«Za lov na istinu renesansa je bila silno važna. Kao prvo, crkva je izgubila svoju negdašnju važnost. U Europi su se, istina, i dalje gradile crkve, ali su se ljudi divili i znanosti poganih Grka. Makar je crkva i dalje nastojala prirodoslovcima i filozofima zabraniti slobodno razmišljanje, ipak njezin stisak nije bio tako jak kao u srednjem vijeku.»
«U središtu svemira ne stoji Zemlja, smatrao je Kopernik, nego Sunce oko kojega kruži Zemlja, a također i planeti Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Iako stari grci nisu bili kršćani, ipak je crkva vjerovala da njihova slika svemira podupire kršćanstvo.Zbog toga je napad na grčke filozofe bio ujedno napad i na kršćanstvo.
U početku su Kopernikovu knjigu pročitali tek malobrojni.»
«Nikola Kopernik studirao je teologiju , a živio je kao svećenik u službi Crkve....»
«Kako je on mogao u svojoj knjizi iznijeti tvrdnje koje su se protivile nauku Crkve? Riječ je, međutim, bila o istini. Kopernik nije želio prihvatiti istinitom tvrdnju da se Zemlja nalazi u središtu Sunčeva sustava, jer je njemu istina bila važnija od dobrih odnosa s Crkvom.»
«Međutim, Katolička crkva tu novu misao nije znala cijeniti. Godine 1611. zaputio se Galileo u Rim, da papu i druge moćnike uputi u svoja otkrića. Pozvao ih je da i sami provire kroz teleskop, pa se vlastitim očima uvjere u sve što je opisao. Mnogi su to odbili učiniti. U tom su novom instrumentu vidjeli svojevrsnu smicalicu. Kler je u Galileu vidio heretika, protivnika kršćanstva.
Zbog toga se Galileo zabrinuo i pokušao uvjeriti papu da je i dalje pobožni kršćanin. Galileo je vjerovao da zbog toga što Biblija tako malo govori o prirodi, znanstvanik sam može otkrivati, a da se pri tom ne sukobi s njom. Ali papa se nije dao uvjeriti, pa je 1616. godine zabranio Galileovu knjigu, a sve njezine pobornike proglasio hereticima.»
«Obećao je (papa) Galileu oprost ako svoje djelo prestane javno iskazivati. Ipak mu je dopustio da napiše knjigu o geocentričnoj i heliocentričnoj slici svijeta, ali pod uvjetom da bude sasvim neutralna.»
«Kada je 1632. godine knjiga napokon ugledala svjetlost dana, čitava ju je Europa ocijenila kao pravo remek-djelo. Samo je katolička crkva na to gledala drugačije. Papa je bio izvan sebe od bijesa zato što je Galileo sve uvjerljivije argumente stavio u usta pobornicima Kopernika.»
«Sad se, međutim, uključila i inkvizicija. Inkvizicija je bila crkveni sud, na kojem su suci bili svećenici. Bila je osnovana u 13. stoljeću da se sudi ljudima zbog hereze. Kad optuženi nije htio priznati, mučili bi ga sve dok ne bi rekao sve što su njegovi mučitelji željeli čuti. Nakon priznanja , često bi ga dali živog spaliti na lomači. Tijekom stoljeća inkvizicija je, zbog uvjerenja koja im nisu odgovarala i koja su bila suprotna njihovim gledištima, bacila u tamnicu, podvrgla torturi i pogubila na tisuće ljudi.
Jedna od njezinih najpoznatijih žrtava bio je Giordano Bruno, spaljen 1600. u Rimu. Bruno je počinio zločin tvrdnjom da je svemir beskrajno velik, da je Zemlja tek jedan od mnogih planeta, te da se i oko drugih zvijezda okreću planeti. Njegovo je pogubljenje bilo opomena svima kojima se po glavi vrte slične misli. S inkvizicijom nije bilo šale: jedan drugi filozof, koji je dijelio Brunove poglede, bio je također spaljen na lomači, a u Frankfurtu je sud zaprijetio smrtnom kaznom svima koji tvrde da je Sunce središte planetnog sustava.
Godine 1633. Galileo je zbog hereze bio pozvan pred inkviziciju u Rim. U svoju je obranu iznio da mu je papa dopustio da napiše knjigu o obje slike svijeta. Ipak, kad bi inkvizicija nekog odlučila osuditi, onda optuženi ne bi imao baš nikakve izglede. Crkva je protiv Galilea kao dokaz iznijela lažne dokumente, a zaprijetili su mu i torturom ako ne prizna. No, kako je Galileo bio star i bolestan, odmjerena mu je blaga kazna: Mora se javno odreći svoje «zablude» i ostatak života provesti u kućnom pritvoru.»
«U kućnom pritvoru Galileo je napisao i jednu od svojih najvažnijih knjiga. Nju su morali potajno iznijeti iz Italije i tiskati u Nizozemskoj, gdje inkvizicija nije imala nikakvu moć.»
„Katolička je crkva tek 1992. priznala da je Galileo osuđen nevin i da je Kopernik imao pravo. Ponekad istini treba dugo vremena da pobijedi, ali u pravilu ne ovoliko dugo.» (360 godina)
Moralo je proći 360 godina da bi Katolička crkva priznala svoje grijehe učinjene u prošlosti. Tek 2000. godine papa i kardinali «zazivali» su oprost za učinjene crkvine grijehe. Istovremeno su (istog dana) učinili nove grijehe proglasivši siromaštvo i ateizma najvećim zlima današnjice. Tako su oni postupali i u prošlosti. Zlo je ono što oni smatraju zlim a ne ono što je doista zlo.
Ateizam je za crkvu zlo zato što drugačije misli od crkve, a umjesto neopravdanog bogaćenja pojedinaca, koje je uzrokom siromaštva vrlo velikog broja ljudi na drugoj strani svijeta, crkva zlom proglašava siromaštvo a ne neopravdano bogatstvo. I to unatoč učenju utemeljitelja iste te crkve koji je rekao da “će prije deva kroz iglene uši, nego bogataš u kraljevstvo nebesko“.
Današnji Papa, dok je još bio kardinal izjavio je da „inkvizicija i nije bila tako loša stvar jer je bolje nekome suditi za njegovo nedjelo, nego ga kažnjavati bez suđenja“. Koja su to bila nedjela po inkviziciji osuđenih ljudi? Koje licemjerje!