|
|
|
|
|
NEKOLIKO UPUTA Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;) |
|
|
|
|
Dobrodošli!
PRETRAŽIVANJE BLOGA
INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.
srijeda, 29.09.2010.
Obiteljsko nasilje u MOJOJ obitelji
Dugo nisam pisala o sebi i tekućim problemima, no čini se da je došlo vrijeme da neke stvari ipak stavim "na papir". Osjećam se kao žrtva nasilja, no sumnjam da bi mi itko temeljem same riječi protiv riječi drugoga povjerovao. Dvoumim se da li cijelu priču prijaviti Centru za socijalnu skrb, policiji... kome? Što učiniti? Sredstava za selidbu nemam niti se imam kamo skloniti. No, da ne pričam u prazno, eto kratkog sažetka mojih današnjih razmišljanja (nažalost, i iskustava):
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji definira nasilje u obitelji kao: "svaku primjenu fizičke sile i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol; prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne, verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja: protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini."
Kazneni zakon nasilničko ponašanje u obitelji opisuje kao čin kada: "član obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj."
ČINJENIČNO STANJE:
Kćer (35 god., razvedena) s malodobnim djetetom (14 god) živi u stanu svojih roditelja.
Njezini roditelji se prema njoj odnose na sljedeći način:
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
• Viče, prijeteći gleda
OTAC učestalo koristi ovaj način za komunikaciju sa kćerkom ali i majkom.
• Neugodnom tišinom i narogušenošću pokazuje neraspoloženje i nezadovoljstvo.
OTAC I MAJKA: Učestalo. „A što ću razgovarati s tobom kad nas nećeš poslušati i napraviti kako ti mi kažemo. Mi ti samo želimo dobro.“
• Okreće djecu protiv vas, koristi djecu da kontrolira vas
OTAC I MAJKA (pred djetetom): „Ti dovodiš svog jebača u stan a dijete tjeraš van učiti“.
(nakon što se dijete dogovorilo s prijateljicama da poslijepodne provedu učeći kod jedne od njih)
OTAC: „Ne tjeraš dijete da uči. Ja te nikad nisam čuo da si joj to rekla. Zar ja nemam pravo znati o čemu ti razgovaraš s djetetom? Razgovaraj s djetetom preda mnom!“.
• Otuđuje vas od vaših prijatelja
OTAC I MAJKA: „Oni te samo iskorištavaju da zadovolje svoje potrebe kad im je dosadno. Kad im više ne budeš potrebna, odbacit će te. Drži se nas i toga što ti mi govorimo. Budeš vidjela što ćeš si napraviti.“ (od kćerinog djetinjstva)
• Nabija vam osjećaj da ste bezvrijedni
Kćer (nezaposlena) radi honorarni posao web dizajnera i internet marketinga.
MAJKA: „Samo drkaš po tom kompjuteru, nikad nikakve koristi od toga“.
• Naziva pogrdnim imenima
Dijete dobrovoljno i dogovorno (!) s bakom i djedom provede jedan vikend kod prabake na selu.
OTAC: „Mi ti čuvamo dijete dok se ti kurvaš po Zagrebu“.
• Zabranjuje vam ili negoduje što radite
OTAC I MAJKA: „Ja tebe nikad nisam vidjela da si napravila nešto dobro. Stalno radiš po svom i uvijek krivo. Ti, da si normalna, napravila bi ovo/ovako...“
MAJKA: „Razvela si se, mi smo te lijepo primili natrag, što ti nijedan drugi roditelj ne bi napravio, a ti, umjesto da budeš zahvalna, ti zoveš policiju u stan, da nas sramotiš pred susjedima.“ (prilikom jedne ranije eskalacije obiteljskog nasilja)
Općenito, uzajamna komunikacija se dobrim dijelom svodi na negodovanje OCA i MAJKE spram kćeri.
• Negodovanje zbog izbora liječnika i liječenja
MAJKA: „Tvoj psihijatar nije dobar. Da je pravi psihijatar, zvao bi mene pa da mu ja kažem kako stvari stoje. Ovako samo gleda da uzme novce, a baš ju briga za tebe i tvoje zdravlje.“
„Po što si išla na proljeće ginekologu? Da te nije XY nagovorio, ne bi nikad ni otišla! Što si si napravila? Zašto ja to ne bih smjela znati?“
OTAC: „Daj mi reci, po što ti ideš psihijatru? Koja ti korist od toga kad nisi ništa pametnija?“
• Kontrolira novac
OTAC I MAJKA: „Hajde, reci, koliko si ti zaradila od tog svog posla? Mi te hranimo, živiš u našem stanu, imamo pravo znati. Reci, koliko samo zapušiš svaki mjesec? Gdje su ti novci? Koliko si uštedjela?“
(unatoč činjenici da je kćer nedavno položila određenu svotu na četiri ugovora o stambenoj štednji, od toga dva ugovora glase na spomenutog oca i majku!)
• Prijeti vam kako bi bilo po njegovom
Kćer izražava želju da se odseli od roditelja, zajedno s djetetom.
MAJKA: „Samo ti idi. Nemoj mi poslije dolaziti plačući. Kad jednom odeš, povratka ti nema. Stan ćemo prepisati na nekog drugog. Budeš si već vidjela što ćeš si napraviti.“
• Očekuje da vi budete odgovorni za to da njemu bude dobro.
OTAC I MAJKA: „Mi želimo komociju u svom stanu. Nemoj nam nikoga dovoditi. Ako se hoćeš družiti, druži se vani.“
• FIZIČKI
Kćer izlazi pušiti na balkon kako dim ne bi nikome u stanu smetao. OTAC pri tome za njom povremeno zaključava vrata.
OTAC: „Smrdiš i truješ nas i dijete. Prestani pušiti pa te neću zatvarati.“
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
NAPOMENA:
Kćer živi u svakodnevnom strahu da ne napravi neki „pogrešan korak“ i ne isprovocira bijes svojih roditelja, a što osjeća i primjećuje i njezino malodobno dijete (14 god.). Također, kćer se dugogodišnje liječi kod psihijatra od anksioznosti / depresije / paničnog poremećaja.
Naravno, "kćer" u ovoj priči sam ja.
Rado bih vidjela vaše komentare i razmišljanja: da li smatrate da se doista radi o nasilju u obitelji ili sam ja to sve samo umislila, kao što me roditelji uvjeravaju? "Ti si to tako samo misliš, mi ti samo želimo dobro", fraza je koju svakodnevno slušam. Je li to doista tako ili...?
Čekam vas! Imate li kakav savjet, ideju, preporuku...? "Priča" za mene postaje neizdrživa.
|
O čemu dalje želite čitati?
petak, 17.09.2010.
Anksioznost može biti dobra stvar
Razgovor sa šefom, važnim klijentima ili držanje prezentacije može kod uzrokovati paniku, strah i osjećaj slabosti. Iako svi u neku ruku osjećamo povećanu nervozu, strahove ili neugodu pred važnu poslovnu prezentaciju ili u kompliciranoj društvenoj situaciji, neki proživljavaju takve osjećaje intenzivnije i učestalije od drugih i teško se nose s njima.
Anksioznost u stresnim situacijama ponekad može biti dobra stvar. Pomaže nam da više radimo, da se pripremimo bolje i da se iskažemo. Međutim, ljudi različitih temperamenata postaju anksiozni različitim intenzitetom. Neki su opušteni i bezbrižni, dok se drugi čine kao da su rođeni da se pretjerano brinu. Stručnjaci smatraju da su ljudima urođeni načini doživljavanja anksioznosti, prenosi portal Sciencemag.org.
Slikanje mozga i neurokemijska istraživanja sugeriraju da amigdala i hipokampus igraju značajnu ulogu u etiologiji anksioznih poremećaja. Istraživači sa Weill Cornell Medical Collegea nedavno su identificirali poremećaj gena koji je povezan sa anksioznim ponašanjem i čini ljude i miševe pretjerano osjetljivim na znakove opasnosti. Iako znanstvenici još uvijek nisu precizno odredili način na koji međusobno djeluju genetski, psihološki i razvojni faktori, ovo istraživanje sugerira da je visoka anksioznost nasljedna.
Istraživanje provedeno u SAD-u od strane Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje pokazalo je da su anksiozni poremećaji među najčešćim mentalnim poremećajima koji se mogu liječiti. Prema istraživanju, više od 40 milijuna odraslih ljudi u SAD-u - skoro jedan od pet - doživljavaju anksioznost u takvom intenzitetu da im onemogućava normalno funkcioniranje. Anksioznost spada u grupu poremećaja koja uključuje panični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, PTSP, fobije, itd. Epidemiološka istraživanja su pokazala da se anksiozni poremećaji često javljaju zajedno sa depresijom ili korištenjem opojnih sredstava.
Kada je riječ o poremećaju ili anksioznosti na radnom mjestu?
Istraživanje, koje su proveli Michael Linden sa Sveučilišta medicine Charite i Beate Muschalla iz rehabilitacijskog centra Seehof 2007. godine u Berlinu, bilo je prvo koje je proučavalo povezanost između anksioznih poremećaja i smetnji povezanih s poslom. Istraživači su ispitali 132 pacijenta u centru za psihosomatsku rehabilitaciju. Od pacijenata kod kojih je utvrđen anksiozni poremećaj, 71 posto žena i 54 posto muškaraca žalili su se na anksioznost povezanu s poslom. 14 posto ispitanika je izjavilo da je njihova anksioznost ograničena na radno mjesto.
Iako ima nekih podudaranja istraživači su naglasili da anksiozni poremećaji i anksioznost na radnom mjestu nisu isto. Anksiozni poremećaji često se javljaju na radnom mjestu, ali anksioznost na radnom mjestu je i problem sam za sebe. Istraživači su izjavili da se anksioznost na radnom mjestu može manifestirati u obliku fobija, socijalne anksioznosti, općenit anksioznosti, straha od nedostatnosti ili hipohondrijske anksioznosti vezane uz posao, radne uvjete, kolege i nadređene. U jednoj drugoj studiji Sveučilišta Otago provedenoj na Novom Zelandu ispitano je 900 ljudi u ranim tridesetima. Zaključak studije bio je da su poslovi koji donose veliki pritisak povezani sa povećanim rizikom pojave anksioznosti i depresije.
Anksioznost se prema Ofxordovom psihološkom rječniku definira kao stanje nelagode, u pratnji disforije i somatskih pokazatelja i simptoma napetosti, a usmjereno na pojavu mogućeg neuspjeha, nesreće ili opasnosti, a na hrvatski se često prevodi i uzima ekvivalentno značenje kao tjeskoba.
Simptomi i načini liječenja anksioznosti
Ovisno o individualnom temperamentu, ulozi i količini stresa na poslu, simptomi anskioznosti mogu biti različiti, od umora, iritabilnosti, bojažljivosti, socijalne izolacije, opsesivnosti, izbjegavanja, odugovlačenja, perfekcionizama ili stalnog osjećaja da je svega previše. Svi ovi simptomi rezultiraju smanjenom efikasnošću. U ekstremnim slučajevima ako se anksiozni poremećaji ne liječe mogu rezultirati uništenim karijerama ili čak samoubojstvom.
Anskiozni poremećaji mogu se liječiti različitim metodama. Jedna od njih je kognitivna bihevioralna terapija koja, za razliku od psihoanalize koja ulazi u prošlost pacijenta, pomaže osobi da se usredotoči na trenutne poteškoće te izgrađuje aktivno partnerstvo između pacijenta i terapeuta. Cilj je identificirati neželjene slijedove misli, prepoznati i promijeniti netočna uvjerenja te naučiti odnositi se prema drugima na pozitivniji način. Drugi pacijenti rješavaju ovo stanje lijekovima, neki psihoterapijom, a neki kombiniranim mjerama. Pozitivne promjene mogu se pojaviti već nakon par mjeseci, dok kod nekih mogu trajati više od godine dana. Unatoč tome što je terapija vrlo učinkovita, mnogi se zbog stigme i nerazumijevanja ustručavaju potražiti pomoć.
Izvor: LiderPress, Zlatko Salahović, 12.9.2010.
|
O čemu dalje želite čitati?
|
|