Ništa i nitko nije jednako nečemu ili nekomu drugom
Uzmimo za primjer prirodne nežive stvari na Zemlji:
Nijedan kontinent i nijedan otok nije po svome obliku i veličini jednak nekom drugom kontinentu ili otoku. Nijedna planina, nijedna ravnica, udolina, brežuljak ili depresija nisu jednaki nekom drugom svoje vrste. Sve je raznoliko i drugačije od drugog. Ne postoji niti jedan milimetar morske, jezerske ili riječne obale koja bi po svom obliku ili tlu bila jednaka nekom drugom najsitnijem djeliću bilo koje obale na Zemlji. Nijedan kamen ili kamenčić nisu jednaki, svi su raznoliki i različiti.
Može li se reći za bilo koji kontinent, bilo koji otok, bilo koju planinu, bilo koju ravnicu, bilo koje jezero, more ili ocean da im je početak baš točno ovdje a svršetak točno tamo. Ima li bilo koji od njih svoj početak ili svoj kraj u smislu njihovoga oblika? Naravno da nema. Također, oni se mijenjaju svakog trenutka sada i kroz cijelu prošlost. Ni u jednom najmanjem trenutku vremena nisu bili jednaki nekom prethodnom ili nekom budućem trenutku. Dakle, osim fizičkog, nemaju ni vremenski početak jer, koji od proteklih trenutaka možemo smatrati njihovim početkom, kada su u svakom od njih bili drugačiji, dakle svaki put je to bio početak nečega novoga. Svakog trenutka to je bio neki drugi, drugačiji kontinent, planina, more, jezero, dolina itd.
Ali sve što se događalo, sve što se događa u svakom sadašnjem trenutku i sve što će se još događati u budućnosti samo je stalna i neprekidna promjena i stvaranje koji nisu ničim ograničeni, pa tako ni početkom ili svršetkom i koji su beskonačni jer ni vremenski nisu ograničeni. Stvaranje traje vječno.
Ove zakonitosti se mogu primijeniti i na: atome i molekule, na svemirska tijela i pojave, materiju, energiju, vrijeme, prostor, život i živa bića itd. O tome bih mogao vrlo opširno pisati ali moram skratiti zbog duljine komentara.
(Predmeti stvari, nastambe, strojevi i uređaji, koje stvara čovjek razlikuju se od prirodnih tvorevina. Čovjek upotrebljava pravilne – geometrijske oblike a priroda ne. Ali ni čovjek ne može stvoriti dvije potpuno jednake tvorevine.)
Dvojnosti ili dualiteti
Ako nitko i ništa nema početak i svršetak, tada se moramo zapitati što imaju? Imaju svoje polazište koje sadrži njihov početak i svršetak istovremeno i u istom prostoru. Lijevo i desno (ili gore i dolje) od polazišta odnosno u svim smjerovima prostora i vremena nalaze se dvojnosti ili dualiteti u svemu. Slikovito rečeno polazište je središnja točka prostorno-vremenske kugle. U toj točki je početak i kraj svega, pa i cijelog svemira.
Pokušat ću ovo malo pojasniti. Pođimo od brojevne skale. Postoji ništica, lijevo od nje negativni brojevi a desno pozitivni brojevi. I jedni i drugi idu u bezgraničnost. Slično bi se moglo reći i za realne i imaginarne brojeve. Ništica je polazište.
Postoji crna i bijela boja (ili skala zračenja s raznim valnim dužinama i frekvencijama), od najcrnje boje postoji još crnja a od bijele još bjelja, a između bezbroj nijansi sive boje među kojima je sredina ili polazište dualiteta valne duljine i frekvencije.
Postoji dobro i zlo, dualitet koji negdje u sredini ima polazište.
Gravitacija je izraz djelovanja energije koja ima polazište u središnjoj točki mase i djeluje kao sila u svim smjerovima. Isto je i s jakom nuklearnom silom. Elektromagnetna sila (kao oblik energije) ima dva pola i polazište između njih.
Materija i energija su dva aspekta istog. Energija je vrlo razrijeđena materija i obrnuto materija je zgusnuta energija. Središte između njih je polazište ovoga dualiteta.
Postoje zvijezde oko kojih se okreću planeti, galaktike oko čijeg središta putuju zvijezde sa svojim planetima. Postoje čestice materije i antimaterije, elektroni i protoni, kvarkovi s dvojnim magnetnim nabojima itd., itd.
Mogao bih još puno toga nabrajati ali mislim da će čitatelj shvatiti suštinu.
Ostavljam čitateljima posta da nađu mnoge druge primjere (uključujući i živa bića) u kojima mogu naći ove tri zakonitosti:
1.Ništa i nitko nema početak i svršetak prostora koji zauzima niti početak ni svršetak svoga postojanja u linearnom vremenu.
2.Ne postoje u cijelom svemiru dva planeta, dvije zvijezde (ili bilo koja druga svemirska tijela) a na zemlji ili nabilo kojem drugom svemirskom tijelu dva jednaka predmeta, dvije jednake stvari, dva jednaka pojma, dvije jednake atomske ili subatomske čestice, dva jednaka bića itd. a da su doista potpuno jednaka jedno drugom.
3.Postoje dvojnosti ili dualiteti i svaki od njih imaju polazište u kojem su sadržani njihovi početak i svršetak.