Dugo nisam pisala o sebi i tekućim problemima, no čini se da je došlo vrijeme da neke stvari ipak stavim "na papir". Osjećam se kao žrtva nasilja, no sumnjam da bi mi itko temeljem same riječi protiv riječi drugoga povjerovao. Dvoumim se da li cijelu priču prijaviti Centru za socijalnu skrb, policiji... kome? Što učiniti? Sredstava za selidbu nemam niti se imam kamo skloniti. No, da ne pričam u prazno, eto kratkog sažetka mojih današnjih razmišljanja (nažalost, i iskustava):
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji definira nasilje u obitelji kao: "svaku primjenu fizičke sile i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol; prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne, verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja: protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini."
Kazneni zakon nasilničko ponašanje u obitelji opisuje kao čin kada: "član obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj."
ČINJENIČNO STANJE:
Kćer (35 god., razvedena) s malodobnim djetetom (14 god) živi u stanu svojih roditelja.
Njezini roditelji se prema njoj odnose na sljedeći način:
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
• Viče, prijeteći gleda
OTAC učestalo koristi ovaj način za komunikaciju sa kćerkom ali i majkom.
• Neugodnom tišinom i narogušenošću pokazuje neraspoloženje i nezadovoljstvo.
OTAC I MAJKA: Učestalo. „A što ću razgovarati s tobom kad nas nećeš poslušati i napraviti kako ti mi kažemo. Mi ti samo želimo dobro.“
• Okreće djecu protiv vas, koristi djecu da kontrolira vas
OTAC I MAJKA (pred djetetom): „Ti dovodiš svog jebača u stan a dijete tjeraš van učiti“.
(nakon što se dijete dogovorilo s prijateljicama da poslijepodne provedu učeći kod jedne od njih)
OTAC: „Ne tjeraš dijete da uči. Ja te nikad nisam čuo da si joj to rekla. Zar ja nemam pravo znati o čemu ti razgovaraš s djetetom? Razgovaraj s djetetom preda mnom!“.
• Otuđuje vas od vaših prijatelja
OTAC I MAJKA: „Oni te samo iskorištavaju da zadovolje svoje potrebe kad im je dosadno. Kad im više ne budeš potrebna, odbacit će te. Drži se nas i toga što ti mi govorimo. Budeš vidjela što ćeš si napraviti.“ (od kćerinog djetinjstva)
• Nabija vam osjećaj da ste bezvrijedni
Kćer (nezaposlena) radi honorarni posao web dizajnera i internet marketinga.
MAJKA: „Samo drkaš po tom kompjuteru, nikad nikakve koristi od toga“.
• Naziva pogrdnim imenima
Dijete dobrovoljno i dogovorno (!) s bakom i djedom provede jedan vikend kod prabake na selu.
OTAC: „Mi ti čuvamo dijete dok se ti kurvaš po Zagrebu“.
• Zabranjuje vam ili negoduje što radite
OTAC I MAJKA: „Ja tebe nikad nisam vidjela da si napravila nešto dobro. Stalno radiš po svom i uvijek krivo. Ti, da si normalna, napravila bi ovo/ovako...“
MAJKA: „Razvela si se, mi smo te lijepo primili natrag, što ti nijedan drugi roditelj ne bi napravio, a ti, umjesto da budeš zahvalna, ti zoveš policiju u stan, da nas sramotiš pred susjedima.“ (prilikom jedne ranije eskalacije obiteljskog nasilja)
Općenito, uzajamna komunikacija se dobrim dijelom svodi na negodovanje OCA i MAJKE spram kćeri.
• Negodovanje zbog izbora liječnika i liječenja
MAJKA: „Tvoj psihijatar nije dobar. Da je pravi psihijatar, zvao bi mene pa da mu ja kažem kako stvari stoje. Ovako samo gleda da uzme novce, a baš ju briga za tebe i tvoje zdravlje.“
„Po što si išla na proljeće ginekologu? Da te nije XY nagovorio, ne bi nikad ni otišla! Što si si napravila? Zašto ja to ne bih smjela znati?“
OTAC: „Daj mi reci, po što ti ideš psihijatru? Koja ti korist od toga kad nisi ništa pametnija?“
• Kontrolira novac
OTAC I MAJKA: „Hajde, reci, koliko si ti zaradila od tog svog posla? Mi te hranimo, živiš u našem stanu, imamo pravo znati. Reci, koliko samo zapušiš svaki mjesec? Gdje su ti novci? Koliko si uštedjela?“
(unatoč činjenici da je kćer nedavno položila određenu svotu na četiri ugovora o stambenoj štednji, od toga dva ugovora glase na spomenutog oca i majku!)
• Prijeti vam kako bi bilo po njegovom
Kćer izražava želju da se odseli od roditelja, zajedno s djetetom.
MAJKA: „Samo ti idi. Nemoj mi poslije dolaziti plačući. Kad jednom odeš, povratka ti nema. Stan ćemo prepisati na nekog drugog. Budeš si već vidjela što ćeš si napraviti.“
• Očekuje da vi budete odgovorni za to da njemu bude dobro.
OTAC I MAJKA: „Mi želimo komociju u svom stanu. Nemoj nam nikoga dovoditi. Ako se hoćeš družiti, druži se vani.“
• FIZIČKI
Kćer izlazi pušiti na balkon kako dim ne bi nikome u stanu smetao. OTAC pri tome za njom povremeno zaključava vrata.
OTAC: „Smrdiš i truješ nas i dijete. Prestani pušiti pa te neću zatvarati.“
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
NAPOMENA:
Kćer živi u svakodnevnom strahu da ne napravi neki „pogrešan korak“ i ne isprovocira bijes svojih roditelja, a što osjeća i primjećuje i njezino malodobno dijete (14 god.). Također, kćer se dugogodišnje liječi kod psihijatra od anksioznosti / depresije / paničnog poremećaja.
Naravno, "kćer" u ovoj priči sam ja.
Rado bih vidjela vaše komentare i razmišljanja: da li smatrate da se doista radi o nasilju u obitelji ili sam ja to sve samo umislila, kao što me roditelji uvjeravaju? "Ti si to tako samo misliš, mi ti samo želimo dobro", fraza je koju svakodnevno slušam. Je li to doista tako ili...?
Čekam vas! Imate li kakav savjet, ideju, preporuku...? "Priča" za mene postaje neizdrživa.