Jučer sam žurio s posla da bih mogao uživati u jednom od rijetkih vlastitih rituala koji mi donosi užitak a slučajno je i dobar za zdravlje. Plivanje. Plivanje je zapravo moj sport, jedini sport (ne računajuči sumo gdje je to preduvjet) u kojem debljina nije nužno prepreka. Jedini sport u kojem sam bio kako tako dobar, nošen vlastitom snagom i potpomognut blagotvornim djelovanjem Arhimedovog zakona. U održavanju forme čest sam gost bazena u Utrinama.
Tamo nemoguća situacija, većinu staza zauzimaju plivačke škole, ali i velike korporacije koje zakupljuju staze u bazenu. Samo u središnjem dijelu bazena, a ostaje jedan široki pojas za plivanje ispred kojega stoji zastavica sa natpisom „građanstvo“. Još pod dojmom
Smiletovog zadnjeg posta, i komentara koji sam napisao, nisam mogao a ne postaviti si pitanje:Što je ostalo građanstvu? Na što su građanstvo sveli? Nemam ništa protiv pllivačkih škola, naravno, ali Ledo, T-com, e to je već nešto drugo.
U dijelu bazena za građanstvo naravno krkljanac. Iako sam vješt u disciplini preciznog plivanja, ipak mi se dogodilo da imam frontalni s nekom plivateljicom. Uspjeli smo nekako da se ne sudarimo glavom o glavu, a nisam uspio procijeniti da li se isplati sudariti hvatajući se za njene sise, tako da incident nije imao posljedica. Opći krkljanac u građanskom dijelu podsjećao me na jednu od boljih scena u Cameronovu "Titanicu", inače proljev filmu i veleizdaji velikog autora. Scena kad je brod upravo potonuo i ekipa ostaje sama u ledenom moru i svi polagano i beznadežno umiru. To je slika naših života, svi se davimo u hladnom oceanu, čvrstog kopna nema na vidiku.
Što je ostalo građanstvu u Rvackoj u današnje vrijeme? Životni prostor nam se sve više smanjuje. Čak i na bazenu korporacije otimaju staze za plivanje. Što li nam tek rade u ostalim segmentima života? Osim što nam na sve načine smanjuju životni prostor, kakav nam je status u budućnosti? Prijeti li građanskom sloju izumiranje? Nažalost, prvi kandidati za građane ograničenih građanskih prava su oni koji su ugovorenim obvezama podjarmljeni od strane korporacija (u ovom slučaju banaka): oni koji uzimaju dugoročne kredite, posebno stambene. Neki će reči da su sami pristali na to, ali istina je da veliku većinu situacija tjera na taj potez, ali i normalni slijed životnih zbivanja: osamostaljivanje i stvaranje vlastitog krova nad glavom. Mali sloj privilegiranih dobrim položajima ill plaćama, ili onime što su nasljedili uživati će u svim blagodatima života, ali mi ostali funkcionirati čemo kao kmetovi informatičkog doba. Ograničene slobode! A sloboda koju ti netko ograničava i nije sloboda. I to nije ono ograničavanje slobode Rousseauovim društvenim ugovorom, ovo je čisti obveznopravni odnos u koji se ulazi kao ravnopravna stranka. "Ravnopravna", toga nema!
Što preostaje? Precizno i manijakalno plivanje, metaforički rečeno. Ako se i utopiš, barem si pokušao plivati.
Malo sam se ispuhao danas. Da sam dovršio ovaj post jučer kad sam baš bio nabrijan, bilo bi to puno žešće.
