ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Demencija Alzheimerovog tipa je vodeæa bolest današnjice, najèešæa je od svih demencija i u stalnom je porastu. 1906. godine Alois Alzheimer je prvi puta opisao sindrom demencije kao psihièki poremeæaj koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB) odnosno Alzheimerova demencija (DAT). Spominjanje ove bolesti je ranije bilo rijetko, a postavljanje dijagnoze još rjeðe. Unatrag tri do èetiri desetlijeæa dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija ili kao kronièni psihoorganski sindrom.

To je najèešæi tip ireverzibilne i napredujuæe degenerativne bolesti mozga, odnosno stanica moždane kore i okolnih struktura, prvenstveno hipokampalne regije. U podlozi je stvaranje senilnih plakova i neurofibrilarna degeneracija. U kasnijem tijeku dolazi do niza biokemijskih poremeæaja koji uzrokuju psihièke simptome te promjene u živèanim stanicama koje dovode do njihova odumiranja.

Prisutna je od 1-3% do èak 11% svjetske populacije u dobi iznad 70 godina prema nekim statistikama. Bolest se najèešæe javlja u 5. i 6. desetljeæu života i ima progredijentan tijek, a u otprilike slijedeæih pet godina po prvim simptomima dolazi do teške demencije. Od postavljana dijagnoze bolesti bolesnici prosjeèno žive 5-7 godina.

Etiologija Alzheimerove bolesti

Iako je uzrok bolesti nepoznat, postoji više teorija nastanka. Najèešæe se govori o genetskom porijeklu. Poznato je, naime da potomci oboljelih imaju i do deset puta veæe šanse za obolijevanje od Alzheimerove bolesti od prosjeène populacije. Bolesnici sa Downovim sindromom (trisomija 21 kromosoma) imaju iste patološke promjene u mozgu u odreðenoj životnoj dobi, pa se danas èesto upravo mutacija na 21 kromosomu optužuje za pojaèanu proizvodnju amiloida koji se nalazi u moždanim stanicama (u obliku plakova) oboljelih i nastanak Alzheimerove bolesti.

Postoje teorije da je u podlozi Alzheimerove demencije moždani deficit acetilholina i poremeæaj acetilholinskog metabolizma.

Demenciju uzrokuju mnoga stanja, neka od njih su prolazna, neka nisu. Neka od tih stanja mogu se lijeèiti.

Prolazna stanja uzrokovana su dehidracijom, vruæicom zbog infektivnih bolesti, manjkom vitamina, nedostatnom ili nekvalitetnom prehranom, reakcijama na lijekove, problemima sa štitnjaèom ili manjim ozljedama glave. Ova medicinska stanja mogu biti ozbiljna i treba ih lijeèiti što prije. Ponekad starije osobe imaju emocionalne probleme koji se mogu zamijeniti s demencijom. Osjeæaj samoæe, zabrinutosti ili dosade èesto se javlja u starijih osoba suoèenih s mirovinom ili smræu bliske osobe, a prilagoðavanje na ove promjene uzrokuje smetenost i zaboravljivost kod nekih osoba. Emocionalni problemi mogu se olakšati ukoliko postoji potpora od strane bliskih osoba ili profesionalna medicinska pomoæ.

Klinièka slika Alzheimerove bolesti

Nije lako prepoznati bolest u samom poèetku, buduæi je klinièki poèetak navedenog psihièkog poremeæaja najèešæe postupan, neprimjetan, a simptomi se u poèetku mogu pripisati staraèkoj zaboravljivosti. Stoga se mnogi stariji ljudi boje zaboravljivosti jer èesto misle da je to prvi znak Alzheimerove bolesti. U prošlosti je gubitak pamæenja, kao i zbunjenost, smatran normalnim dijelom starenja. Znanstvenici potvrðuju kako su i danas brojne starije osobe mentalno budne i svjesne, iako im treba više vremena da zapamte neke stvari. Mnogo je ljudi iskusilo rupe u pamæenju, neki od tih problema su ozbiljni, drugi nisu.

Osobe sa znaèajnim promjenama pamæenja (prvenstveno zapamæivanje novijih dogaðaja), osobnosti i ponašanja mogu imati oblik bolesti mozga koji se naziva demencija, a Alzheimerova bolest je jedna od mnogih oblika demencija. Izraz demencija opisuje grupu zdravstvenih poremeæaja koji su rezultat promjene rada mozga.

Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Prisutni su simptomi poput brzog zaboravljanja, teškoæa u èitanju i pisanju, teškog pronalaženja rijeèi u govoru. Uskoro, bolesnici više nisu u moguænosti uspješno obavljati svoju profesiju. Dolazi do promjena u ponašanju i karakteru, postaju škrtiji, tvrdoglavi, ali su emocije u ovoj fazi još dobro oèuvane. Protekom vremena stanje postaje sve teže, dolazi do smanjenja orijentiranosti u vremenu i prostoru, iskrivljena im je percepcija okolnih dogaðanja, imaju smetnje spavanja, manjak svake inicijative, sve su više nezainteresirani, potišteni, imaju strah, sve slabije razumijevaju govor. Govor im postaje siromašniji, da bi potom došao u fazu eholalije, tj. automatskog ponavljanja rijeèi u besmislenom nizu. Pojavljuju se stereotipni pokreti i tzv. primitivni refleksi, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja je sve ogranièenija, zapuštaju higijenske navike, postaju ovisni o drugima. Bolesnici obièno postaju inkontinentni (ne kontroliraju stolicu i mokrenje), èesto lutaju, postaju smeteni, agitirani, naroèito noæu. Na kraju bolesnik postaje vezan uz krevet.

Poèetak bolesti, iako rijetko, može biti akutan i dramatièan. Svi simptomi bolesti javljaju se odjednom, neoèekivano i naglo, najèešæe istovremeno s nekom tjelesnom bolešæu ili emocionalnim šokom. Bolesnik postaje smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren (rjeðe usporen), poremeæene percepcije, mišljenja, emocije, ciklusa budnosti i spavanja. Navedeno stanje se naziva delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolnièko lijeèenje.

Dijagnostika Alzheimerove bolesti

U postavljanju dijagnoze služimo se osim anamnestièkim podacima (u poèetku bolesti podatke o prisutnim tegobama možemo dobiti od samog bolesnika a kasnije od ukuæana ili pratnje) neurološkim i psihološkim testovima (najpoznatiji test je MMS = tzv. mini mental score, odnosno test procjene mentalnog stanja – tablica 1.). Procjena mentalnog stanja pomaže preciznom opisu mentalne disfunkcije, a testiraju se slijedeæe funkcije; pažnja, orijentacija, budnost, govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, èitanje, pisanje, raèunanje, diskriminacija desno-lijevo. Testom se boduje svaki odgovor, ukupno je moguæe dobiti od 0-30 bodova, a rezultatom se procjenjuje težina demencije i moguæe je praæenje progresije bolesti. Kompletna procjena gubitka pamæenja može ukljuèivati prikupljanje informacija o prijašnjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacije o prehrani. Dijagnozu potvrðujemo neuroradiološkim metodama; CT-om tj. kompjutoriziranom tomografijom mozga ili MRI magnetskom rezonancom mozga, na kojima je vidljiva jaka atrofija moždane kore difuzno i hipokampalne regije. Analizom likvora koja se iznimno radi može se ustanoviti poveæanje proteinske komponente. U postavljanju dijagnoze može pomoæi i EEG (elektroencefalografija) te PET (pozitronska emisiona tomografija).

Tablica 1. – test procjene mentalnog stanja (MMS)

1. Orijentacija (1 bod za svaki toèan odgovor)

koliko je sati?
koji je datum?
koji je dan?
koji je mjesec?
koja je godina?
ukupno 5 bodova

Koji je naziv?:
- odjela
- bolnice
- okruga
- grada
- države
ukupno 5 bodova

2. Prepoznavanje

Imenovati tri predmeta koja se pokažu (npr. olovka, sat, kljuè). Ocjena 1 do 3 boda ovisno o toènosti ponavljanja. Ponoviti nazive dok ih bolesnik ne ponovi toèno, zbog kasnijeg utvrðivanja pamæenja. Ocjenjuje se samo prvi pokušaj.
ukupno 3 boda

3. Pozornost i raèunanje

Od bolesnika se traži da oduzima 7 od 100, te da od dobivenog rezultata ponovo oduzima 7, ukupno 5 puta do brojke 65. Svaki toèan odgovor ocjenjuje se 1 bodom. Moguæe je da se od bolesnika traži i da unatrag èita zamišljenu rijeè od pet slova, npr. MOZAK - KAZOM , i za svako toèno slovo ocjenjuje se 1 bod
ukupno 5 bodova

4. Pamæenje

Ponoviti ranije imenovana tri predmeta koja su korištena u ispitivanju prepoznavanja. Jedan bod za svaki toèan odgovor.
ukupno 3 boda

5. Govor

jedan bod za toèno imenovanje svakog od dva objekta (npr. èekiæ i stol)
ukupno 2 boda

jedan bod za toèno ponavljanje, npr. “ne tako ili ako”
ukupno 1 bod

tri boda aku su toèno izvedena tri stupnja zapovijedi, npr. “uzmite komad papira u desnu ruku, presavinite ga na polovicu i stavite na stol!”
ukupno 3 boda

jedan bod ako je toèno izvedena pisana zapovijed: “Zatvorite oèi!”
ukupno 1 bod

zatražiti bolesnika da napiše reèenicu. Ocjenjuje se 1 bodom ako reèenica ima znaèenje, glagol i subjekt.
ukupno 1 bod

vidnoprostorni test – tražiti bolesnika da prekopira jednostavan lik od dva križajuæa pentagona (pokazano na slici).
ukupno 1 bod
----------------------------------------
Sveukupno 30 bodova

Za diferencijalnu dijagnozu, tj. procjenu da li se radi o demenciji Alzheimerovog tipa ili demenciji vaskularnog uzroka, klinièki se koristi skala tj. ishemijska ocjena Hachinskoga prikazana na Tablici 2.

Tablica 2. – ishemijska ocjena ljestvica Hachinskoga

Pokazatelj .............................................................. Ocjena

nagao poèetak ............................................................. 2
stupnjevito pogoršanje ................................................ 1
promjenjiv tok .............................................................. 2
noæna smetenost ........................................................ 1
relativno saèuvana liènost .......................................... 1
depresija ...................................................................... 1
tjelesne smetnje .......................................................... 1
emocionalna inkontinencija ......................................... 1
podaci o ili prisutna hipertenzija .................................. 1
podaci o prethodnom cerebrovaskularnom inzultu .... 2
znaci pridružene arterioskleroze ................................ 1
žarišni neurološki simptomi ........................................ 2
žarišni neurološki znaci ...............................................2 __________

najveæa ocjena ......................................................... 18
najmanja ocjena multiinfarktne demencije ................ 7
najveæa ocjena Alzheimerove demencije .................. 4 _____

Lijeèenje Alzheimerove bolesti

Djelotvornog lijeèenja nažalost nema, a metode kojima se danas borimo protiv Alzheimerove bolesti u najboljem sluèaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se vitamini, cerebralni vazodilatatori, te lijekovi protiv motornog nemira, popravljanje raspoloženja, sedativi.

Kod nekih osoba u ranoj fazi Alzheimerove bolesti koriste se inhibitori acetilkolin esteraze tj. tvari koja služi prijenosu živèanog impulsa meðu moždanim stanicama) odgaða pogoršanje simptoma.

Èak i ako se dijagnosticira trajni i nepovratni oblik demencije, mnogo toga se još može uèiniti u lijeèenju bolesnika i pomoæi obitelji da se nosi s bolešæu. Osoba s demencijom treba biti pod lijeènièkim nadzorom te su potrebni pregledi neurologa, psihijatra, obiteljskog lijeènika, interniste i gerijatra. Lijeènik može lijeèiti tjelesne bolesti, probleme ponašanja te odgovoriti na brojna pitanja obitelji i okoline.

Mnogi bolesnici zbog problema ponašanja i raspoloženja, uznemirenosti, depresije, tjeskobe nemira ili problema sa spavanjem trebaju lijekove koje treba pažljivo dozirati, èime se pomaže i bolesniku i obitelji.

Važna je i zdrava prehrana koja pomaže održavanju dobrog tjelesnog zdravlja, mada ne postoji posebna prehrana koja bi poboljšala tijek demencije.

Èlanovi obitelji oboljelima mogu olakšati život ukoliko im pomažu u održavanju svakodnevne rutine, tjelesne aktivnosti i društvenih kontakata. Dementne osobe treba informirati o njihovom stanju i detaljima života kao npr. koje je doba dana, sat, mjesto gdje žive, imena osoba sa kojima žive. Pomoæ memoriji takoðer pomaže, stoga mnoge obitelji imaju velike kalendare s upisanim planovima, važnim datumima, bilješkama o sigurnosnim mjerama i uputama za uporabu kuæanskih aparata što se pokazalo korisnim. Savjetuje se da bolesnici kod sebe uvijek imaju identifikacijski papir sa adresom ili brojem telefona ili pak narukvicu ili lanèiæ sa privjeskom sa ugraviranim takovim podacima.

Prevencija Alzheimerove bolesti

Znanstvenici rade na otkrivanju novih lijekova koji æe usporiti, zaustaviti ili sprijeèiti nastajanje Alzheimerove bolesti. U meðuvremenu, osobe bez demencije trebaju održavati svoju memoriju britkom (ispunjavanje križaljki, rješavanje rebusa, èitanje). Preporuka je razvijati interese i hobije te biti ukljuèen u razlièite društvene aktivnosti koje stimuliraju duh i tijelo. "U zdravom tijelu, zdrav duh", stara je izreka. Preporuèa se ogranièena uporaba alkoholnih piæa jer alkohol uništava moždane stanice. Mnogim osobama pomažu liste koje treba napraviti, zatim korištenje notesa, kalendara i malih papiriæa za podsjetnike.

Takoðer mogu poboljšati pamæenje ukoliko nove stvari mentalno povezuju s veæ poznatim, kao što su poznata imena, pjesme ili stihovi. Preporuèa se lijeèenje depresije straha ili tjeskobe lijekovima ili savjetom struènjaka, buduæi navedene tegobe mogu osobu èiniti zaboravnom. Važno je lijeèenje zapoèeti odmah po prepoznavanju prvih znakova demencije, a ne ih tumaèiti kao normalan tijek starenja.

Prof. dr. sc. Vida Demarin, dr. med., Dr. sc. Marija Bošnjak Pašiæ, dr. med., Dr. sc. Sandra Moroviæ, dr. med.
Klinika za neurologiju KB "Sestre Milosrdnice" - Zagreb, Vinogradska 29