Utisci još uvijek ne blijede! Svima name se dogodilo nešto tako pročišćavajuće i “kozmički” da ćemo to, izgleda, još dugo pamtiti. Bila je to definitivno najveća upaya (preventivna mjera iz jyotisha) ikad organizirana i provedana u bližoj a vjerojatno i daljnjoj okolici. Njeni rezultati su duboko vidljivi svima koji su tome prisustvovali.
Vesela vijest za sve koji nisu bili: napravljen je izvrstan DVD – malo dokumentarca o cijeloj predstavi, zatim snimka predstave i kolaž fotografija. DVD je, naravno, besplatan, odnosno, može se uprživati i preprživati koliko god želite. Prvi DVD-ovi će biti vani za par dana, a onda ih raširite kuda god mislite da ih možete raširiti. (Ah, da, nemojte molim vas, individualno tražiti od mene ili u Dvostrukoj dugi taj DVD - previše bi to posla bilo za nas - nekako se organizirajte, raspitajte i naći ćete ga. Ono što ćemo mi napraviti je poslati po jedan primjerak svakom sudioniku predstave - glumcima i ostalima. Daljnji put tog filma nije u našim rukama!)
U međuvremenu, - sedamdeset šest fotografija je već na webu, slobodno zavirite OVDJE.
A uz dozvolu jednog posjetitelja predstave kojeg ponekad zovu Zmaj, pročitajte njegov opis tog nezaboravnog iskustva. Poslao mi ga je mailom, a ja sam pomislio da bi bilo dobro da to čuju i drugi.
“Uistinu je izvedba bila briljantna u svim segmentima. Iako sam u kontaktu s većinom glumaca (ne pisem ih s navodnicima) i pratio sam njihove napore i zalaganja, od učenja i uživljavanja u uloge do nabave materijala za kostime i njihova šivanja – nisam vjerovao da će to tako ozbiljno shvatiti. Od predstave sam očekivao dobru zabavu i praćenje sadržaja priče koju sam mnogo puta u ovom mom periodu života propustio kroz glavu.
No desilo se nesto neobično. Desilo se to da sam priču čiji sam sadržaj (zahvaljujući tebi) poznavao, doživio na jedan potpuno drugačiji i neočekivani način. Probati ću pojasniti, ali ne znam hoću li uspjeti. Idem redom.
Plesaćice Kataka su bile odlično sinkronizirane i plesale su poetski s velikom koncentracijom. Uaaau, pomislio sam pa ovo je zabavno. Scena se osvijetlila i priča je počela. Opss, pomislih - dobro su prilagodili scenarij. Odlično. Narator jako dobro prati priču komentarima koji su originalni i bolje mi pomažu razumjeti već odprije poznati sadržaj.
Svjetlo je obasjalo kralja na prijestolju, pomislih haaa koji dobar kostim, pravi kralj. Izgovorio je svoji par rečenica uvoda a ja sam s nestrpljenjem očekivao ulazak Graha. Nisam bio svjestan da će s njihovim predstavljanjem u meni nešto desiti što prelazi, hmmmm da tako kažem iskustvo uobičajenog praćenja predstave. Surja dostojanstven i moćan, oooooooooo pa ja se osjecam moćan! Još zaokupljen samom predstavom nisam baš tom osjećaju pridavao pozornost. Tada se pojavila Ćandra – lijepa, bijela, zaštitnička. To sam ja, to sam ja, to sam ja prolazilo mi je kroz glavu dok je lijepa Ćandra grlila sve oko sebe. Primjetio sam da ne dišem, dah mi je stao. Ajme, sada sam ozbiljno razmišljao, pa kuda to vodi? Snažna glazba vec je najavila Mangala. Upravo glazba koju slušam često u autu da mi digne raspoloženje. Osjećaj snage i strujanja krvi prolazio mi je tijelom. Puls ide na 200. Fantastično. Očekivao sam Buda i naravno on je došao uz zafrkantsku glazbu uz fantastičnu govornicu i razigranu predstavnicu. Koja spika, koja brbljavost, a sve skladno i uigrano. Potom kontrapunkt s glazbom iz onog svijeta. Zlatni dostojanstveni Guru. Inače sa shvaćanjem načela Gurua sam imao problema. Razumski sam shvaćao no nisam ga mogao doživjeti. To sam sada uspio. Sve što sam znao sada sam i doživio. Šukru je najavila glazba, koje li slučajnosti, koju sam si prije koji dan puštao na kompu par puta za redom dok sam nešto radio. Nasmijao sam se. Inače i sa shvaćanjem Šukre sam isto imao problema. Pretajnovita mi je. Sada tih problema imam manje.
I sad Šani. Da Šani. Niš posebno – naizgled. Ali...! Buummm. Iskustvo, opet iskustvo. Iz ničega i neuglednog, stvorilo se sve. Rahu i Ketu, genijalni. Glazba mi jos i sada odjekuje. I njih sam teže shvaćao, no sad su mi bliži i manje strašni.
Predstava je tekla a u meni su se osjećaji miješali od uzbuđenja, radosti, tuge i koje čega drugog spoznatog i nespoznatog.
Slom se desio na kraju kada je narator izgovorio 'obratite pozornost - ovo je ključni trenutak priče: kraljeva želja'. Zažmirio sam da zadržim suze...
Zaključno, ovom sam predstavom dobio iskustvo Graha i značenja prave odlluke u pravo vrijeme. Iskustva još i sada odjekuju u meni iako sam pričekao cijeli dan da se malo istalože - ona jos uvijek lebde u meni.
Stoga, želio bih ti još jednom zahvaliti na...na tome što činiš. Hvala!"
Post je objavljen 31.10.2006. u 13:36 sati.