aparatczykovi zapisi

U zadnje vrijeme nekako neredovito postam na blog, a ovo stavljam dok sam još pod dojmom, makar imam još tema za pisati. I toga je bilo. Prije neku večer Ciboninu dvoranu pohodila je jedna od najvećih rock legendi koje znam, veliki Bryan Ferry. Bogami skupa karta, poprilično. Ali nakon ovog nastupa, nije mi žao ni kune.
Ferry je prava glazbena legenda. Ikona stila, art-rocker i bonvivan, muškarac kakav sam oduvijek želio biti (ili barem tako se furati). I danas na stageu funkcionira odlično, a moram priznati da bih odmah potpisao da tako izgledam i držim se u 62. godini života. Unatoč skupoći karte, Cibona je bila puna, punija nego kad dolazi Barcelona ili Partizan. I publika se uspjela skužiti s izvođačem. Trebalo je malo duže, ipak je to starija publika, a ni izvođač više nije u cvijetu mladosti, ali ipak su se skužili. Možda već na početku sa Kiss and tell, ali definitivno jesu sa Lennonovom Jealous guy.
Ovom koncertu mnogi će prigovoriti hladni i surovi profesionalizam, odrađenih devedeset minuta točno, nikakvih iznenađenja, a možda i to što se Ferry malo obraćao publici. Istina da se malo obraćao, ali komunikacija je ipak bila dobra.
Kratkoća trajanja, to je moj glavni prigovor. Svi mi koji smo fanovi Ferrya i Roxy Musica mogli bi sami slagati setliste, i našli bi sigurno puno više od 17 odrađenih stvari, tako da bi se ovih niti devedeset minuta lako pretvorilo u stoosamdeset i više. Mnogi su unaprijed odustali od skupe investicije u kartu za ovaj koncert saznavši kako je Bryan Ferry svoj novi album Dylanesque napunio obradama Boba Dylana, a ni sam nisam bio baš lud za tom činjenicom. Baš naprotiv, većina tih obrada zvučala je odlično, u tipično Ferryevskim aranžmanima. Tekstopisački genij Boba Dylana, spojen sa genijalnim nastupom Bryana Ferrya kombinacija su koja ne može omanuti. Ono što mi je falilo zapravo, je više pjesama Roxy Musica. Samo Love is the drug, stvarno malo.
Prateći bend je bio na visokom nivou, osobito ugledni gitarist Chris Spedding, a čak je i tonac uspio naštelati solidan zvuk u koncertno nezahvalnoj Ciboni.
Koncert vrijedan sve love uložene u njega. Kao po nekoj logici, slijedeći koncert u Zagrebu je nastup čovjeka na kojega su Roxy Music i Bryan Ferry podosta utjecali. Kako sada zvuči David Sylvian, čuti ćemo u nedjelju navečer. Još jedan preskup koncert ali nije mi žao platiti kartu. Svako ima svoje gušte, neko puši, neko pije, neko kupuje obleku, a ja eto idem na koncerte.