|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
zovu me:nika,ali i niky,ničica, nicket, nikolina...
došla na svijet:jednog kasnomajskog petka u riječkoj (umo)bolnici
a živim u:malom Novigradu (Istra, Hrvatska,Europa,Svijet,Sunčev sustav...?)
obrazovanje:3.o.g.u POrEču
bavim se:svačim,crtkaram, pijem,gubim se, živciram ljude,zabrijavam krivo,slušam muziku(ne glazbu)zaboravljam,rokam i gledam tv
f.r.i.e.n.d.s:ljudi sa sličnim uspomenama, pratioci od točke do točke,izvor smijeha
angel:bjutiful kričrs...dont nou egzektli waj,dou..
music:green day,the clash, rhcp, SOAD,good charlotte, nirvana,blink182,sex pistols,metallica,franz ferdinand, kaiser chiefs, the cure,the doors,janis joplin,bruce springsteen,bob marley, beatlesi i još puno starih stvari,pa pink floyd,the police,u2,joan jett,oasis,killers,kooks,ramones,offspring,hladno pivo, azra, atomsko sklonište, arctic monkeys, vandals, dead kennedys, itd.itd.sve po malo...
ugl. rock,punk i šta mi dođe pod ruku...
poruka svima:peace and love!!
*jeje*
tany
vex
other:
Blog.hr
imageshack
google
maj spejs
yahoo
u-tube
*Friends*
ja i Anteja
i malene mi
spazola
moja dva zlata-atea i Ipod
shelly & Đorrrrre
Giovanni, Spazola i Petirosso u božićnom izdanju
my freaky alex
smiling selma & jeje
me and kooooorIn
suska i tanita
jose&ines
dean šešnajsti
antun i maja
me & Ivy
jedini neponovljivi đore
ksenči
ja i cedevita bomboni
viri iz oramara
legenda
my love
perfect man
ja i alex u 8.na maturalcu...
ja i tejchy
ja i Ivanica
...i ja i Đore 007
moja 'shelly ke fa la pippi'
moj lijepi mali Novigrad
cure iz razreda
Ante misli da je nekekva brodska kapetanica
Cindy rock star
KIIIIIIIIIIIIIIIIS
GreenDay~good riddance(time of your life)
Another turning point, a fork stuck in the road
Time grabs you by the wrist, directs you where to go
So make the best of this test, and don't ask why
It's not a question, but a lesson learned in time
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
So take the photographs, and still frames in your mind
Hang it on a shelf in good health and good time
Tattoos of memories and dead skin on trial
For what it's worth it was worth all the while
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
Dear,dear diary,
Mislim da opet trebam počet pisat dnevnik. Onaj dobri stari dnevnik, kao bilježnica i olovka. Bilježiti svoje besmislene dane,događaje,razmišljanja,osjećaje... i onda jednog dana stati i pogledati unazad,prelistati svoj život...jer ovo ljeto samo prolazi, i stvari i ljudi i sve...prebrzo. baš tužno. A ne želim se ni sjetit da za 17 dana počinje pakao,aiiiiiiiii...
Pokušat ći ih iskoristit najbolje i uživat...ali nekad se pitam-ima li smisla u ičemu?
Ne želim biti patetična al često mislim da baš i nema. 
Prošlo ljeto sam pisala dnevnik svaki svaki dan a od proljeća sam prestala,i u čemu je razlika?
U čemu je razlika pišem li o tome kako sam sretna i ispunjena ili kako sam u banani i dosta mi je svega? Ništa od prve do zadnje stvari u životu nije bitno—jesi li propustila/o neku dobru priliku,jesi li ostvarila/o ono što si htjela/htio,u bilo čemu,ljubavi, poslu,obitelji,novcu...a ma baš ništa od toga nije bitno...zašto?jer za nekih 100 godina na svijetu možda neće biti ni jednog čovjeka koji živi danas, populacija će se potpuno izmjeniti a za nekih 200 godina pak nitko neće ni znati za ikoga koji živi danas,ako izostavimo poznate osobe i sl. Za toliko i toliko godina nitko neće znati da si ikad postojao,a kamoli kako si proveo život...
Zato treba uživati u trenutku i ne misliti na sutra,bar ne previše , i da,ipak se treba potruditi—znam da ovo sad zvuči kontradiktorno ali mi smo ti koji možemo napraviti da nešto postane bitno, treba se pouzdati u nešto,npr Boga i jednostavno se nadati da nešto ipak ima smisla. Jer smo tako maleni i neznajući da je to sve što možemo napraviti.
Nekad mislim «ma kvragu sve» ili «briga me» ili «svejedno»...za toliko vremena nitko neće znati za ništa...otvorim vidik i pomislim kako ništa nema smisla. Ali onda ga otvorim još više i ipak u tome vidim nečega. Neka viša sila. Nešto nepojmljivo. Traba se nadati,da! A ipak ,s druge strane možda i nema ništa i život je sve što imamo...tu je onda odluka na tebi da odlučiš hoćeš li sve pustiti i raditi što hoćeš ne misleći na druge i sebe, ili ćeš živjeti dajeći ono bolje i uvijek pokušavajući pronaći sreću...možda je smrt samo početak a možda je vječiti kraj, nikad to nećemo saznati živi,no ipak ne treba odbaciti život,treba ga živjeti...
Čemu da se smrti bojim? Dok jesam-nema smrti,a kad nasrtupi smrt tada nema mene.
Epikur
