Prošlo je dosta vremena, skoro godinu dana, otkako sam Ti se obratio ovim putem. Vrijeme je prolazilo i svašta se događalo. U neko doba si postao okosnica moje karijere, ali si zapravo bio teško breme svakome tko te morao ponjeti. A neki od nas su Te nosili, padajući pod pritiskom i kršeći svoja leđa pod tvojom težinom, a Ti si rastao i postajao sve teži i teži za podnijeti. I svakakve smo muke podnosili, uvrede trpili, doživljavali razna profesionalna poniženja, putujući na tom putu s Tobom. Koja sam sve govna pojeo, s kime se sve posvađao, tko mi je sve jebao mater, kome sam sve ja jebao mater, stvarajući Te. I što su drugi napravili od tebe, prilagođavajući Te nekim svojim idejama i potrebama. Radio sam na Tebi od samog početka, iscrtao prvu skicu, udario prvu lopatu, bio si mi sjena kroz mnoge moje teške trenutke, ali i svjedok mnogih lijepih dana. Kada je cijela moja priča koje si i Ti bio određeni dio postala meni samome presložena te sam osjetio da se moram povući u osamu učenja za pravosudni, napustio sam Te i prepustio Te drugima. Kada sam se vratio i dalje si me čekao, sada ogroman i monstruozan. Postao si pravo čudovište, kako po sadržaju tako i po formi u kojoj su te posložili, nezgrapan i težak za čitanje. Jednom ću se uspjeti sjetiti svih faza tvoje izrade, svih tih momenata dok se na Tebi radilo, svih problema koje je rad na Tebi nosio. I što je najbolje, nitko nije siguran što Tvoja primjena donosi. Koštao si živaca i mene i sve druge koji su na Tebi radili, ali ponajviše one koji su na Tebi od početka. Taj napor je sada gotov, taj trud je završen. Sada si pred svima, i može te se vidjeti
ovdje!
