ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Ljutnja je potpuno normalna i zdrava ljudska emocija. Ali kad izmakne kontroli, ljutnja se pretvara u bijes i postaje destruktivna, te može prouzrokovati brojne probleme – na poslu, u bliskim odnosima i cjelokupnom kvalitetu života. Osoba obuzeta bijesom može imati doživljaj da je u nemilosti nepredvidive i snažne emocije koja upravlja njenim životom. Problem bijesa uspješno se tretira metodom Anger Management koja podrazumijeva upravljanje ljutnjom prije nego što se pretvori u bijes i poène upravljati životom osobe.

Ljutnja ukljuèuje psihološke i fiziološke promjene: lupanje srca i povišenje krvnog pritiska, adrenalina i noradrenalina. Može biti izazvana vanjskim dogaðajima, npr. osoba može osjetiti ljutnju prema odreðenoj osobi (radni kolega) ili dogaðajima (prometna gužva). "Okidaè" takoðer mogu biti unutrašnji dogaðaji: psihièka i fiziološka napetost (zabrinutost oko osobnih problema) ili sjeæanja na traumatske dogaðaje, kao i na nepravedne životne ishode.

Instinktivan naèin izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Ljutnja je adaptivan naèin reagiranja na prijetnju, a pokreæe snažna, èesto agresivna ponašanja koja osobi omoguæavaju da se bori s napadaèem. Odreðena razina ljutnje je, dakle, nužna za opstanak.

Meðutim, uobièajeni svakodnevni ljudski problemi ne zahtjevaju fizièko obraèunavanje s "napadaèem". Nije moguæe, niti je korisno napasti svaku osobu ili objekat koji osobu živcira ili frustrira. Socijalne norme, zakoni i zdrav razum ogranièavaju ljude u izražavanju ljutnje.

Neki ljudi, ipak, teže kontroliraju svoju ljutnju od drugih. Jedan od razloga može biti sociokulturno uèenje: ljutnja se èesto procjenjuje kao negativna, tako da su ljudi uèeni da nije u redu izražavati ljutnju. Kao rezultat, ljudi ne nauèe kako izraziti i konstruktivno kanalizirati ljutnju. Drugi razlog je genetski ili fiziološki: neka djeca su roðena iritabilnija i osjetljivija, a ovi znaci su prisutni od ranog uzrasta. Istraživanja su, kaotiène i nevješte u emocionalnoj komunikaciji.

Tri su naèina kontroliranog izražavanja ljutnje:

Asertivnost.⁽¹⁾ Izražavanje ljutnje na asertivan – neagresivan – naèin je najzdraviji naèin izražavanja ljutnje. Asertivna osoba može jasno izraziti svoje potrebe, kao i kako njene potrebe mogu biti zadovoljene bez povrijeðivanja drugih. Biti asertivan ne znaèi nareðivati, niti biti nametljiv, veæ poštovati sebe i druge uz otvoreno, ali adekvatno izražavanje svojih želja, osjeæaja i razmišljanja

Potiskivanje. Ljutnja može biti potisnuta, a zatim promijenjena ili preusmjerena. To se dogaða kada osoba prestane misliti o izvoru ljutnje i fokusira se na nešto drugo s ciljem da zaustavi svoju ljutnju i promijeni je u konstruktivno ponašanje. Opasnost s ovakvim naèinom kontroliranja ljutnje je u tome što ne podrazumijeva njeno izražavanje, tako da se ona može "okrenuti unutra" i izazvati hipertenziju ili depresiju. Takoðer, može izazvati patološke obrasce ponašanja i izražavanja ljutnje, kao što su pasivna agresija (šutnja, indirektna osveta) ili cinizam, sarkazam, hostilnost i drugi naèini frustriranja i iritiranja drugih ljudi "bez oèiglednog razloga."

Smirivanje. Osoba ne mora kontrolirati samo svoje vanjsko ponašanje, veæ može kontrolirati i unutarnja razmišljanja i osjeæaje. Na taj naèin osoba može smiriti ljutnju, umjesto da je potisne ili dozvoli da preraste u nekontrolirani bijes.

Kada ni jedna od ovih tehnika kod osobe ne funkcionira, vrlo je vjerovatno da æe netko biti povrijeðen.


--------------------------------------------------------------------------------
⁽¹⁾ Ne postoji adekvatan prevod termina asertivnost (eng. to assert = izraziti). U psihološkoj terminologiji, asertivnost znaèi izražavanje vlastitih misli, osjeæanja i uvjerenja, na direktan, iskren i adekvatan naèin koji uvažava prava drugih.


Da li je dobro “izbaciti to iz sebe”

Da je dobro “izbaciti to iz sebe” na nekontroliran naèin predstavlja opasan mit, koji neki ljudi koriste da bi opravdali svoj bijes i povrijeðivanje drugih. Istraživanja su pokazala da “izbacivanje iz sebe” dovodi do eskalacije bijesa i agresivnog ponašanja, te ni na koji naèin ne pomaže osobi koja je ljuta (kao ni osobi na koju je ljuta) da riješi problem - situaciju. Agresija raða agresiju.

Ljudi koji se lako razbjesne imaju nisku toleranciju na frustraciju, odnosno imaju doživljaj da ne bi trebali biti izloženi frustracijama, neugodnostima ili uznemiravanjima. Oni ne mogu prihvatiti stvari kakve jesu, tako da se razbjesne ako im situacija izgleda nepravedna, npr. ako ih ispravljaju za sitne greške. “Izbacivanje iz sebe” ne mijenja uzrok agresije (nisku toleranciju na frustraciju), veæ ga održava.

* * *

Ljudi koji nisu nauèili prepoznati i konstruktivno izraziti svoju ljutnju, sami sebe uvode u stanje bijesa koji provocira strah i agresiju kod drugih ljudi, te na taj naèin konstantno proizvode sukobe onemoguæavajuæi rješavanje svojih problema. S druge strane, ukoliko potiskuju ljutnju, ljudi èesto omalovažavaju druge, kritiziraju sve i svakoga i na sve imaju ciniène komentare. U oba sluèaja, ne iznenaðuje da osobe koje dozvoljavaju da ljutnja upravlja njihovim životima nemaju uspješne odnose s drugim ljudima. Cilj Anger Management-a je kontrola i ublažavanje emocionalnog stanja i fiziološke uznemirenosti koju nekontrolirana ljutnja izaziva.

Vrlo èesto ljudi ne mogu izbjeæi dogaðaje ili ljude koji ih frustriraju i ljute, niti ih mogu promijeniti, ali mogu nauèiti kako da kontroliraju svoje reakcije umjesto da njihove reakcije kontroliraju njih. Kada se osoba obrati savjetniku, treba mu reæi da ima problem s ljutnjom koji želi riješiti i da se raspita koji pristup savjetnik koristi. Važno je da provjeri da taj pristup nije usmjeren na “stupanje u kontakt sa vlastitim osjeæanjima i njihovo izražavanje” - to bi upravo mogao biti problem koji osoba ima. Osoba sa izraženim problemom kontrolisanja ljutnje može promjeniti svoje reakcije za 8 do 10 tjedana kroz adekvatan psihološki tretman, koji najèešæe ukljuèuje racionalno-emotivno bihejvioralnu psihoterapiju (REBT).