... jedva čekam dan da postanem tata. Još sam puno neozbiljan. Ali već znam da će mi to prominit život. Jebote, kad mali/ -la počme da trči, kad se prvi put nasmije, kad pogleda tatu, a tata najsritniji čovik na svitu. Ajme, ajme. Do tridesete sigurno pravim dijete... Posli nema smisla. Ne želim da me gleda kao starca koji ništa ne razumi. Ali razumit ću ja sve, jer i ja sam još jedno veliko dijete, koje kad se skompa sa svojim malim... ma neće nam bit granica (samo da bude lijepo na mamu):)
Znači, imam još 4ipo do tridesete, otprilike oko 1100 dana, i onda će na svijet da izleti moj mali Rio ili moja mala Karla. Sve sam isplanira:) Možda jedino još razmislim o imenu ako se rodi princezica. A dotad, idem da radim i učim za ono malo manje bitnije, materijalnije stvari...
U biti, kad razmišljam o tim stvarima, jebeno me probije ona knedla u želudcu. Eto razloga da se trudim bit kvalitetniji i bolji na svim životnim segmentima, putevima...
Post je objavljen 20.12.2005. u 19:32 sati.