|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
zovu me:nika,ali i niky,ničica, nicket, nikolina...
došla na svijet:jednog kasnomajskog petka u riječkoj (umo)bolnici
a živim u:malom Novigradu (Istra, Hrvatska,Europa,Svijet,Sunčev sustav...?)
obrazovanje:3.o.g.u POrEču
bavim se:svačim,crtkaram, pijem,gubim se, živciram ljude,zabrijavam krivo,slušam muziku(ne glazbu)zaboravljam,rokam i gledam tv
f.r.i.e.n.d.s:ljudi sa sličnim uspomenama, pratioci od točke do točke,izvor smijeha
angel:bjutiful kričrs...dont nou egzektli waj,dou..
music:green day,the clash, rhcp, SOAD,good charlotte, nirvana,blink182,sex pistols,metallica,franz ferdinand, kaiser chiefs, the cure,the doors,janis joplin,bruce springsteen,bob marley, beatlesi i još puno starih stvari,pa pink floyd,the police,u2,joan jett,oasis,killers,kooks,ramones,offspring,hladno pivo, azra, atomsko sklonište, arctic monkeys, vandals, dead kennedys, itd.itd.sve po malo...
ugl. rock,punk i šta mi dođe pod ruku...
poruka svima:peace and love!!
*jeje*
tany
vex
other:
Blog.hr
imageshack
google
maj spejs
yahoo
u-tube
*Friends*
ja i Anteja
i malene mi
spazola
moja dva zlata-atea i Ipod
shelly & Đorrrrre
Giovanni, Spazola i Petirosso u božićnom izdanju
my freaky alex
smiling selma & jeje
me and kooooorIn
suska i tanita
jose&ines
dean šešnajsti
antun i maja
me & Ivy
jedini neponovljivi đore
ksenči
ja i cedevita bomboni
viri iz oramara
legenda
my love
perfect man
ja i alex u 8.na maturalcu...
ja i tejchy
ja i Ivanica
...i ja i Đore 007
moja 'shelly ke fa la pippi'
moj lijepi mali Novigrad
cure iz razreda
Ante misli da je nekekva brodska kapetanica
Cindy rock star
KIIIIIIIIIIIIIIIIS
GreenDay~good riddance(time of your life)
Another turning point, a fork stuck in the road
Time grabs you by the wrist, directs you where to go
So make the best of this test, and don't ask why
It's not a question, but a lesson learned in time
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
So take the photographs, and still frames in your mind
Hang it on a shelf in good health and good time
Tattoos of memories and dead skin on trial
For what it's worth it was worth all the while
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
"a bed,danas test a nisam ni taknuo knjige...mhmhmhm....aha!znam! proširit ču da je bomba u školiiiiii!!! heheheh..."
i tako bijaše...a taman je ivana pričala kako je dan bezličan ko i svaki i da bar se neš desi...i dopali breda i ono:e ljudi bomba je u školi-onak skulirano- pregledajte oko sebe ak primjetite neš neobično...-mi ono-loooooool
ovo bi se trebalo češće...nakon po sata cijela škola ispred i krešo:slobodni ste danas.......weeeeeeeeeeeee....opče veselje,naravno
lijepo mi do CD-a,presretni,osvrnemo se na našu zelenu nadajuči se potajno da ju u ovom obliku gledamo po zadnji put...možda nismo te sreče al nikad se ne zna ^ ^
ugl,ovakve stvari mi podižu moral,,obožavam kad se neš dešava...
a sutra izlet--svi uživljeni---al ono,kad sam čula da čemo bit u grupama i dobit zaduženja nekakva---razrednica:i uzmite si notes...a beeeeeeed...niš,imam pomoč od druga CH3CH2OH...valjda če bit neš apbringajuče...
niš,idem neš radit,čisto onak spremit torbu,nabavit sredstva svakakva, posjetit ljude...ono,ipak me neče bit 2 danaaaaaaaa...
mah...samo da kiša prođe,danas sam totalno pokisla do busa,mokre čapare i to...al jbg
wish me luck
peaceeeeee
pustinja,praznina,opet teška bol...narkotici ne pomažu...stišče me,boli,nije ugodno...u srcu...samo očem pištolj...da završim ovu agoniju...jer suze su suhe i oči umorne... i nakon 15 godina dosadio mi je taj život...ništa dobro od njega...
a kad pomislim koliko li malo treba da se sve promijeni...samo jedna mala ali jaka riječ,pogled,gesta...osmijeh...ali ništa,baš ništa...i guram dan za danom,uz sve malo što nađem na putu,da me vuče dalje...ali sve dalje,sve više mi se čini da to nije dovoljno,ni približno..........a treba tako malo...
aiiiiiii boli
opet su mi rekli da imam bujnu maštu...pa ok,šta je tu loše?
monotonija me ubija,ubija svih al mene pogotovo,padnem u bed kad pogledam na kalendar,na bezlični listopad,studeni...i uvijek ista priča: škola-doma-uči-tv-spavaj!!! il sl.
zato treba uživat u sitnicama i nadat se u bolje sutra...jedino me škola najviše ubija al sve sam više ravnodušna i prema njoj,ili bi bar htjela
dobro da postoje petak i sub navečer da se i mi marljivi mravci odmorimo od tjedna...svako na svoj način...
dugo mi se nije dalo pisat,al evo jedan primjer izbjegavanja učenja...
...
i onda zastanem i pobjegnem od svega toga,od sivila...ne da mi je dosadno,jer mi nikad nije...al je prenaporno nekad...odlutam preko papira,muzike il jednostavno pogleda u nebo,ponoćne šetnje i razmišljam na jednoj drugoj razini..nekad zamišljam neko savršeno mjesto gdje su nam sve želje i spunive i gdje vlada stanje sreće i blagostanja,ali, jel bi stavrno bilo tako?
kad nam se nešto što smo žarko i dugo željeli ispuni,to nas malo veseli,al onda...očemo još,očemo dalje... i čemu svijet u kojem nema cilja nego sve što želiš i imaš? možda bi tek tamo bilo dosadno...
nekad mislim da čak ne želimo zapravo ono što želimo nego jednostavno samo želimo nešto željeti...razlog za nastaviti dizati se iz kreveta iz dana u dan, ići ko vojnici po svoje mjesto na slici (hladno pivo,hehe)...i je li u tome bit svačijeg života? željeti nešto,nadati se,boriti se,TRAGATI ZA SREĆOM u bilo kojem obliku..?
premali smo da bismo znali...a ja priznajem da nekad previše odlutam,ili previše želim,ili nisam nikad zadovoljna,i nekad me ništa ne veseli...zato ljudima kao ja treba način da se opuste,prestanu mislit i počnu uživat, možda imam krivi odabir tog načina,al dok ne pronađem neš drugo-jbg,jednomse živi...idem sad,iako mi i dalje nije baš jasno zašto,učit kem...peace!!
