aparatczykovi zapisi

Mnogi od nas možda i ne znaju, ali prvi iz serijala filmova o legendarnom Rambu zove se zapravo „Prva krv“, ali ga je naša raja zbog popularnosti glavnog lika oduvijek zvala jednostavno „Rambo“. Prema romanu Davida Morella, bio je to zapravo vrlo ozbiljan film s vrlo ozbiljnim likom, kojeg je hollywoodska industrija pretvorila u ono što poznajemo. Zahvaljujući prvenstveno Slyu Stalloneu, čovjeku sa nosom za pretvaranje ozbiljnih likova u eksploatacijski thrash blockuster. Uspjelo mu je to prvo s Rockyem, čiji je svaki nastavak bio sve gluplji, a Rambo je još zahvalniji materijal za to. No vratimo se prvom filmu. Ted Kotcheff režirao je ovu priču o vijetnamskom veteranu igubljenom u civilnom životu, koji tragajući za još živim ratnim drugovima postaje žrtva maltretiranja provincijskih redneck šerifa „čija riječ znači zakon u njihovom kraju“ (kao da mi nemam takvih ovdje). Seljosi tako pokrenu umirovljeni stroj za razaranje, koji se onda nemilice osvećuje njihovu gradiću, rasturajući čitavu regimentu provincijskih policajaca. Zanimljivo je da uglavnom nitko ne stradava smrtno. Sve u svemu, bio je to jedan od najboljih filmova o problemima ratnih veterana i njihovoj nemogućnosti da se uklope u normalan život i društvo. Šteta što ga Jadranka Kosor nije gledala, ali to bi njenom plačljivom karakteru bilo vjerovatno prestrašno za gledati.
Sjećam se jednog od citata iz filma, u kojem Rambo opisuje svu bezizlaznost vlastite situacije:

Film je bio uspješan u kinima, dapače, preuspješan, tako da je Sly Stallone prepoznao priliku da se mrkne dobra lova na nastavcima i krenuo u eksploataciju lika. Tako je s tadašnjom produkcijskom silom „Carolco“ i uz režiju Georgea P. Cosmatosa snimljen nastavak.
E to je bio pravi eksploatacijski film sa gomilama mrtvih, akcijom do jaja, požrtvovnim junakom koji spašava svoje bivše suborce iz dugogodišnjeg zarobljeništva, iako mu to i nije bio zadatak. Film je bio prava oda kasnohladnoratovskoj političkoj nekorektnosti, pa je stradalo podosta rusa i vijetnamaca. Akcija je bila solidna, a osobit dojam su ostavljale strelice s eksplozivnim punjenjem za uništavanje helikoptera, koje je i autor ovih redova rado koristio (igrajući Ramba na Spectrumu). Nisam siguran je li išao u kino distribuciju u tadašnjoj SR Hrvatskoj, ali na videu je bio veliki hit. Priglup, zabavan i politički nekorektan, to je bio First blood- part II.
Pravi thrash bio je treći film o Rambu, koji kod nas i nije išao u kina, ali je zato bio jedan od najvećih hitova na videu i znalo se dugo čekati na rezervaciju posudbe. Režija je povjerena Peteru MacDonaldu, ali je Sly imao potpunu kontrolu kako nad režijom tako i nad scenarijem, pa je film postao prava smijurija uz hrpu legendarnih citata. Recimo kad ruskom negativcu na motorolu kaže: „I'm your worst nightmare!“ (čitaj: „Ajm jor vrst najtmer“ mumljavo poput Slya). Ili onaj slavni dijalog između pukovnika Trautmana i njegovog ruskog tamničara:

Više ne treba ni reči.
Naravno, mrtvih rusa ko u priči, pa još i antologijska scena sudara tenka i helikoptera. U to doba bili su i afganistanski mudžahedini saveznici (možda i sami talibani), valjalo je sjebati ruse. Sveskupa jedan od smiješnijih filmova.
I prođe dvadesetak godina. Vjerovatno iz potrebe za novcem i spasom od zaborava, a zbog činjenice da se ničeg novoga nije mogao dosjetiti, ostarjeli Sly Stallone krenuo je u restauraciju svojih legendarnih (ali i davno potrošenih) likova. Srećom, nisam gledao „Rocky Balbou“, a vjerujem da nitko od poznatih boksačkih profesionalaca ne bi preporučio aktivno boksanje u tako visokoj dobi. „John Rambo“ logičan je nastavak serijala. Sly se prihvatio i scenarija i režije ovog puta. Konačni rezultat je to da film nije smiješan. Nema smiješnih citata, ali zato ima krvi i crijeva do koljena. Od thrash filma je postao slasher, sa izuzetno puno krvi, odsječenih udova, prosutih crijeva, te ostalih iznutrica. Nastradalo je neprijatelja više nego ikada do sada. Propuštena je prilika da se filmom afirmiraju neke vrijednosti, promašena je prilika da se antiratnom tematikom eventualno pošalje neka poruka. Ništa od toga, samo brojna mitraljiranja po džungli i rasipanja dijelova tijela posvud. Propuštena je možda i prilika da se Ramba kao lika prikaže u nekom drugom svjetlu. Niš od svega toga, samo krv, klanja, akcija... S obzirom da Rambo u filmu spašava neke humanitarce iz neke crkvene zajednice poruka filma bi bila jedino: ne idite u humanitarne misije nositi lijekove po ratištima poput Indokine, osim ako ne znate da će vas Rambo spasiti.
Navodno i taj čevrti film o Rambu dobro prolazi u kinima, pa Sly razmišlja i o daljim nastavcima. S obzirom na sve do sada viđene gluposti, a i činjenicu da više nije niti smiješno, možda je zaista bolje da više ne snima. Dosta je bilo. I Rambu i Slyu je vrijeme za penziju.