ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

F20.0 Paranoidna shizofrenija

Paranoidna shizofrenija se javlja obièno kasnije u životu od ostalih tipova shizofrenije, u treæoj ili èetvrtoj deceniji života. Karakteriziraju je bolesne ideje, halucinacije, manije proganjanja i sl. Bolesne ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti. Tako bolesnik može vjerovati da ga netko prati, sprema zavjeru protiv njega, prisluškuje telefon, ili vjeruje da mu netko može èitati misli, umetati tuðe misli u glavu ili kontrolirati osjeæaje, misli i pokrete, da netko upravlja njegovim ponašanjem nevidljivim magnetskim valovima i sl. Bolesnik može vjerovati da je neka druga osoba kao Isus, neki znanstvenik ili glumac ili da ima neke posebne moæi i kontakte s drugim svijetom, da mu ljudi s televizije šalju posebne poruke i drugo.

Halucinacije su vrlo èeste u bolesnih od shizofrenije. Slušne halucinacije su najèešæe. Najèešæe glasovi komentiraju njegovo ponašanje, daju savjete, kritiziraju bolesnika, ili mu nešto zapovijedaju. Rjeðe su vidne halucinacije, što znaèi da vide stvari koje ne postoje; mogu vidjeti Isusa, èudovišta, vraga i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije što znaèi da imaju osjeæaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila, tako mogu osjeæati da im nož reže trbuh, struja prolazi kroz noge, nevidljiva ruka ih dodiruje što èesto povezuju s drugim bolesnim idejama kao da netko utjeèe na njih u namjeri da ih uništi i sl.

Sumanute ideje su najèešæe ideje proganjanja (mogu navesti bolesnika da izvrši suicid), ideje velièine ili oboje (tada uslovljavaju nasilnièko ponašanje bolesnika), ali se mogu javiti i ideje sa drugim sadržajima, kao što su religijske sumanute ideje, sumanute ideje ljubomore, i dr. Sumanute ideje su nelogiène i manje ili više nesistematizirane. Bolesnici su nepovjerljivi, sumnjièavi, razdražljivi, mogu biti agresivni kada od progonjenih postaju progonitelji. Popratni simptomi ukljuèuju još anksioznost, srdžbu, suzdržanost i svadljivost.

Premorbidna liènost (karakteristike liènosti prije pojave bolesti) je èesto karakteristièna: radi se o afektivno hladnim osobama, koje su èesto nezadovoljne, kivne na druge, sarkastiène i svadljive.

Kasniji poèetak bolesti omoguæava bolesniku relativno oèuvanje veæ steèenih socijalnih relacija, snage Ega su veæe, te ispoljavaju manju regresiju i bolje kontrolraju svoje emocionalno reagiranje i ponašanje nego što je to sluèaj kod drugih subtipova shizofrenije. Uspijevaju èesto da se adekvatno ponašaju u socijalnim situacijama.
Inteligencija u podruèjima koja nisu zahvaæena psihozom je najèešæe intaktna. Oboljenje ima remitirajuæi i lagano progresivan tok uz relativno dobru prognozu, koja se postiže adekvatnim suvremenim lijeèenjem.

Obilježje paranoidne shizofrenije jesu razne vrste deluzija. Vrlo èesto se radi o idejama proganjanja, no zastupljene su i ideje velièine, ideje referencije, te sumanuta ljubomora.

---

Kad govorimo o paranoji opæenito, treba razlikovati bar 2 tipa psihièkih poremeæaja. Jedan se odnosi na tzv. paranoiènu konstituciju liènosti, a drugi na paranoiènu psihozu. Prvi tip karakteriziran je nekim temeljnim obilježjima kao što su: precjenjivanje vlastite osobe, sumnjièavost, psihièka krutost i antisocijalno ponašanje. Precjenjivanje vlastite liènosti iskazuje se ohološæu sve do megalomanije. Sumnjièavost i nepovjerenje iskazuje se prema svemu i svaèemu, strahom bolesnika da ne ispadne glup, pretjeranom preosjetljivošæu u odnosu na kritike, što kod takve osobe stvara dojam da je potcijenjena i zapostavljena. Psihièka krutost (rigidnost) manifestira se npr. u tome što takva osoba pati od kulta formalne dosljednosti, bez nijansiranja, tj. ona inzistira na pravdi zbog pravde, iz èega nastaju brojni sudski procesi koje takve osobe stalno potežu. Njihova moralna naèela jednako su tako rigidna, ali više u odnosu na druge nego na na njih same. Antisocijalno ponašanje rezultat je svega navedenog, a neprestani sukobi s okolinom dovode ovakve osobe do potpune socijalne izolacije. Nerijetko ovakvi bolesnici pokazuju snažnu agresivnost koju pripisuju drugima (mehanizam projekcije).
Drugi tip bolesnika su oni koji boluju od paranoiène psihoze (laièki: paranoièno ludilo). Ovakvi ljudi pate od manifestacija kroniène sumanutosti, ideja odnosa i manije proganjanja. Paranoièni bolesnik godinama razvija sustav koji je vrlo logièan i zatvoren u svojoj konstrukciji, ali je temeljen na krivim premisama.
Npr. bolesnik koji je pronašao neki tehnièki izum i ponudio ga nekoj tvrtki na otkup. Struèna komisija je procijenila da izumitelj nije dobro riješio tehnièke probleme, pa je nejgov izum kao takav neupotrebljiv i ne može ga otkupiti. Bolesnik “izumitelj”, meðutim, ne dijeli mišljenje struène tehnièke komisije. Tu sad nastaje krug neprekidnih tužbi. Bolesnik tvrdi da je komisija struènjaka potplaæena, da mu je nesklona, da mu kolege zavide, pun je dokaza o krivim informacijama koje su neprijatelji dostavili tvrtki i sl.
Bolesnik obièno jednu osobu ili odreðenu grupu upliæe u paranoidni sadržaj. Èesto je i ljubomora sadržaj paranoje. Paranoiène osobe onda uhode i tajno prate svaki korak partnera u kojega sumnjaju da ih vara s drugim. Sve je sumnjivo: poštar koji donosi pisma, službenik koji naplaæuje TV pretplatu ili onaj što otèitava potrošnju elektriène energije. Ako muž sumnja u ženu onda æe mu i to što žena izlazi s prijateljicom biti samo znak da ona pred njim skriva sastanak s drugim muškarcem, a prijateljica joj služi samo kao krinka itd.
Potrebno je napomenuti kako se laici u svim oblicima paranoje teško orijentiraju o toènosti bolesnikovih navoda, upravo zbog upornosti i logiènosti s kojima bolesnik gradi paranoidni sustav. Ako su paranoici agresivne osobe mogu biti i opasni po okolinu.