petak, 30.12.2005.
Čovjekov najbolji prijatelj
Od kad sam čovjek fali mi to što više nisam pas. Jer, dok sam bio pas, bilo je sve puno jednostavnije. A sad triba pregrmit ovu fazu još nekih pedesatak godina i onda ću opet bit pas. I to onaj s kopilice. Onaj smoždeni sivi mješanac što čuva vlakove i laje na nas koji mu često remetimo mir... |
četvrtak, 29.12.2005.
Pubertet!
Produžilo mi ugovor! Super! Ide staž! Ide faks! Ide Nova Godina! Ide akceleracija! Naprijed! Strelica gore! WEEEEEEEEEEEE! Pressing je! Svaki dan napravim pizdariju neku! Svaki dan se izvinjavam okolini! Nevjerovatno! Prosinac, pizda ti materina! Ovo mi posljednja prilika da iskoristim uskličnike! Već znam da će iza nove godine bit sve pisano u stilu sa tri točkice na kraju rečenice! Ona depresivna praznina! Nezainteresiranost! Još tri dana za uskličnike! Pozor! Priprema! Pali raketu! Ajt! Velika Booka! Vratim se za koji dan promjenjen! Definitivno bez uskičnika! |
srijeda, 28.12.2005.
|
Bio je to impuls iz prošlosti. Stigao je oko 12 sati. Sjedio sam u južnom dijelu palače, pio kafander i pričao. Pogledao ekran i vidio impuls podjeljen iz dva dijela. Previše slovnih znakova, znači komplikacija. U neku ruku, impuls je tražio rješenje situacije, a za mene je situacija bila rješena. Možda. Isto sam progutao knedlu. Nisam stigao odmah ni odgovoriti. Isključilo me na trenutak od podražaja okoline i stavilo u kontekst izgubljenosti. Odgovorio sam dvi ure kasnije, u mirnoći svoje jazbine. Odgovor je bio kontra mog idealizma, ali u suštini objektivne racionalnosti. Ne mogu opet proživljavati nestabilnosti, nerede, kaose i emocionalne diverzije. I ne želim. Sad sam tu, jak i stabilan kao oveći neboder zbijen cementom staklom i željezom. A dogodilo se da sam bio i World Trade Center, pa me se opet srušilo. Ne više. Obrambeni mehanizam je uključen. Sve dok ga netko drugi ne uzdrma opet. |
utorak, 27.12.2005.
Dajte pogledajte s koliko ste stvari okruženi u životu? Pogledajte oko sebe sad za 360 stupnjeva sve stvari koje imate i koje vas okružuju, vaše stvari? Pogledajte samo koliko stvari imate obučenih na sebi, stvari koje koristite svakodnevno, onih stvari o kojima ni ne razmišljate, a tu su? Odgovor je blizu bezbroj.Prosječni Tibetanac u prosjeku sve skupa ima od 14-17 svojih stvari... Evo ovo je moja jazbina. Koja ima puno više stvari. Koja mi na momente usrećuje život, posebno u trenucima kad želim da budem sam, da budem s nekim, da kuham-o, crtam-o, lijepim-o, pjevam-o, plešem-o, ronim-o, jedem-o, svađam-o, plodim-o, kližem-o, volim-o..............i još puno toga. Potrudio sam se da uglavnom bude žuto. Kakav mi i život je. |
ponedjeljak, 26.12.2005.
Dobio sam za Božić: - dvd Neukroćeni ŽIVOT GORILA (hvala ti, K, tu imam puno toga za naučit) - otvarač za konzerve (jebeš otvarač koji ne otvara ananas) - bokse sa đepićem naprid za prezervativ (bar da jebem, oprostite mi na izrazu) - super čarape modre sa homer simpsonom koji razmišlja UH OH (hvala ti, mama, poljubac) - puno sms poruka od ljudi kojima je stalo i kojima nije stalo do mene Poklonio sam za Božić: - okvir + slika od cetifiksa «neobuzdana K skače visoko u vis širom otvrenih okica, nebo bijelo plave ljubičaste boje» za K. Zaslužuješ svemir, dobiješ ga jednog dana. - čestitka + poster slija «užasnuta I bježi pred velikim očnjacima i ružičasto crvenim jezikom od nepoznatog vuka žutih očiju» za A kojoj je to usput i rođendanski dar, ali neznam iz kojeg se razloga na čestitci nalazi užasnuta I. Nema veze, glavno da je unikatno i neprocjenjivo (samo zbog toga jer je endemski jedno, inače je od vrlo jeftinih materijala, ali smo rekli, nečemo o materijanom) - kuverta + naljepnica «najljepši skok žuto narančastog bića u sivilo i monotoniju prostornosti i zvuka» nekoj curki za pokret života. E da se samo tako lako muze kreću kroz život, zvuk mi nebi ni trebao. Definitivno lijepo, neznam koliko slučajno ili namjerno spontano, ali u svakom slučaju vrijedno zapažanja. I inspirirajuće, što vrlo je važno. Kad dobiješ energiju od osobe koja nije ni svjesna da ti je daje. Zakon:) - kit kat white sestri - mrkog medvjeda petaka kuna nepoznatom klošaru iza hnk-a - sebi knjigu «graphic design now», dvi boce od 0,75 crnog makedonskog «tuga s juga». I knjiga i boce su neotvorene. Navečer se otvaraju boce:) a knjiga će još da sačeka. Nije mi do nikakvog tipa informacija jer odmaram mzk... - malo sms poruka ljudima do kojih mi je stvarno stalo |
utorak, 20.12.2005.
Ključ života
|
... jedva čekam dan da postanem tata. Još sam puno neozbiljan. Ali već znam da će mi to prominit život. Jebote, kad mali/ -la počme da trči, kad se prvi put nasmije, kad pogleda tatu, a tata najsritniji čovik na svitu. Ajme, ajme. Do tridesete sigurno pravim dijete... Posli nema smisla. Ne želim da me gleda kao starca koji ništa ne razumi. Ali razumit ću ja sve, jer i ja sam još jedno veliko dijete, koje kad se skompa sa svojim malim... ma neće nam bit granica (samo da bude lijepo na mamu):) Znači, imam još 4ipo do tridesete, otprilike oko 1100 dana, i onda će na svijet da izleti moj mali Rio ili moja mala Karla. Sve sam isplanira:) Možda jedino još razmislim o imenu ako se rodi princezica. A dotad, idem da radim i učim za ono malo manje bitnije, materijalnije stvari... U biti, kad razmišljam o tim stvarima, jebeno me probije ona knedla u želudcu. Eto razloga da se trudim bit kvalitetniji i bolji na svim životnim segmentima, putevima... |
ponedjeljak, 19.12.2005.
utorak, 13.12.2005.
klizalište sucks
|
Toliko o maštanjima i klizalištima. Jebiga šta želim zaleđeno jezero, snjeg, finu i malo smotanu nezgrapnu djevojku, te u pozadini "Fly me to the moon And let me play among the stars... in other words...". Moš mislit. Previše filmova gledao. Nekako bi mi NY najviše godio kao grad za odvijanje situacije zimskih snova. Ali o tom drugom prilikom... Do tad kao usnuli medvjed spavam u svojoj liepoj pećini zimski san. A Splitsko klizalište je sve samo ne klizalište. Prvi dojam je otužan. Prostor za klizanje ograđen je šatorom koji izgleda kao da je sajam piva unutra, a ne mjesto za uživanje zimskih radosti. Pogled put gore nije beskrajan, nego zadire u ceradu krojenu 80-tih godina u bivšoj jugoplastici. Prostor je ograđen ružnim drvenim ogradama, onim ogradama koje se koriste za utovar i istovar teških građevinskih materijala preko kojih idu, naravno, oglasi sponzora hypo alpa adria banke. Povrh svega toga, pubertet isijava kao nikad. Groznica matinejske večeri u up&downa, najbliže prikazano. A tri pjesme koje sam registrirao dok sam bio užasnut prizorom bile su "I am a scatman tndr tndr i am a scatman...", neka španjolska "Bajla Bajla..." te neka od, mislim, Kasandre, kraljice densa 90-tih. I sad, da mi netko kaže, ajd provedi se, tu se negdje krije ljubav tvog života, nije ti baš ko NyujorkSity, al nisi ni ti baš ko Humphrey Bogart... Ne hvala, odoh doma, radije umrem sam... :) |
nedjelja, 11.12.2005.
Pozdrav horoskopu
Evo ovo mi piše u horoskopu danas: "U nešto ste sretnijem razdoblju. Izlazite vani s prijateljima, pozivate goste, zabavljate se. Sklapate zanimljiva poznanstva. Zbog povoljno postavljene Venere, kod vas je sada naglasak na odličnim odnosima u ljubavi pa to iskoristite":) Presmiješno. Idemo analizirati rečenicu po rečenicu. "U nešto ste sretnijem razdoblju." Ovo je globalno rečeno i ne mora biti istina. Možda jesam jer mi sve okej i bura je. "Izlazite vani s prijateljima, pozivate goste, zabavljate se." Izlazim - da, pozivam goste - danas ne, radim cijeli dan i nemam vremena za goste, zabavljate se - zabavljam se uvijek, ali kako? dajte, molim vas, u detalje. "Sklapate nova poznanstva." Možda opčenito da. Ali ovo mi za DANAS piše. I čisto sumnjam da ću ovom tlakovitom nedjeljom sklapat poznanstva. Odgovor je NE. Neću sklapati danas ništa, a kamoli poznanstva. Evo, baš mi se danas neda upoznat nikog novog. Prkosim ti, horoskopče! "Zbog povoljno postavljene Venere, kod vas je sada naglasak na odličnim odnosima u ljubavi pa to iskoristite" - danas odlični odnosi u ljubavi? A šta sutra? Nova priča. Novi nastavak. Moš mislit... Horoskopče, imam milijun pitanja za tebe. Hoću li sutra upoznat nekog? Što će sutra bit s ljubavi? Preksutra? Vrijediš li ti horoskopče, za ljude koji danas umiru? Jer ovo šta si danas napisao, vrijedi za rijetke, a možda i za nikog. Vrijediš li ti horoskopče, za elementarne nepogode? Jer danas tamo negdi ima i poplava i požara, i tornada i potresa? A štoje s njima? Jesu oni u nešto sretnijem razdoblju? ... Daj molim te, horoskopče, pričaj nekom drugom kratke pričice |
subota, 10.12.2005.
juga, bure i dvije nabijene čokoladne krafne
JUGO: u kurcu. Fjaka. Tlaka. Boli gležanj noge koji slomio sam davno na ekskurziji. Svi živciraju koliko god bili ugodni. I glava boli. Naporan sam sebi. Nosi kišu sa sobom. I bolesti. Šporkicu. Ludilo. Svi su u kurcu. Osim one jedne lipe žene sta radi u bobisovom diskontu i gušta na južinu. Kad dojem kupit dvi čokoladne krafne uvik mi se smije. Paše joj južina. Ne mogu virovat.BURA: bura je zakon. To sve dere. Rengen. Lipo ti ispuše i tijelo i mozak. Čistoća. Kraljevski vitar. Smijeh. Elan. Energija. Volja. Pršut i sir. Crvenilo u obrazima. Zakon. Akceleracija. Svi su nekako mi super. Osim one jedne lipe žene šta radi u bobisovom diskontu. Boli je glava i cila je sjebana, nabočena. Onda joj lipo dojem kupit dvi čokoladne krafne i smijem joj se. A ona mi psuje ispod brade. Ne godi joj bura. Ne mogu virovat. ZAKLJUČAK: čokoladne krafne su najbolje u bobisa. Čokoladni preljev je lip, ukusan i krhak. Savjet je jesti u papiru, i sve one mrvice na kraju šta ispadnu u papir pokupiti i pojesti. Krema koja je unutar krafne isto je super i s posebnom pažnjom se treba guštati u njoj. A i žena koja radi u bobe je takodjer ludnica. Prava je ženica. Kad ne pušu vitrovi znamo tako lipo porazgovarat o vrimenu i onim ostalim jednostavnim stvarima u zivotu. Znam je negdi od prije. Kad izlazim iz bobisa i to kad nema vitrova, uvik mi kaze da pozdravim mater, a ja njoj da pozdravi kćeri, i to obe dvi. |
Ajt
Sinatra se opet vrti po plejlisti. Idealno za prosinac. A otvara se i klizalište. Idealno za početak jedne zimske filmske priče. Čekam bon od konzuma da kupim bocu skupljeg pica i opustim se fino. Vani na klupici, da osjetim zimu, i uživam u njoj. Neću u birtiju, neću u kafiće, ne želim. Volim miris ulice, eksterijera, smrznuto dupe na zaleđenom zidiću.A možda poslije svega toga malo i zaplešem. Guzicom i leđima po klizalištu ili nogama i rukama na terenu koji pruža siguran otpor mojim udovima. Složeno po agregatnim stanjima, ovako: - plinovito stanje u glavi - kruto stanje u želudcu - tekuće stanje pod nogama Premda se stanja znaju i preokrenuti:) uglavnom, ako je plinovito pod nogama, to nije u redu. A dogodi se. Meni ne odavno, da kucnem o drvo (knock, knock). Plinovito stanje u želudcu, kruto i tekuće stanje u glavi i iskristalizirano stanje pod nogama bih prepisao drogama svih vrsta, ali, eh, što ja znam o toj umjetnosti. I vidio sam jednom narkomana, pravog. E, jeste znali da je «Strangers in the night» u biti pjesma od Ive Robića. Uglavnom, Ivo je punih pet godina molia Sinatru da otpjeva stvar, što je ovaj poslije napokon i učinio. Pjesma je naravno postala ...bezvremenska. Baš me zanima, oćemo li se za nekih dvadesetak tridesetak godina sjećati svega ovoga sta sad slušamo? Svih ovih masiv atakova, bisti bojzova, trećerazrednih dizhejeva i svega ostalog čega ima bezgranično i trenutačno je sve to super, ali... Ostat će samo ono šta je vrh. A dobri stari Sinatra je vec to. Ajt Booka |
petak, 02.12.2005.
format drive "expresions"? YES
Zbog prevelikog posjeta i komentara koji su izbrisani u ovom totalitarnom rezimu:), čistim sve što me može koštati skalpa, sva sranja, sve emocije, expresije zbog kojih su me ljudi krivo shvatili sad nestaju... |