ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Draga mama,
Dragi tata,

Molim vas, prestanite ubijati dušu u meni, i ja sam samo èovjek od krvi i mesa a vaše me rijeèi neizmjerno bole.

Mama, govoriš mi:

1. Hranim te pet godina.
- Ne. Nezaposlena sam od svibnja 2008., ali i danas redovito podmirujem dogovoreni dio troškova kuæanstva (od alimentacije). Dogovor je da ja plaæam sve režije a ti i tata nabavljate hranu.

2. Cijelu noæ se igraš na kompjuteru a cijeli dan spavaš.
- Ne, mama. Noæu radim web stranice i blogove kako bih došla do bilo kakvog novca jer nam treba. Ne igram se. I radim to noæu jer me tada nitko ne ometa. Da, danu moram nadoknaditi potrebu za snom, koja je poveæana i uslijed uzimanja lijekova, za koje znaš kako djeluju.

3. Nisi završila školu, udala si se...
- Mama, završila sam srednju školu i bila meðu 10 najboljih u generaciji. Nisam završila fakultet jer nisam željela pobaciti dijete koje sam zanijela. Je li to zaista toliko loše? To dijete mi je sve na svijetu što imam.

Tata, jutros si me opet napao:

1. Pušila si u mojoj sobi dok sam ja bio u podrumu, sad mi sve smrdi.
- Nisam, tata. Pušila sam na balkonu a ti si širom otvorio vrata i s balkona u sobu unosio vreæice koje si potom nosio u podrum - i dobro se toga sjeæaš. Da, tako ti je ušao dim u sobu jer ja nikada nisam niti neæu pušiti u tvojoj sobi - to ne radim ni u svojoj jer i meni smeta dim u zatvorenom prostoru - i to veæ znaš.

2. Nikad ti neæemo zaboraviti niti oprostiti što si zvala policiju.
- Ne trebate. Samo sam tražila pomoæ i zaštitu od vašeg dugogodišnjeg verbalnog zlostavljanja poput ovoga gore.

Teško mi sve ovo pada, rijetko plaèem a sada mi je suza u oku. Pitam se jesam li zaista toliko loša? I da, opet bih pozvala policiju i ponovno sam spremna prijaviti nasilje u obitelji jer ne mogu ovako živjeti. Znam da me radi toga prezirete i mrzite, ali, govorim sebi, to je vjerojatno normalna reakcija svakog zlostavljaèa koji se boji kazne.

Plaèem. Mute mi se slova na ekranu.
Idem dalje, proživjeti ovaj dan, tko zna što mi još može donijeti, možda me život i obraduje neèim, tako to obièno i biva.