aparatczykovi zapisi

Jučerašnja večer bila je od povijesne važnosti za hrvatske teve kanale, nakon mnogo godina, i mnogo drugih kvizova, „Kviskoteka“ se vratila na ekrane. Prva stvar koja upada u oči je dan i termin. U davna vremena komunističkog mraka osamdesetih, kviz je išao četvrtkom navečer, a se srijedom, i to u devet a ne u osam. I čini se kao da su je malo ubrzali, nekoć je trajala 90 minuta, a sada nekakvih sat i deset, premrežena hrpom reklama, kako je to već uobičajeno na komercijalnim televizijama, poput Nove, tako da ostaje ciglih 45 minuta kviza. Nema igre detekcije, spore igre koja je lijepo prelamala tempo emisije, sad je to igra za gledatelje da šalju SMSove i povećavaju imovinu Vodafone VIPa. Kultna igra detekcije bila je izvor mnogih zajebancija, jednu prenosimo u cjelosti:



Oliver je ostario. Vidi se, čovjek ima 72 godine i teškoje to sakriti. Ali je još uvijek legenda. Čini mi se da se nije još ufurao, ipak prva Kviskoteka nakon toliko godina, čak i prekaljenom profesionalcu poput njega treba par tekmi da zaigra kako treba (samo da se ne sjebe ko Jens Nowotny). Pitanja su srećom ostala ista, zahtjevaju visoku razinu znanja i opće kulture. Ono što je ostalo vrijedno pažnje to su natjecatelji, i oni su ostali isti kao davno. Zanimljivo je komentator Indexa primjetio, njihova je razina znanja i opće kulture drugi svijet za današnje prilike u Hrvatskoj, u kojoj su javne ikone nakon nogometaša i manekenki postali protagonisti reality showowa koji uglavnom češkaju jaja i vode stupidne razgovore dok ih snimaju. Već sam jednom pisao o vitezovima uzaludnog znanja, sad je prilika da ponovo zajašu i krenu u boj. Ono što je jučer radio Robert Pauletić u Kviskoteci ravno je kad jedna košarkaška momčad razbije drugu sa 50 razlike. Čovjek je doslovce pregazio protivnike i zakopao ih u svojem enormnom znanju. Njegov maratonski nastup u „Pitanjima i odgovorima“, zadnjoj igri koja zahtjeva vrhunsku opću kulturu, zaista je bio impresivan. Istina, da su umjesto dva Igora, kraj njega sjedili Robert Lojpur i Mirko Miočić, ne znam kako bi to izgledalo. Slaba vrijednost opće kulture i vrhunskog znanja u Hrvatskoj pokazala se jučer i pri dodjeli nagrade pobjedniku. Samo 10.000,00 kuna? Za tu demonstraciju znanja? Povucimo paralelu sa Milijunašem, kviz koji ne bih podcjenjivao, ali se natjecatelji ipak biraju ponešto ad hoc, tako da svakakve vrste kretena mogu sjesti nasuprot Tarika (e sad, mislim Filipovića, a ja nikad nisam znao razliku između Tarika Filipovića i Kulenovića, tko je tko). Svaki kreten može zaraditi 32.000,00 kuna- ima 5 pitanja za debile za koje je potrebna samo dobra koncentracija, i još 5 do 32.000,00 za koje može ispucati 3 jokera. Hipotetski gledano, treba se pomučiti zapravo samo sa 2 ozbiljnija pitanja do 32.000. A Pauletić mora pobjediti 4 puta i u svakoj večeri ispucati gomilu točnih odgovora na nimalo jednostavna pitanja da bi zaradio 40.000,00 kuna. Kako je svijet nepravedan. S obzirom na fond nagrada, Kviskoteka se čini kao loša investicija. Ali nije sve u novcu. Pobjednici Kviskoteke biti će slavljeni kao ljudi od znanja, i ulaze u povijest jednog od najtežih kvizova. U zemlji u kojoj trendove stvaraju nekakvi mediokriteti, bilo da su polupismeni poduzetnici, bilo da su priglupi političari, onome tko je pobijedio na Kviskoteci mora se odati priznanje da ima znanje. Znanje koje mu neće pomoći da živi u podsljemenskoj zoni i vozi Jaguara, ali ga ipak izdiže iz nacionalnog prosjeka. Barem na intelektualnoj razini.
Čekamo nove emisije. U nadi da bi u nekoj od nadolazečih sezona mogli vidjeti i nastupe nekih naših velikana znanja, kao što su DMJ i Ribafish. Vidjeti okršaj nekoga od njih s kvizovskim legendama, to bi bio obračun za pamćenje. Mora se priznati da su teve firme ozbiljno shvatile prijetnju Nove Kviskotekom. Tako je RTL imao standardno big braderovsko drkanje pod tušem, ili fafanje pod pokrivačem, HRT2 je prikazao slavni film Radijator u režiji Ridleya pasjeg Scotta. Svi su ozbiljno shvatili povratak Kviskoteke, pa tako i konkurentske televizije.