treba. A nismo napravili samo “kako treba”, napravili smo savršeno. I više od toga!
Dvorana je jedva progutala dvije stotine ljudi koji su došli iz Splita, Zadra, Zenice, Rijeke, Pule, Zagreba, Osijeka, Vinkovaca, Maribora, Ljubljane… odasvuda. Scenografija je bila fantastična, plesačice odlične, glumci nevjerojatni…
Zapravo, kad bolje razmislim ovo je bio jedan od onih trenutaka kad sam osjećao da me nosi neka viša sila. Jednostavno se prepustiš i radiš točno ono što je potrebno, bez previše razmišljanja. Doživio sam takve trenutke mnogo puta – na predavanjima i nastupima, kad zbog brzine i učestalosti nisam uopće bio spreman za njih. I tada, kao da se netko drugi umiješa (ponekad mi se čini da znam tko!) i preuzme stvar u svoje ruke. Dakle, nije mi stran taj osjećaj predanosti i prepuštanja u kojem više nema nikakve osobne odluke niti pak utjecaja. Radi se kroz mene, ne radim ja.
Ono što je danas bilo novo je činjenica da je u ovoj predstavi sudjelovalo više od trideset ljudi – scenografi, osvjetljenje, glazba, glumci… a na posljetku i publika. I svi su oni bili u tom toku! Jednostavno sve je išlo bez mane, kao upravljano nevidljivim nitima od gore – od početnog takta preko suza koje su se povremeno čule do završnog pljeska. Savršeno. Kozmički. I prije svega – zajednički. Ni jedna pogreška, ni jedan zastoj, sve prepuno prave količine naboja, drame, humora, smijeha, tuge…
Ah, moram to reći – ovo je bila večer koja zasigurno predstavlja jedan od vrhunaca mog života! Osjećam neizmjernu zahvalnost što sam ovdje, na ovom mjestu i što mogu služiti ovako kako služim.
Vjerojatno ću još ponešto napisati o ovome. A stavit ću i većinu fotografija negdje na web. Za sada, samo donje tri – Mjesec u punom sjaju; Mars u erupciji energije i jedna od zajedničkih fotografija cijele ekipe. Nije to ni sjena onoga što se danas dogodilo, ali eto, bar nešto za oči i dušu.



Post je objavljen 28.10.2006. u 21:38 sati.