aparatczykovi zapisi

U svojim političko-ekonomskim osvajanjima svijeta, nikoga evropljani nisu zajebali kao indijance. Evropljani, zapravo, zapadnjaci, jer govoriti ću ovdje i o amerima, ali neću upotrijebiti zamjenicu „mi“. Hrvatska nikada nije pripadala u kolonizacijsku i osvajačku kulturu, spletom povijesnih okolnosti ali valjda i po mentalitetu (do Gojka Šuška i HercegBosne 1992-1994). Afrikance zapadnjaci nisu potpuno sjebali, sjebali su ih dugoročni jer su ih naučili modernim načinima ratovanja i modernom naoružanju da se ovi mogu lakše pobiti. Azijatima nisu mogli ništa, štogod zapadnjaci napravili azijci samo rastu jači i iskusniji. Stoljećima je Katolička crkva pokušavala zasijati kršćansko sjeme u Kini, nikada se zaista nije primilo. Ali indijance su sjebali, skroz. Prvo su im povoljno uvalili šarena stakalca u zamjenu za zemlju koje ionako ima dovoljno, i neku bezveznu žutu tvar iz rijeka koje i nema puno ali ionako indijancima nije bila zanimljivija od šarenih stakalca. Onda su im prodali štapove koji bljuju vatru, da se mogu bolje međusobno obračunati. Nakon svega toga prodali su im i vatrenu vodu čiji učinak ako nisi na nju izuzetno dobro naviknut svi dobro znamo. Kao pravi dobri trgovci zapadnjaci su indijancima hunjavicu i gripu ostavili besplatno, kao poklon, izraz zahvalnosti, otuda amerikenjcima thanksgiving. Nakon što su se indijosi obračunali štapovima koji bljuju vatru, razvalili se vatrenom vodom i naposlijetku jedva preživjeli hunjavicu, nije ništa drugo preostalo nego da ih se smjesti u rezervat gdje će biti zaštićeni poput bjelolgavih supova. I bolje jer supovi ne mogu kupiti jeftino vatrenu vodu. Onda su ih uvalili u filmove, dali im priglupe uloge debila koji ne znaju govoriti kak spada, a samo se čeka da ih hrabri kauboj rasturi. Ipak, zahvaljujući Karlu Mayu i Zane Greyu, uspjeli smo ih zavoljeti, makar u filmovima prikazani kao zvijeri. Onda su došli i bolji filmovi o tom podneblju, pa smo zavoljeli i kauboje, osobito ako su mogli sami opkoliti bandu zlikovaca poput Garya, ili su hrabri alkoholičari koji se ne razumiju u žene poput Deana. Na kraju, što je ostalo od ekipe u rezervatima? Nekada veliki poglavice kao otromboljeni penzioneri, vatrena voda teče u potocima. Jedino što neka plemena imaju kockarnice na svojoj zemlji, i to je sve. Moje je iskustvo to što kad sam 1990. proveo dva mjeseca u Americi, u državi Wisconsin, gradu Milwaukeeju, četvrti Wauwatosa (obrati pažnju na imena) i živog indijanca vidio nisam. Samo onog drvenog ispred Tobacco dućana. Ali kako su prošli južnoamerički indijanci, e to je tek gadno. O njihovoj sudbini nema baš filmova niti velikih junaka, samo strahovitih zločina i povreda ljuskih prava, o kojima smo čitali u povijesnim čitankama u školi. Španjolski konkvistadori nisu imali ideju o ljudskim pravima, ali im pravo jačeg nije bilo strano.
Zato inaguraciju prvog predsjednika autohtonog indijanca smatram svojevrsnim ispravljanjem povijesne nepravde. Evo Morales je uzgajivač koke iz Bolivije, a njegov izbor za predsjednika vidim kao reakciju na višestoljetni podređeni položaj južne Amerike sjevernoj. Zanimljiva je i činjenica da je istovremeno okrunjen za indijanskog kralja. Veliki postotak na izborima, time i svesrdna podrška svih sorti stanovništva, pokazuje jedinstvo ponad rasnih i ostalih razlika. Jedinstvo u lošoj poziciji, političko-gospodarskoj banani. Čini mi se da se time potrvđuju riječi mladog Che Guevare u „Motociklističkim dnevnicima“ : Jedna smo američka nacija, koja vuče porijeklo i od Inka i od Magellana. I južna amerika stvarno postaje sve više jedinstvena, bar što se političkih trendova tiče, u opoziciji Bushu i amerima. Godinama su ameri u južnoj americi vidjeli bogatstvo resursa: nafte, kave, droge, banana, kurvi, a evropljani si mogu uzeti nogometaše, i ropski i kolonijalni odnos prema stanovnicima. Ali južnjacima je dosta toga, zato su odlučili do besvijesti iznervirati amere birajući ljevičarske vlasti. Osim Moralesa, nova je presjednica Čilea ljevičarka, kao i Da Slva, brazilski predsjednik, a tek argentinac Kirchner i legendarni Hugo Chavez iz venecuele. Ludog Fidela da i ne pominjemo. Najavili su da neće provoditi velike nacionalizacije i konfiskacije, ali da se poštuju pravila igre, a znači prema svima jednako, i amerima isto tako, što oni očigledno nisu dosada poštovali. Ako opet krenu državni udari tamo, znati ćemo tko ih je inicirao.
Još ću jednom ponoviti, duh Che Guevare ledbi nad andama. A posebno mi je drago što se sve te zemlje crvene Bušu praktički u dvorištu. Ima neke poetske pravde u tome.