Vrlo loša vijest
Vrlo loša vijest je u tome što je najgora teve postaja ovih krajeva, RTL, počela emitirati treću sezonu Big Brothera. Što znači par mjeseci neshvatljive psihoze oko toga tko će osvojiti milju kuna za par mjeseci nerađenja ničega pred TV kamerama. Sve kojih bi se to moglo ticati stoga ovim putem javno molim, ne započinjati nikakve teme vezane uz Big Brother tipa tko će pobijediti, tko se kome sviđa, tko će koga poševiti, tko s kime nije dobar jer apsolutno nemam pojma tko je tko tamo niti me to zanima i stoga se iskreno nadam da nitko neće u mojoj blizini zapodijevati nikakve teme vezane uz Big Brother.
Moram priznati da mi je zanimljivo da postoji određeni krug ljudi koji mogu izdvojiti tri mjeseca vremena i ne raditi ništa korisno za to vrijeme, umjesto da studiraju, rade, podižu obitelj, brinu se za životinje, uzgajaju cvijeće (ili barem žižu) tako da sam bacio pogled u Jutarnji na curriculume tih likova i ustvrdio da nitko od njih nema neko pravo zanimanje. Najjača mi je neka ženska, mislim mulatkinja, kojoj pod obrazovanje piše „plesna škola“. Isto je bilo i kod određenoga Dereka „Delboya“ Trottera, i njemu je isto jedina škola koju je završio plesna škola. Ono što je jedino pozitino od producenta Big Brothera Jana Štedula je to što se potrudio birati više zgodnih žena ove godine.
Problem je ovakvog odabira kadrova što se od ovih pripadnika dokoličarskog polusvijeta može očekivati da i tijekom reality showa rade ono što i inače rade, a to je ništa. Zato bih ja producentima i scenaristima predložio da malo osvježe show tematskim Big brotherom. Npr. da natjecatelji budu recimo muški doktori znanosti, a ženske sekretarice, pa njihova interakcija. Ili još bolja kombinacija, muški zaštitari a ženske feministkinje... Ili recimo, da se natjecatelji biraju iz redova pacijenata u Vrapču, pa da natjecatelj iznenađenja bude Srđan Mlađan (pa da ih vidim, tri mjeseca zaključane sa masovnim ubojicom). Druga je opcija da ih se zaključa na mjesec dana a hrane ostavi samo za tjedan dana, ili da se svakome da neko oružje kao u „Battle royale“ Kinjija Fukasakua. Ma ima načina da se Big Brother učini zanimljivim, ali ih uglavnom ne dopuštaju kogentni propisi Republike Hrvatske.
Ovako, ovo mi se stvarno ne da gledati.
|
