Ljutnja je potpuno normalna i zdrava ljudska emocija. Ali kad izmakne kontroli, ljutnja se pretvara u bijes i postaje destruktivna, te može prouzrokovati brojne probleme – na poslu, u bliskim odnosima i cjelokupnom kvalitetu života. Osoba obuzeta bijesom može imati doživljaj da je u nemilosti nepredvidive i snažne emocije koja upravlja njenim životom. Problem bijesa uspješno se tretira metodom Anger Management koja podrazumijeva upravljanje ljutnjom prije nego što se pretvori u bijes i počne upravljati životom osobe.
Ljutnja uključuje psihološke i fiziološke promjene: lupanje srca i povišenje krvnog pritiska, adrenalina i noradrenalina. Može biti izazvana vanjskim događajima, npr. osoba može osjetiti ljutnju prema određenoj osobi (radni kolega) ili događajima (prometna gužva). "Okidač" također mogu biti unutrašnji događaji: psihička i fiziološka napetost (zabrinutost oko osobnih problema) ili sjećanja na traumatske događaje, kao i na nepravedne životne ishode.
Instinktivan način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Ljutnja je adaptivan način reagiranja na prijetnju, a pokreće snažna, često agresivna ponašanja koja osobi omogućavaju da se bori s napadačem. Određena razina ljutnje je, dakle, nužna za opstanak.
Međutim, uobičajeni svakodnevni ljudski problemi ne zahtjevaju fizičko obračunavanje s "napadačem". Nije moguće, niti je korisno napasti svaku osobu ili objekat koji osobu živcira ili frustrira. Socijalne norme, zakoni i zdrav razum ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.
Neki ljudi, ipak, teže kontroliraju svoju ljutnju od drugih. Jedan od razloga može biti sociokulturno učenje: ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako da su ljudi učeni da nije u redu izražavati ljutnju. Kao rezultat, ljudi ne nauče kako izraziti i konstruktivno kanalizirati ljutnju. Drugi razlog je genetski ili fiziološki: neka djeca su rođena iritabilnija i osjetljivija, a ovi znaci su prisutni od ranog uzrasta. Istraživanja su, kaotične i nevješte u emocionalnoj komunikaciji.
Tri su načina kontroliranog izražavanja ljutnje:
Asertivnost.(1) Izražavanje ljutnje na asertivan – neagresivan – način je najzdraviji način izražavanja ljutnje. Asertivna osoba može jasno izraziti svoje potrebe, kao i kako njene potrebe mogu biti zadovoljene bez povrijeđivanja drugih. Biti asertivan ne znači naređivati, niti biti nametljiv, već poštovati sebe i druge uz otvoreno, ali adekvatno izražavanje svojih želja, osjećaja i razmišljanja
Potiskivanje. Ljutnja može biti potisnuta, a zatim promijenjena ili preusmjerena. To se događa kada osoba prestane misliti o izvoru ljutnje i fokusira se na nešto drugo s ciljem da zaustavi svoju ljutnju i promijeni je u konstruktivno ponašanje. Opasnost s ovakvim načinom kontroliranja ljutnje je u tome što ne podrazumijeva njeno izražavanje, tako da se ona može "okrenuti unutra" i izazvati hipertenziju ili depresiju. Također, može izazvati patološke obrasce ponašanja i izražavanja ljutnje, kao što su pasivna agresija (šutnja, indirektna osveta) ili cinizam, sarkazam, hostilnost i drugi načini frustriranja i iritiranja drugih ljudi "bez očiglednog razloga."
Smirivanje. Osoba ne mora kontrolirati samo svoje vanjsko ponašanje, već može kontrolirati i unutarnja razmišljanja i osjećaje. Na taj način osoba može smiriti ljutnju, umjesto da je potisne ili dozvoli da preraste u nekontrolirani bijes.
Kada ni jedna od ovih tehnika kod osobe ne funkcionira, vrlo je vjerovatno da će netko biti povrijeđen.
--------------------------------------------------------------------------------
(1) Ne postoji adekvatan prevod termina asertivnost (eng. to assert = izraziti). U psihološkoj terminologiji, asertivnost znači izražavanje vlastitih misli, osjećanja i uvjerenja, na direktan, iskren i adekvatan način koji uvažava prava drugih.
Da li je dobro “izbaciti to iz sebe”
Da je dobro “izbaciti to iz sebe” na nekontroliran način predstavlja opasan mit, koji neki ljudi koriste da bi opravdali svoj bijes i povrijeđivanje drugih. Istraživanja su pokazala da “izbacivanje iz sebe” dovodi do eskalacije bijesa i agresivnog ponašanja, te ni na koji način ne pomaže osobi koja je ljuta (kao ni osobi na koju je ljuta) da riješi problem - situaciju. Agresija rađa agresiju.
Ljudi koji se lako razbjesne imaju nisku toleranciju na frustraciju, odnosno imaju doživljaj da ne bi trebali biti izloženi frustracijama, neugodnostima ili uznemiravanjima. Oni ne mogu prihvatiti stvari kakve jesu, tako da se razbjesne ako im situacija izgleda nepravedna, npr. ako ih ispravljaju za sitne greške. “Izbacivanje iz sebe” ne mijenja uzrok agresije (nisku toleranciju na frustraciju), već ga održava.
* * *
Ljudi koji nisu naučili prepoznati i konstruktivno izraziti svoju ljutnju, sami sebe uvode u stanje bijesa koji provocira strah i agresiju kod drugih ljudi, te na taj način konstantno proizvode sukobe onemogućavajući rješavanje svojih problema. S druge strane, ukoliko potiskuju ljutnju, ljudi često omalovažavaju druge, kritiziraju sve i svakoga i na sve imaju cinične komentare. U oba slučaja, ne iznenađuje da osobe koje dozvoljavaju da ljutnja upravlja njihovim životima nemaju uspješne odnose s drugim ljudima. Cilj Anger Management-a je kontrola i ublažavanje emocionalnog stanja i fiziološke uznemirenosti koju nekontrolirana ljutnja izaziva.
Vrlo često ljudi ne mogu izbjeći događaje ili ljude koji ih frustriraju i ljute, niti ih mogu promijeniti, ali mogu naučiti kako da kontroliraju svoje reakcije umjesto da njihove reakcije kontroliraju njih. Kada se osoba obrati savjetniku, treba mu reći da ima problem s ljutnjom koji želi riješiti i da se raspita koji pristup savjetnik koristi. Važno je da provjeri da taj pristup nije usmjeren na “stupanje u kontakt sa vlastitim osjećanjima i njihovo izražavanje” - to bi upravo mogao biti problem koji osoba ima. Osoba sa izraženim problemom kontrolisanja ljutnje može promjeniti svoje reakcije za 8 do 10 tjedana kroz adekvatan psihološki tretman, koji najčešće uključuje racionalno-emotivno bihejvioralnu psihoterapiju (REBT).
Post je objavljen 31.03.2009. u 10:10 sati.