JUGO: u kurcu. Fjaka. Tlaka. Boli gležanj noge koji slomio sam davno na ekskurziji. Svi živciraju koliko god bili ugodni. I glava boli. Naporan sam sebi. Nosi kišu sa sobom. I bolesti. Šporkicu. Ludilo. Svi su u kurcu. Osim one jedne lipe žene sta radi u bobisovom diskontu i gušta na južinu. Kad dojem kupit dvi čokoladne krafne uvik mi se smije. Paše joj južina. Ne mogu virovat.
BURA: bura je zakon. To sve dere. Rengen. Lipo ti ispuše i tijelo i mozak. Čistoća. Kraljevski vitar. Smijeh. Elan. Energija. Volja. Pršut i sir. Crvenilo u obrazima. Zakon. Akceleracija. Svi su nekako mi super. Osim one jedne lipe žene šta radi u bobisovom diskontu. Boli je glava i cila je sjebana, nabočena. Onda joj lipo dojem kupit dvi čokoladne krafne i smijem joj se. A ona mi psuje ispod brade. Ne godi joj bura. Ne mogu virovat.
ZAKLJUČAK: čokoladne krafne su najbolje u bobisa. Čokoladni preljev je lip, ukusan i krhak. Savjet je jesti u papiru, i sve one mrvice na kraju šta ispadnu u papir pokupiti i pojesti. Krema koja je unutar krafne isto je super i s posebnom pažnjom se treba guštati u njoj.
A i žena koja radi u bobe je takodjer ludnica. Prava je ženica. Kad ne pušu vitrovi znamo tako lipo porazgovarat o vrimenu i onim ostalim jednostavnim stvarima u zivotu. Znam je negdi od prije. Kad izlazim iz bobisa i to kad nema vitrova, uvik mi kaze da pozdravim mater, a ja njoj da pozdravi kćeri, i to obe dvi.
Post je objavljen 10.12.2005. u 17:09 sati.