4 čarobne riječi

Hvala,molim,izvoli i oprosti , četiri čarobne riječi koje učiš u prvom razredu osnovne škole , ali sa godinama mnogo ljudi zaboravi čemu one služe, mnogi ih općeniti zaboravi.
Ali ne učimo ih bez razloga bas kad' smo tako mali,to je ono nešto što se usađuje za cijeli život, jer djeca su dobra, takvi de rađamo ,ali sa godinama se upoznajemo da surovom stvarnošću života i postajemo takvi kakvi postajemo. Pokvare se ljudi valjda da godinama rok trajanja blijedi. Pa i pamet lagano blijedi. Pa onda umjesto riječi izvoli koju smo kao mali koristili ,kad' damo nekome bombon pa se postidiš malo i kažeš izvoli. A ta ti osoba iz srca odgovori hvala. A sad se otprilike upotrebljavaju umjesto izvoli :drži, na ,evo ti ...,a umjesto hvala osoba obično digne palac gore (lajk) .
A koliko nam je teško izreći molim,o tome bi mogla do sutra. Sjećam se kao mala dođem kod bake,i stvarno jako jako želim neku stvar, mama me uvijek tjerala da kažem molimo, ili ako mi je trebala pomoć oko zadaće uvijek lijepo zamolis nekoga. A danas bi prije crkli nego zamolili nekoga za pomoć. Obično, sta ću ja koga moliti mogu ja sam , sta me ima tko žaliti, ja ću to sam. ..
Oprosti, eeeeh najčarobnija riječ od svih. Od svoje bake sam naučila : kad' oprostis onda si čovjek, a moraš znati u životu oprostit jer treba umirati, treba živjeti. Te su me riječi definirale za cijeli život ja mislim.
Ma svima treba sve oprostiti, tko smo mi da sudimo,mi ljudi smo samo kapljica jedna u cijelom oceanu,e toliki smo mi.a opet smo toliko veliki. Trebamo dokazati da ta mala kapljica vrijedi, da nije nešto što će pasti u ocean i s' vremenom neće biti bitna.
Bit' će bitna ,ako u svakodnevnom govoru upotrebljavamo ove 4 riječi, to je možda malo korak ,a opet velik. Kad' bi svi to govorili svijet bi izgledao predivan...

Oznake: život

...

Kako je lijepo biti sretan. Sreću uistinu čine male stvari,male geste ,osmjeh ,pažnja ,čokolada ili nekome piva.ma malo mi za sreću treba. I ne dopusti nikome da ti kvari sreću. Kad vidiš da ti je teško sjeti se da postoje ljudi kojima je tri puta sada reže nego tebi, sjeti se da postoje oni koji si gladni i žedni ,a ti uživaš u svim čarima života. I onda kažu ljudi prokleta Bosna ,nema posla. Nije Bosna prokleta, ljudi su prokleti, nije da nema posla ,nego ljudi neće da rade. Svi idu u tu njemačku kao da tamo pare rastu sa granu. A ne rastu .pa čovječe kako možeš otići ostaviti svoje rodno, svoju rodnu grudu.kako ? Dah objasni mi,hoću i ja !
Meni se srce cijepa svaki puta iznova kad' odem negdje na desetak dana. Jedva čekam da se vratim da osjetim miris svoga grada, svoje jedine Une ,naljepšima na svijetu. A ti odlaziš i kažeš neću se vratiti više nikada. Alj kako ? Pa zar je do novca ? Nažalost kasno ćete svi shvatiti, vjerojatno pod stare dane, da se sreća ne kupuje novcem ,da novac ne postiže sreću,postiže samo materijalnu sigurnost . Ali to nije duševna sigurnost,duševna sreća, to kad spoznad u životu ,onda si definitivno sretan čovjek. Ali zapamti novac ti neće donijeti dobro nikada. Kad'tad' stići ćete Božja ruka, a onda sva tvoja materija sigurnost pada u vodu i treba ti duševna sigurnost a pitanje je dali ćeš je imati. Budi milost kad' imaš podijeli i onda se ne boj. Zapamti ne broje se samo grijesi kod Gospodina već i dobra dijela, ona čovjeka čine kompletnim . Čine jedno savršeno savršenstvo. Drži se toga i ne boj se u životu. Ako te me tko i povrijedi u životu ,oprosti mu treba umrijeti jednog dana i doći pred lice Svevišnjeg.

Rijeka ljubavi II

Rijeka teče i dalje ,teče ali nisi to shvatio. Mislio si ima vremena,čekaj dok se malo okupam u drugim rijekama ,ima vremena dok dođe do mene. Nema vrijeme je isteklo, gotovo,povratka nema . Rijeka te prošla ,a ti se kupao tamo u drugoj rijeci, a vidio si moju rijeku. A ta druga rijeka bila je mutna ,užasno mutna. I ti si od nje postao mutna, i onda sam shvatila ne trebaju mi u životu mutni ljudi , mutne oči ,oči koje te gledaju pričaju jedno a pokazuju drugo. Ne treba mi mulj. Naučila sam na svoju čistu rijeku,bistru, predivnu i naučila sam od svoje rijeke da je najbolje u životu biti čista obraza ,i kročiti podignute glave,sigurnim korakom. Što ne mogu reći za tebe . Što si ti to mogao naučiti ? Da je dobro biti prljavog obraza, kroz život koračaš kao na štakama. Dođi sebi osvjesti se. Više ne zbog mene ,osvjesti se zbog sebe i zbog svoga obraza. Meni vise to ne treba. Možda mi trebaš ,srce te želi ali slušati ću zdrav razum i ne trebaš mi. Vidim da se i dalje kupas u toj prljavoj rijeci, a vidiš moju rijeku ,ali okrećeš glavu, no nema veze. Ova rijeke teče lagano prema svome ušću. Ide prema moru ,prema velikim plavim prostranstvima života,naći će svoju mirnu luku već negdje. Ali što će biti sa tobom ? Nemoj si dopustiti da budeš prljav cijeli život, izađi iz te rijeke. Za moju rijeku ti je kasno, ali nadam se da ćeš već negdje naći mjesto gdje ćeš se okupati i skinuti tu ljagu sa sebe. Možda ,možda kažem se nekad sretnemo kad' sa svojom rijekom uplovis u beskrajna plavetnila, ali molim te nemoj da bude prljava ,čuvaj se. Ja idem dalje .nadam se da će ti biti dobro .budi pozdravljen

Molitva

Riječi mi na jezik nisu došle,a ti Gospodine već sve znaš.
O, Gospodine moj,nakon dugo vremena ti se obraćam,uistinu nismo dugo razgovarali,ali nisam te zaboravila,te znam da ovo nije opravdanje sto ću sada reći, ali jednostavno ovaj tempo života mi ne dopušta da razgovaram sa tobom na ovaj način.
Čak u zadnje vrijeme kad' se probudim nije tvoje ime prvo na usnama ,ali trebalo bi da bude. Ali evo navečer prije nego utonem u dubok san,tvoje ime je posljednje svake večeri ,jedan znak križa na licu i molitva drže me jakom.
Ali sad kad' ovako malo razmišljam ,ja sam uistinu sretna osoba u životu i vjerujem da si ti zaslužan za to, zbog toga ću ti svake večeri nastaviti zahvaljivati i potrudi ću se da tako bude i ujutro.
Ali kad pogledam sebe i svijet oko sebe ,kao da ne pripadam tu,kao da je jedan klaun došao na sprovod .Tužno, zar ne ? Uistinu ovaj svijet je postao tako surov,ogorčen,tmuran svi su u nekoj žurbi,zbrci,imaju imaju obaveze ,a stoje u mjestu. A ja ih posmatram kao malo djete koje je željno igre. No, nitko se ne osvrće na to djete,ne žele se igrati, ne žele se pripremiti za život vječni, oni uistinu samo rade po svome i to me malo zabrinjava .
Gospodine moj,ljudi su te toliko žedni, a da nisu niti svjesni,nisu ni svjesni da im treba samo kap tebe da budu sretniji u životu.
Većini ljudi ovog svijeta život prolazi u ništa ,bez tebe tonu u ponor,kad' te se svi barem malo sjetilo, kad' bi barem svi na spomen tvoga imena dizali ruke k' nebu, duša bi im se tebi privijala.
Sigurna sam ,iako su te mnogi zaboravili ,da ti njih nisi,sigurna sam da ih i dalje držiš čvrsto svojom desnicom, iako oni to ne primjete. Prosvjetli ih Gospodine i drži ih čvrsto, ne puštaj molim te,ne dopusti da im se duša gura dalje u ponor. Neka se svi nađu na tvome pravom putu, da budu spremni za vječnost i dan kad ćeš ti opet doći. Usliši Gospodine moje riječi. Amen!

Trebam,želim,mogu

Živim dan za danom , ali na kraju svakog dana razmišljam ,sta ako je ovo bio zadnji dan ? Šta ako nisam proživjela i htjela bas onako kako sam zamislila ?
Kad bih znala da mi je sutra zadnji dan,ne bih šutala, naglas bi odmah i sad rekla jednoj osobi koliko mi znači. Kad bih znala da je sutra zadnji dan grlili bih dok me ruke ne zabole i ljubila dok usne ne utrnu. Eeeh kad' bih znala. Treba biti hrabar u životu i ne razmišljati kad' bi bilo kako bi bilo . Već odmah sad jasno i glasno izreći sve sto misliš. Treba ,treba puno toga. Puno ja pričam a nista ne poduzimam.
Umjesto riječi trebam. Upotrebi ću riječ želim . Želim sreću ,veselje ,osmjeh, zagrljaj, normalan život ,bez puno pitanja .Ali naravno sto je to onda normalan život?
Hmm, vjerojatno kad' ti se sve kockice posložene u životu. Dobro je kad' nekoga voliš, netko te voli... lakše je sve onda ,onda je to normalan život jer sve ostalo klizi ,kao od šale ,teče svojim tokom .naleti s' vremena na vrijeme na neke prepreke ali nista strašno,ništa ne savladao. Umjesto riječi želim upotrebi ću riječ hoće,jer sta zna želja sta je ne moguće. Hoću ,voljet' ću u životu, hoću pokaza ću emocije ,hoću reći ću koliko mi je stalo ,pa neka ide život ,neka ide onda gdje hoće .Barem si neću postavljati tolika pitanja. Ja to trebam,ja to želim, ja to hoću i ja to mogu .

Prijatelji koji vrijede milione

Od svoga oca sam naučila jednu bitnu stavku: alkohol koristiti samo za sreću. Drugim rjecima, pij samo kad' si veseo kad imaš razloga ,za svadbe,rođendane i slično. A kažem ja tati sta ću kad me momak ostavi? A on meni na to : "il' se dobro najedi ili reci bratu i tati pa da ga mi malo našminkamo" . I uvijek kad' sam kao malo tužna sjetim se tatini riječi i dobro se nasmijem. To je moj kralj,moja stijena,moje uporište. Jednom prilikom vraćam se iz grada (u jutarnjim satima) a on krenuo na posao. Mati se dere iz kuće ne imala te daBog da,k'o da sam muško kakvo rodila. A tata sav ponosan : "ma ti si 'ćeri tatin sin"
Inače moj otac nije čovjek od kafane i od alkohola,popije jednom u godinu dana ,eto da nazdravi .i uvijek se pita pa na koga si ti takva? Inače ,šteta je kako kaže moja mama sto nisam muško, volim dobar provod, ne mora tu biti alkohola,samo neka je muzika glasna. Ne volim ove novokompovane cajke i te ojkače. Više sam za staru narodnu muziku i dobar domaći rock,totalno spoj ne spojivog. Ali ta dva tipa muzike kad' se spoje to je čudo. Moje društvo sluša sve,i onda krenemo sa crvenom jabukom npr. To mi radi ili Dino Merlin hotel nacional, pa preko Zdravka Čolića, do Thompsona i onda na kraju sve začinimo šabanom i Anom Bekutom. Kad' moje društvo gleda netko sa strane to je obično : otkud su ovi došli, ili nije bolest sve sto boli ,samo su neki od komentara. Ali nama to ne smeta znamo se zabaviti i uz alkohol ali i bez njega . Ali još kad' se i popije onda se tu zareda nekoliko dana i nekoliko noći, pa nikad kući. Obično kad' se zapijemo prijateljica i ja obavezno zapjevamo moja je kuća na kraju sela,tu zorom dođem a odem s' noću..ili onu evo noći evo ludila, mjesec izlazi izlazim i ja.
Kako god okreneš definitivno dobro društvo, dobri prijatelji vrijedniji su od svega blaga na ovoj zemlji ,i ove svoje luđake nebi mjenjala za sve pare ovog svijeta. Volim ih i volim svaku minutu provedenu sa njima ,svaki osmjeh i suzu, sve dobro i loše. To se zovu dobri prijatelji, kad' su za tebe i u sreći o u tuzi, takve prijatelje imam ja, i želim svima da bas takve prijatelje imaju :)

Ako vam se sviđa kako pišem, biće toga još ovo je samo uvod; )

Oznake: prijateljstvo

Rijeka ljubavi

Kuda onda jednog dana ,kad' odu svi jarani i dođu ti teški dani?
Nekad davno najveća briga je bila jedinica u školi.a gle sada, nema posla prisiljen si ići trbuhom za kruhom.
Nekad davno najveća briga je bila što je prošao ljetni raspust tako brzo, no s' godinama shvatiš da ne prolazi ljetni raspust tako brzo, već život. Nisi se ni okrenuo ,a život ti klizi niz dlanove nisi niti svjestan što se desava. Baš kao rijeka život potiče, ali nemojte sebi dopustiti da bude mirna ili prljava rijeka. Neka to bude najljepša divlja rijeka na svijetu. Pa kada se dođu u te neke godine da se sa milinom u očima možete prisjećati sve ljepote života,rijeke života.
Moj je život bas poput divlje rijeke koja nosi sve pred sobom. Teško joj se približiti,ploviti kroz nju tko ne zna,skoro nemoguće. Ali ima ima i lijepih strana,ima predivnih obala kad' ih obasja sunce, tad' mi je osmjeh na licu i onda ti pokušaš zaplivati, ali ne dopuštam.
Ne dopuštam da plivas mojom rijekom,jer sam povrijeđena, bojim se opet iznova tih povreda. A opet ova luda glava bi uvijek iznova samo toj jednoj osobi dopustila da zapliva mojom rijekom. Čudno zar' ne? On se tu snalazi zna da pliva,ali kad' naleti na te prekrasne obale moje rijeke izađe malo da se odmori pa me opet iznova povrijedi. I onda kad je najveće ne vrijeme ,oluja, on skače u rijeku i rastjerava sve oblake i dolazi sunce, ali do kada?pa zar zauvijek? Nemoj mi to raditi više, rijeka treba da dođe do ušća,zar sama? Ma znam neće sama,vidim te tamo u daljini da mašeš i pripremaš se da skocis, ali zapamti sad kad skocis nemoj više izlaziti, jer ako izađeš u ovoj se rijeci nikad više nećeš okupati. Ona će dalje sama ...

Oznake: ljubav, rijeka, on, volimose

Knjiga života

Znate što je divno ?disati, živjeli, grliti, ljubiti,širiti ljubav. Na svakom koraku treba da se širi ljubav . Iz jutra kad' se probudiš širi ljubav prema Bogu ,zahvali mu se sto si prije svega živ, zdrav, a ako si živ i zdrav onda trebaš biti sretan ! Budi sretan što postojiš, što te majka rodila. Širite ljubav prema bližnjima, recite onima najrođenijima da ih volite, možda će vas na početku čudno pogledati ,ali ne dozvolite da na kraju svoga života žalite za sve propuštene prilike ,za sve ne izgovorene riječi. Pa jezik nam je podaren da govorimo ,govorimo jezikom ljubavi, nemojte šutjeti pa kad' nešto i zasmeta recite. Neka vam život bude igra bez granica puna ljubavi ,sretnih dana ,veselja i osmjeha, zagrljaja. I ne zaboravite treba pamtiti samo sretne dane,ja uistinu se tako i trudim da pamtim samo sretne dane ,sve tužno i ružno pokušavam ostaviti iza sebe kao da nije nikada niti postojalo.
Onoga trenutka kad' se rodimo naša knjiga je započeta i roditelji joj daju naziv ,vašim imenom, kao dijete niste niti svjesni da pišete i da ste to sposobni, no međutim kad' dođe čovjek u te određene godine ,knjigu pišemo sami ,baš onako kako mi želimo da izgleda. I nema preskakanja redova,idemo po redu dan za danom,godina za godinom pa tako do kraja. I u jednom periodu kad' se odlučiš pustiš jednu osobu u tu knjigu pa spojite dvije knjige u jednu ,jednu pravu životnu a prije svega ljubavnu priču . I kad' napraviš taj korak kad' sa nekim spajaš svoju knjigu onda znaš da je to ono pravo . Idite ljudi da postojite, udahnite život punim plućima i pustite ljubav u svakom obliku neka ispunja svaki vaš dan ,sat,minutu ,sekundu...jer to je onda ispunjenje život ,život koji ima smisla i za koji vrijedi buditi se svakog jutra iznova i iznova iščekivati novo jutro