Ne tako davno gledao sam na TV emisiju o determinističkom kaosu. Nakon što je Dr. Paar izložio osnovne spoznaje o determinističkom kaosu kao najnovijoj grani znanosti i ushićeno govorio o veličanstvenosti fraktala, u emisiji su sudjelovali još neki stručnjaci koji se bave ovom znanošću ili je proučavaju u praktičnim primjerima (kao na primjer čovjek iz brodogradnje, kojemu nisam zapamtio ime).
Ova vrsta znanosti primjenjiva je kod kaotičnih gibanja (vrtloženja) zraka, plinova, vode, kretanja u ekonomiji (porast ili pad vrijednosti dionica), postavljanju vremenskih prognoza itd. Vrlo mi je zanimljiv ovakav način promišljanja događanja u prirodi i svemiru. Ja sam također o takvom promišljanju prirodnih događanja već pisao, samo što ja kaos nazivam slučajnošću u neprekidnom stvaranju (promjenama).
Međutim, kod ovakvog pristupa determinističkom kaosu kao grani znanosti, kako je objašnjen u ovoj TV emisiji, smetaju me dvije stvari.
Prvo me smeta, što se pod svaku cijenu uporno čak i kaos pokušava determinirati, tj. odrediti. Zaboravlja se na drugi zakon termodinamike koji dokazuje da entropija (ili nered) ne može se smanjiti nego samo ostati jednaka ili se povećati. Ako bismo u kaos uveli red, tj. na bilo koji način ga odredili, mi bismo taj kaos ograničili a to bi značilo da bismo mu smanjili nered odnosno entropiju a to prema ovom zakonu ne možemo. Kaos u tom slučaju više ne bi bio kaos.
Fraktali jesu veličanstveni oblici ugodni ljudskom oku kompjutorski obrađeni tako da ih vidimo, ali oni ne znače konačnost kaosa ili određenost kaosa. Kao što ni entropija nema određenosti ni granice, tako ni fraktali nisu granica kaosa već samo jedan od načina izraza kaotičnosti. Mislim, da pokušaj čovjeka da sve ograniči, odredi, da svemu osmisli početak i kraj, nije zakonitost i svojstvo svemira i prirode, već da je to samo ograničenost ljudskog uma koji nije sposoban misliti sukladno svemiru i prirodi.
Drugo, što me je smetalo u ovoj TV emisiji, to je prisustvo teologa u emisiji. Što oni smisleno mogu reći u ovakvoj znanstvenoj raspravi, osim, da se sve to događa po Božjoj volji. Tako je i bilo. Teolog, koji je sudjelovao u emisiji, rekao je da oni (teolozi i crkva) već odavno znaju da Bog ne samo što neprekidno stvara on se i igra i otuda se rađaju sve kaotične pojave u svemiru – iz njegove igre!
Meni je takva tvrdnja izgledala kao pljuvanje po svemu što su znanstvenici do sada doznali u sferi determinističkog kaosa. Izgledalo je kao da im je rekao: «Što se vi jadnici mučite objašnjavati ono što mi već odavno znamo? Prihvatite naše tumačenje i nećete morati misliti – uopće. Mi znamo sve odgovore.»
Ako je tako, onda ostaje neobjašnjeno zašto čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju, već nekoliko tisuća godina pokušava spoznati što više o svemiru i prirodnim pojavama, što je već nekoliko tisuća godina čovjek znatiželjan. Zašto mu je Bog dao tu osobinu? Ako crkva i teolozi smatraju da znanstvenici ne trebaju biti znatiželjni, tada se izravno suprotstavljaju Božjoj volji.
Također, ne tako davno na TV bila emisija pod nazivom «Na rubu znanosti» s temom o općem potopu u prošlosti Zemlje. Opet ista pjesma, u emisiji učestvuje teolog Adalbert Rebić.
Zanimalo me ima li znanstvenih rezultata u dokazivanju općeg potopa, pa sam ostao gledati ovu emisiju iako je bila tek u dvadeset i tri sata. Na kraju sam se razočarao jer nisam doznao ništa novoga. Najviše se govorilo o mitovima koji spominju potop u raznim krajevima Zemlje. Govorilo se o tomu u samom studiju sa znanstvenicima (arheolog i egiptolog) i u prilozima koje je TV napravila i prikazala.
Opet me smeta učešće teologa u emisiji o znanosti. Opet teolog na kraju soli pamet znanstvenicima i tvrdi da je korekciju mitova prva napravila kršćanska religija, odbacivši većinu onoga što je nedokazani mit a prihvatila samo ono što je najbliže istinitim događajima. Opet crkva i klerici odbacuju bilo kakav pokušaj ljudi da događaje iz povijesti objasne na neki drugi način – na znanstveni način. Kako mogu tvrditi da su prvi izvršili korekciju mitova, kada je crkva tisućljećima stvarala mitove a nikada ih nije korigirala? Crkva je stvarala ili bolje rečeno iskrivljavala legende i mitove i prilagođavala ih svojim potrebama. Kršćanska crkva se suprotstavljala znanstvenim otkrićima a njihove autore proglašavala hereticima i kažnjavala ih.