Kuda onda jednog dana ,kad' odu svi jarani i dođu ti teški dani?
Nekad davno najveća briga je bila jedinica u školi.a gle sada, nema posla prisiljen si ići trbuhom za kruhom.
Nekad davno najveća briga je bila što je prošao ljetni raspust tako brzo, no s' godinama shvatiš da ne prolazi ljetni raspust tako brzo, već život. Nisi se ni okrenuo ,a život ti klizi niz dlanove nisi niti svjestan što se desava. Baš kao rijeka život potiče, ali nemojte sebi dopustiti da bude mirna ili prljava rijeka. Neka to bude najljepša divlja rijeka na svijetu. Pa kada se dođu u te neke godine da se sa milinom u očima možete prisjećati sve ljepote života,rijeke života.
Moj je život bas poput divlje rijeke koja nosi sve pred sobom. Teško joj se približiti,ploviti kroz nju tko ne zna,skoro nemoguće. Ali ima ima i lijepih strana,ima predivnih obala kad' ih obasja sunce, tad' mi je osmjeh na licu i onda ti pokušaš zaplivati, ali ne dopuštam.
Ne dopuštam da plivas mojom rijekom,jer sam povrijeđena, bojim se opet iznova tih povreda. A opet ova luda glava bi uvijek iznova samo toj jednoj osobi dopustila da zapliva mojom rijekom. Čudno zar' ne? On se tu snalazi zna da pliva,ali kad' naleti na te prekrasne obale moje rijeke izađe malo da se odmori pa me opet iznova povrijedi. I onda kad je najveće ne vrijeme ,oluja, on skače u rijeku i rastjerava sve oblake i dolazi sunce, ali do kada?pa zar zauvijek? Nemoj mi to raditi više, rijeka treba da dođe do ušća,zar sama? Ma znam neće sama,vidim te tamo u daljini da mašeš i pripremaš se da skocis, ali zapamti sad kad skocis nemoj više izlaziti, jer ako izađeš u ovoj se rijeci nikad više nećeš okupati. Ona će dalje sama ...
Post je objavljen 08.06.2016. u 23:54 sati.