Molitva

Riječi mi na jezik nisu došle,a ti Gospodine već sve znaš.
O, Gospodine moj,nakon dugo vremena ti se obraćam,uistinu nismo dugo razgovarali,ali nisam te zaboravila,te znam da ovo nije opravdanje sto ću sada reći, ali jednostavno ovaj tempo života mi ne dopušta da razgovaram sa tobom na ovaj način.
Čak u zadnje vrijeme kad' se probudim nije tvoje ime prvo na usnama ,ali trebalo bi da bude. Ali evo navečer prije nego utonem u dubok san,tvoje ime je posljednje svake večeri ,jedan znak križa na licu i molitva drže me jakom.
Ali sad kad' ovako malo razmišljam ,ja sam uistinu sretna osoba u životu i vjerujem da si ti zaslužan za to, zbog toga ću ti svake večeri nastaviti zahvaljivati i potrudi ću se da tako bude i ujutro.
Ali kad pogledam sebe i svijet oko sebe ,kao da ne pripadam tu,kao da je jedan klaun došao na sprovod .Tužno, zar ne ? Uistinu ovaj svijet je postao tako surov,ogorčen,tmuran svi su u nekoj žurbi,zbrci,imaju imaju obaveze ,a stoje u mjestu. A ja ih posmatram kao malo djete koje je željno igre. No, nitko se ne osvrće na to djete,ne žele se igrati, ne žele se pripremiti za život vječni, oni uistinu samo rade po svome i to me malo zabrinjava .
Gospodine moj,ljudi su te toliko žedni, a da nisu niti svjesni,nisu ni svjesni da im treba samo kap tebe da budu sretniji u životu.
Većini ljudi ovog svijeta život prolazi u ništa ,bez tebe tonu u ponor,kad' te se svi barem malo sjetilo, kad' bi barem svi na spomen tvoga imena dizali ruke k' nebu, duša bi im se tebi privijala.
Sigurna sam ,iako su te mnogi zaboravili ,da ti njih nisi,sigurna sam da ih i dalje držiš čvrsto svojom desnicom, iako oni to ne primjete. Prosvjetli ih Gospodine i drži ih čvrsto, ne puštaj molim te,ne dopusti da im se duša gura dalje u ponor. Neka se svi nađu na tvome pravom putu, da budu spremni za vječnost i dan kad ćeš ti opet doći. Usliši Gospodine moje riječi. Amen!