Čuo sam staricu od osamdeset godina kako kaže: “Hvala dragom Bogu što nam daje snagu da možemo raditi i da nismo bolesni.”
Uzgred, starica ne može više raditi a i nije baš nekakvoga zdravlja.
Pitam se, zašto bi Bog nekome dao snagu i zdravlje a drugome ne bi? Prema kojima mjerilima Bog odlučuje kome će što dati ili oduzeti? Zašto on to čini? Da li zato da bi nagradio ili zato da bi kaznio?
Starica je rekla “hvala DRAGOM Bogu”, što nedvosmisleno govori o Božjoj dobroti. Također, cijela kršćanska religija se temelji na Božjoj dobroti i milostivosti. Kako je onda moguće da Bog bude toliko zloban pa nekomu dade snagu i zdravlje a drugomu ne da? Kako je moguće da ne dade zdravlje tek rođenom bolesnom djetetu? Kako je moguće da ne usliši molbe svojih vjernika koji mu se svakodnevno mole?
Ako Bog može čovjeku dati snagu za rad, ljudi ne bi trebali jesti. Tada im hrana nije potrebna ni za rast, ni za održavanje tijela, niti im treba hrana da bi njihovo tijelo bilo sposobno za rad. Umjesto hrane dovoljno je samo zamoliti Boga i on će čovjeku dati snagu.
Čovjek ne mora ni htjeti raditi. Bog će mu uz snagu dati i volju za rad. Tako će čovjek biti marljiv milošću i voljom Božjom a ne svojom zaslugom.
Ako Bog daje snagu čovjeku, tada poslovice “U radu je spas” ili “Rad je stvorio čovjeka” padaju u vodu. Tada rad nema nikakvog utjecaja na život i razvoj čovječanstva.
Tada postaje besmislena stvaralačka sposobnost i um čovjeka - što će mu kada će se za sve Bog pobrinuti?
Evo nekoliko zanimljivih izreka o ljudskom umu:
Bill Provost: «Kad vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom.»
Charles Fillmore: «Um je sjedište percepcije onoga što vidimo, čujemo i osjećamo. Tek kroz um uviđamo ljepotu zemlje i neba, glazbe ili slike, zapravo, svega. To tiho tkanje misli, to stalno kretanje van-unutra posredstvom stanica i živčanih valova koje u skladnu cjelinu spaja nebrojena raspoloženja uma, to nazivamo životom.»
Joseph Addison: «Jedna od najtežih stvari za snažan um je gospodariti samim sobom.»
Ralph Waldo: «Veliki su ljudi oni koji uviđaju da je duhovno jače od bilo kakve materijalne sile, da svijetom vladaju misli.»
Zig Zigler: «Vaš posao nikada nije istinski dobar ili loš ondje gdje mislite da se odvija. Dobar je ili loš upravo i isključivo između vaših ušiju.»
Wayne Dyer: «Kad istisnete naranču dobivate narančin sok, jer je to ono što se nalazi u naranči. Jednako načelo vrijedi i za vas. Kad vas netko stisne – na vas primjeni pritisak – iz vas izlazi ono što je unutra. Ako vam se ne sviđa što je unutra, to možete promijeniti mijenjajući misli.»
Anonimna: «Što može zamisliti, um to može i postići.»
Latinska poslovica: «Čovjekov um je sam čovjek.»
John Milton: «Um može raj pretvoriti u pakao, ili pakao u raj.»
Na temelju ovih mudrih izreka moglo bi se ustvrditi da su umni ljudi spoznali i vrednovali snagu ljudskog uma i nisu prihvatili oslanjanje čovjeka na nešto drugo ili na nekoga drugoga.
Ali, ljudi nisu ni spremni ni dovoljno hrabri koristiti svoj um puno više no što ga koriste i zato traže vanjske autoritete koji će misliti umjesto njih (politika, vlast, gospodar, religija itd).
Je li to istina i ako jest, kako objasniti tu pojavu?