Zašto volim korizmu
Tekst sličan ovom objavio sam prije otprilike godinu dana u vremenu za mene prilično teškom. I bio je to jedini tekst koji sam napisao u to vrijeme, i jedini koji se uslijed neke krize operativnog sustava blog.hr izbrisao.
Već od srijede koju zovemo čistom traje vrijeme korizme, kada se kršćani pripremaju za blagdan smrti i uskrsnuća Kristovog. Nije bitno u što vjerujete i kojoj se konfesiji pribrajate ili ne pribrajate, u zemlji s ovako dominantnom katoličkom većinom vjerske rituale većine ne možete izbjeći. Stvar je u tome što se u društvu dekadentnom i zabludjelom, upitnog sustava vrijednosti, izgubljenom u globalnoj zajednici 21. stoljeća, poput našeg društva, svi vjerski običaji i rituali pretvaraju mahom u političko potrošačke travestije. Svi su vjerski praznici postali povodi za manijakalni kozumerizam i beskonačna preseravanja do te mjere da su izgubili svako dostojanstvo i postali krajnje naporni i neugodni. Svi osim korizme. Korizma je u svojoj biti suprotna ideji potrošačkog društva. Kako stjecati i trošiti kada je smisao odricanje? Zato volim korizmu. Nisam baš vjernik i ne prakticiram te rituale, ali imam respekt prema tome.
Doduše, i korizma je postala pomodarstvo, i svakodnevno u seratorskom tisku možemo čitati čega su se poznati odrekli. Ljudi se raznoraznih sranja odriču, neki ne puše, neki ne stavljaju mlijeko u kavu, neki ne psuju, neki se ne voze liftom. Uglavnom zvuči kao prilično blesavo samotestiranje tolerancije na odsustvo neke navike. Svi ti će uglavnom na Uskrs upaliti cigaretu, natankati mlijeko u kavu, poslati sve u tri pizde materine, i vozikati se liftom gore dolje. Brijem da to nije smisao. Iako, nije uopće loše da se ekipa koja brije na neumjerenost bar u jednom razdoblju godine malo urazumi, to je općedruštveno pozitivna stvar, makar kratko trajala i bila motivirana krivim motivima.Tako bih ja mogao reči da sam se odrekao: vožnje Ferrarrijem, jahanja slona, igranja ruskog ruleta, hadezea i ostalog što mi i inače ne fali. Ako bih rekao da sam se odrekao seksa onda bi mi korizma fakat mogla trajati cijelu godinu.
Smisao korizme je ljubav prema bližnjemu, i odricanje da bi se nekome nešto dalo i iskazala ta ljubav. Odlučio sam da se ove godine ne odričem ničega osim onoga čega sam se ionako riješio, a bez toga mogu cijele godine. A i ljubav prema bližnjemu treba iskazivati cijele godine, a ne samo u posebnim prilikama.
Ipak, ove godine ovo vrijeme koincidira s mojim vlastitim putem u pustinju. Konačno sam se odlučio krenuti za ozbiljno spremati pravosudni, taj damoklov mač nad glavom. Zato se vraćam u NSB, zatvoriti se na neko vrijeme, koje će biti i puno duže od 40 dana. Danas sam počeo, znam kako pristupiti tome. Dok ne podredim sve u životu tome neću doći do rezultata. Svjestan sam da iziskuje žrtvu i spreman sam ju podnijeti, odreći se mnogo toga. Neki kažu, nađi nešto fora u tome. Mislim da nema ništa što je fora. Ovo će biti moj put spoznaje, moja muka i moja pokora. Znam da će biti lutanja, ali moram ići do kraja.
|
