Vjestica u Metrou, novinama koje se dijele džaba, ujutro ih proletiš uz kavu, a vrlo brzo postaju komad smeća. Tako je to sa svim novinama, a ne samo besplatnim. Vjestica koja mnogima ne znači ništa, međutim ja smatram da time nestaje važan spomenik kulture. Rock kulture ne samo američke nego i svjetske razine.
S radom prestaje na kultnoj lokaciji u Boweryu legendarni rock klub
CBGB & OMFUG. Podugačka kratica znači zapravo
Country Bluegrass Blues and Other Music For Uplifting Gormandizers. Bog te pita kak bi se to prevelo i da li bi po naški naslov imao učinka. Ovo slavno okupljalište osnovao je 1973. momak po imenu Hilly Kristal (ne Billy Crystal).
Iako je ime kluba sugeriralo da bi se tu trebao svirati neki country, blues i bluegrass, ispalo je sasma drugačije. Bogu hvala da je tako bilo.
U eri diska i priglupe muzike, kada se u New Yorku nije moglo svirati bez ugovora sa diskografskim kućama, CBGB je privlačio mnoge mlade glazbenike, i tako stvorio jedan on najvećih pokreta ikada. Iz smrada i mraka CBGB-a u svijet su krenuli mnogi bendovi koji će promijeniti sliku rocka kakvu je svijet poznavao u to vrijeme. Od tamo je krenuo
New York new wawe. Odavde su krenuli
Television (ne Terrorvision, nekakvi papci iz devedesetih), i otvorili prostor za mnoge nove bendove. Za njima su slijedili četiri momka koji definitivno nisu znali svirati, a sudeći po onome što sam osobno čuo 16 godina kasnije, nikada nisu ni naučili. Unatoč tome, svijet rocka bez
Ramonesa jednostavno ne bi bio to što jest. Zamislite kako bi izgledali tulumi da se na njima ne puštaju Ramonesi, ja se na takvim tulumima baš i ne zabavljam. Među simbolima scene su i
Richard Hell and the Voidoids, od kojih sam čuo samo stvar
"Blank generation", pa ne znam što su još proizveli. Zanimljivo je da svaki punk umjetnik u očaju i bijesu konstatira da je njegova generacija izgubljena, ili isprazna. Vjerovatno su sve generacije isprazne.
S obzirom da se erotičnost uvijek najbolje prodaje, a Debbie Harry je imala što pokazati (kažem,
imala, jer sam je vidio uživo prije par godina i za njeno dobro je da se više ne pokazuje kao prije), najveći komercijalni uspjeh imala je
Blondie. Još jedan bitan čimbenik svih dobrih tuluma. Dvaput sam je gledao uživo, jednom solo, a jednom sa obnovljenima Blondie, i makar stas više nije kao nekoć, glas i performance nisu izblijedili. Ne možeš zauvijek sve imati. Da ne nabrajam brojne legende koje je iznjedrio CBGB, držati ću se svojih favorita, i spomenut ću još
Talking Headse, meni jedan od najjačih bendova ikada, s jedim od najvećih autora ikada na sceni,
Davidom Byrneom.
Kao što djeca maturiraju i odlaze iz škole, tako su odlazeći iz CBGB-a spomenuti bendovi postali stadionske veličine, a CBGB je u osamdesetima promovirao nove bendove, kao što su
Agnostic frontili
Sick of it all(gledao uživo),preorijetiravši se na HC i ružionu. Popis onih koji su nastupili bar jednom u CBGB u ovih 33 godine je zaista
povelik. I toj priči dolazi kraj.
U zgradi nekadašnjeg Hotela Palace u Boweryu, gdje se klub nalazi (koja, prema očevicima, zaista,
smrdi ko sam vrag), sada je nekakva udruga građana, koja zbrinjava beskućnike. Poznavajući agresivnost udruga građana, Hilly Kristal i CBGB su izgubili dugogodišnju pravnu bitku i nalog za iseljavanje je izgleda pravomoćan, a uskoro će biti i ovršan. Povišenje najma sa 19,000 na 35,000 $ je nešto što Kristal i klub ne mogu podnijeti. Planovi su da se trošna zgrada sruši i da se izgradi nešto društvu korisno. Opcija je da se klub preseli u Las Vegas. Preseliti se par tisuća kilometara dalje i to tamo gdje obično nastupaju Tom Jones i Tony Bennet (ako je još živ) i ne zvuči obečavajuće. U svakom slučaju 30. listopada je zatvaranje i nastupiti će
Patty Smith, pa se još stignemo zaletiti (naravno ako mi netko poveze u svom Lear Jetu).
Tako su nestali mnogi legendarni klubovi,
Town and country club u Londonu je sada uredska zgrada, nema više ni ozloglašene
Haciende u Manchesteru. Što se sve zatvorilo u Zagrebu, bolje je pitanje što je ostalo otvoreno. Ali uvijek će biti novih klubova i novih bendova.
Jedna osobna crtica vezana uz
New York new wawe. Moj prvi kocert u životu bio je festival
Escape from New York davne 1990. tijekom ljeta provedenog kod strica u Milwaukeeu u državi Wisconsin. Vodila me tadašnja stričeva supruga koja je bila punkerica tijekom studiranja u Evropi u sedamdesetima, i uživo gledala čak i Sex Pistolse. Možete si mislit što je klincu od 15 godina značilo uživo gledati
Ramonese,
Debbie Harry,
Tom Tom Club i Jerrya Harrissona (3/4 Talking Headsa, bez glavne glave nažalost). Tako je
New york new wawe bio početak i moje strasti prema glazbi.
