aparatczykovi zapisi

Ide se, ide! U ovoj godini putovanja, putovanja koja su svojevrsni bijeg od stvarnosti, od svakodnevice koja ne nudi neku perspektivu, već počesto crne mislim, ipak mi se u zadnji čas posrećilo da i zadnje dane u ovoj 2006. provedem na putovanju. Ove 2006. u kojoj je bilo koječega, i štošta se dogodilo. O tome ipak u nekom drugom postu, poslije 31. 12., tada se svode računi.
Moja naklonost prema istočnoj Europi se nastavlja. Dok zapadne gradove gledam kao mjesta gdje se radi, poput Bruxellesa i Ženeve, istok je nešto drugo. To su srodnije duše koje nas bolje razumiju, ne srodne, ali ipak srodnije. Vjerujem da ćemo mi, istočnjaci i južnjaci, preuzeti inicijativu u ujedinjenoj Europi, pokazati se kao svježa krv i zdrava snaga koja će umornu staru Europu gurati naprijed. Ipak, cilj ovog mog putovanja je dobro zaružiti i dobro se provesti, u Bratislavi, glavnom gradu prijateljske nam Slovačke, jedine zemlje koja osim Hrvatske ima predsjednika hrvata (sad, koliko je Gašparovič hrvat, pitanje je, a nadamo se i da će Dennis Kuchinich jednom ipak osvojiti američke predsjedničke izbore).
Dok mladi kršćani iz cijele Europe hrle u Zagreb u Taize organizaciji, grupa ne više tako mladih anarhista i cinika odlazi iz Zagreba. Moram priznati, da mi je drago da ne moram prolaziti novogodišnja prekenjavanja u ZG! Bit će ovo naporno potrošiti se psihički i fizički u dva i pol dana, ali sve je lako kad si mlad (ili barem još relativno mlad). Veselim se vidjeti još jedan grad istočne Evrope.
Kao i prema dobrim običajima, biti će putopisnog postanja.