ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

F44.0 Disocijativna amnezija

Osoba s disocijativnom amnezijom odjednom se nije u stanju prisjetiti bitnih osobnih podataka, obièno nakon neke stresne epizode, a praznine u pamæenju odveæ su velike da bi ih se moglo objasniti uobièajenom zaboravnošæu. Gubitak pamæenja najèešæe se odnosi na sve dogaðaje tijekom ogranièenog razdoblja nakon nekog traumatskog iskustva, npr. smrti voljene osobe. Nešto rjeðe, amnezija se odnosi samo na odabrane dogaðaje tijekom ogranièenog razdoblja stresa; nastavlja se neprekinuto od traumatskog dogaðaja do sadašnjice; ili je potpuna ili obuhvaæa cijeli život bolesnika.
Tijekom trajanja amnezije, ponašanje osobe ne pokazuje neke znaèajne promjene, osim što zbog gubitka pamæenja može doæi do odreðene dezorijentacije i besciljnog lutanja. U sluèaju potpune amnezije, bolesnik ne prepoznaje roðake, prijatelje, no i dalje može razgovarati, èitati, razmišljati, a vjerojatno zadržava i nadarenosti i prethodno steèena znanja o svijetu i snalaženju u njemu.
Epizoda amnezije može trajati nekoliko sati ili èak nekoliko godina, a obièno se gubi podjednako naglo i iznenadno kao što se i pojavila, s potpunim oporavkom i vrlo malim izgledima za ponovno pojavljivanje. Gubitak pamæenja takoðer je èesta pojava u mnogim organskim moždanim poremeæajima, kao i u poremeæajima vezanim uz psihoaktivne tvari. No, takve oblike amnezije može se prilièno lagano razlikovati i prepoznati (u degenerativnim bolestima mozga pamæenje se polako osipa tijekom duljeg razdoblja i nije vezano uz stresni dogaðaj; gubitak pamæenja nakon traumatske ozljede mozga ili zloupotrebe psihoaktivnih tvari lako možemo povezati s doživljenom traumom ili vrstom psihoaktivne tvari).

---

Uvod

Disocijativna amnezija je oblik disocijativnog poremeæaja koji je karakteriziran nesposobnošæu dosjeæanja važnih osobnih podataka obièno traumatske ili stresne prirode koje je veæe od onoga koji se može objasniti uobièajenom zaboravljivošæu.

Epidemiologija

U uobièajenim okolnostima i uslovima življenja poremeæaj je rijedak, meðutim u prirodnim katastrofama i ratu javlja se znatno èešæe. Iskustvo je pokazalo da se psihogena amnezija najèešæe javlja kod adolescenata i mladih odraslih osoba, a rijetko kod starijih ljudi. Broj prijavljenih sluèajeva disocijativne amnezije koji ukljuèuju prije zaboravljene rane djeèje traume poveæava se (podaci za Sjedinjene Amerièke Države). To poveæanje predmetom je vrlo razlièitih objašnjenje. Neki vjeruju da je veæe poznavanje ove dijagnoze dovelo do prepoznavanja sluèajeva koji bi ranije ostali neprepoznati, dok drugi vjeruju da je ovaj sindrom preèesto dijagnosticiran u osoba koje su izrazito sugestibilne.

Etiologija

Disocijativna amnezija najèešæe nastaje kao posljedica intenzivih traumatskih dogaðanja kao što su to nesretni sluèajevi, nagli i neoèekivani teški gubici i obièno je djelomièna i selektivna.

Traumatski dogaðaj ili psihosocijalni stres najèešæe je neobièno jak i obuhvaæa strah od fizièkog povrjeðivanja ili smrti. U odreðenim sluèajevima povezan je sa neprihvatljivim impulsima i radnjama (braène svaðe i sukobi, naglo napuštanje partnera i slièno).

Dijagnoza

Dijagnoza se najèešæe postavlja na osnovu dijagnostièkih kriterija - DSM-IV i ICD-10:

Prevlaðujuæi je poremeæaj jedna ili više epizoda nesposobnosti prisjeæanja važnih osobnih podataka, obièno traumatske ili stresne prirode koja je veæa od one koja se može objasniti uobièajenom zaboravljivošæu.

Poremeæaj se ne javlja iskljuèivo tijekom disocijativnog poremeæaja identiteta, disocijativne fuge, posttraumatskog stresnog poremeæaja, akutnog stresnog poremeæaja ili somatizacije, i nije posljedica neposrednog fiziološkog uèinka tvari (npr. zloporabe tvari ili lijekova) ili neurološkog ili drugog opæeg zdravstvenog stanja (npr: amnestièki poremeæaj zbog ozljede glave).

Simptomi uzrokuju klinièki znaèajne smetnje ili ošteæenja u socijalnom, radnom ili u drugim važnim podruèjima djelovanja.

Klinièka slika

Disocijativna amnezija nastaje naglo, a tako i prestaje. Poremeæaj klinièki karakterizira gubitak pamæenja koji se javlja u više oblika.

Najèešæe je lokaliziran ili ogranièen poremeæaj pamæenja. Karakteriziran je gubitkom sjeæanja za sve dogaðaje u periodu od nekoliko sati nakon neprijatnog dogaðaja.

Npr.: Povrijeðeni vozaè koji je u prometnoj nesreæi odveo u smrt cijelu svoju porodicu, ne sjeæa se ni jednog dogaðaja od trenutka nesreæe do 48 sati nakon toga.

Rjeði je selektivni poremeæaj pamæenja. Karakteriziran je nemoguænošæu osobe da se sjeti nekih, ali ne i svih dogaðaja koji su se dogodili u odreðenom vremenskom razdoblju.

Najrjeði je opæi ili generalizirani gubitak pamæenja. U takvim sluèajevima osoba zaboravlja sve što se odnosi na njen prijašnji život. Kod kontinuiranog gubitka pamæenja, gubitak pamæenja je od jednog trenutka u životu pa do aktualnog momenta kada se vrši ispitivanja, odnosno obavlja pregled .

Osim gubitka pamæenja kod disocijativne amnezije simptomi su: zbunjenost, dezorijentacija i bezrazložna zabrinutost. Za vrijeme trajanja poremeæaja postoji odreðena indiferentnost oboljelog prema datom dogaðaju, ali kada amnezija proðe osoba je obièno svjesna poremeæaja koji je postojao.

Diferencijalna dijagnoza

Disocijativna amnezija mora se razlikovati od amnestièkog poremeæaja zbog opæeg zdravstvenog stanja gdje je amnezija neposredna fiziološka posljedica neurološkog ili opæeg zdravstvenog stanja.
Kod amnestièkog poremeæaja zbog ozljede mozga smetnja u prisjeæanju obièno je retrogradna dok kod disocijativne amnezije prisjeæanja su najèešæe anterogradna, dok sluèajevi sa retrogradnom amnezijom su rijetki. Brzi oporavak izgubljenog pamæenja upuæuje na disocijativnu osnovu poremeæaja.
Kod poremeæaja s napadima grèeva ošteæenje pamæenja poèinje iznenada i mogu biti prisutne i motorièke nenormalnosti (ponovljeni EEG otkriva aberancije).
Kod delirija i demencije gubitak pamæenja osobnih podataka ukljuèen je u široku osnovicu spoznajnih, jeziènih i govornih, afektivnih, opažajnih poremeæaja te poremeæaja pažnje i ponašanja, dok kod disocijativne amnezije, gubitak pamæenja primarno se odnosi na autobiografske podatke, dok su spoznajne moguænosti obièno saèuvane. Amnezija povezana sa opæim zdravstvenim stanjem najèešæe se ne može popraviti.
Kod disocijativne amnezije sposobnost pohranjivanja novih podataka je saèuvana dok kod perzistentnog amnestièkog poremeæaja prouzroèenog psihoaktivnom tvarima ošteæeno je i kratkotrajno pamæenje.
Ako se disocijativna amnezija javlja iskljuèivo tijekom disocijativne fuge ili disocijativnog poremeæaja identiteta ne postavlja se dodatna dijagnoza.
Amnezija za traumatski dogaðaj može postojati kod PTSP-a i akutnog stresnog dogaðaja.
Iako ne postoje testovi niti drugi naèini ispitivanja koji bi diferencijalno dijagnostièki jasno razdijelili disocijativni poremeæaj od simuliranja, osobe s disocijativnom amnezijom postižu visoke rezultate na standariziranim testovima hipnotibilnosti, te testovima disocijativnog kapaciteta.
Disocijativna amnezija mora se razlikovati od gubitaka pamæenja povezanih s opadanjem kognitivnog funkcioniranja i nepatološkim oblicima amnezije koji ukljuèuju svakodnevne gubitke pamæenja, posthipnotske amnezije, infantilne i djeèje amnezije, te amnezije za razdoblje spavanja i snivanja.

Tijek i prognoza

Disocijativna amnezija može se javiti u bilo kojoj dobnoj skupini, iako je èešæa kod adolescenata. Glavno obilježje u veæine osoba jesu retrospektivne "rupe" u pamæenju.
Trajanje dogaðaja za koji postoji amnezija može biti od nekoliko minuta do više godina. Obièno se javljaju dvije ili više epizoda amnezije, a može se javiti i samo jedna. Tamo gdje se javlja samo jedna, takve osobe su predisponirane za razvoj amnezije za razdoblje nakon traumatskog dogaðaja. Akutna amnezija može se spontano razriješiti nakon što se osoba ukloni iz traumatskog okružja (npr. vojnik u borbenoj jedinici).
Napominjemo da neke osobe s kroniènom amnezijom mogu se postupno dosjeæati disociranog pamæenja dok druge mogu razviti kronièan oblik amnezije.

Lijeèenje

Oporavak je obièno spontan bez lijeèenja. Hipnoza - bolesnika se treba dovoljno relaksirati da se prisjeti zaboravljenih podataka. Intervju potpomognut sredstvima - barbiturati sa srednje dugim i kratkotrajnim djelovanjem, npr. tiopental i natrij amobarbital dati intravenski, te benzodiazepini, mogu se koristiti da pomognu bolesniku obnoviti zaboravljene podatke. Psihoterapija pomaže bolesnicima uklopiti ta pamæenja u njihova svjesna iskustva.

Izvor: www.psihonet.com (Lovro Zuboviæ, dr. med.)