07.07.2006. PETAK
Cijeli dan sam nervozna i napeta k'o puška. Djelomično valjda pred razgovor s psihologom tj. izlaskom iz kuće da bih došla do njega tj. nje (prof. S.M.), a djelomično jer me hvata jeza kad se sjetim da mi predvečer treba doći opet onaj gospodin od jučer s prijepisom tj. ostatkom materijala.
A vani vrućina... Tata me odvezao do psihologa a ja sam u autu umirala od straha, ruke su mi utrnule, noge se ukočile a zraka niotkud (unatoč tome što je klima u autu radila). Drhteći sam oteturala do ordinacije na katu, pazeći da ne izgubim ravnotežu i teškom mukom odgulila taj razgovor. Rekla mi je da sam jako osjetljiva i nesigurna i da bi trebala 3-5 godina psihoterapije. A kad uzmem u obzir da se već 8 godina patim s deprom, onda to i nije tako strašno. Kad sam izašla, dočekao me opet auto, parkiran na suncu, pokazujući temperaturu od 41°C – PANIKA!!! Šta ako mi padne tlak, šta ako ostanem bez zraka, šta ako... Znam, gluposti, ali teško im se othrvati.
Poslijepodne mi gore spomenuti gospodin uopće nije došao niti se javio. Valjda je shvatio da mu ne želim pripremiti udžbenik već samo prepisati i urediti odnosno isprintati ono što mi on pripremi, ili je pak shvatio koliko je ta priprema opsežna pa nije stigao napraviti, iako se najavio za danas. Uglavnom, uopće mi nije falio.
Predvečer sam otišla u polusatnu šetnju s mamom, naravno, drhteći, s omaglicom i nedostatkom zraka... Ali preživjela sam (kao i uvijek, uostalom :-)
Ha, valjda će biti jednom bolje. Zapravo, ni danas nije bilo sve crno - sjela mi je plaća!
Seroxat-a sam danas ipak uzela 3/4 tablete umjesto cijele pa sam malo manje 'pijana'. Probat ću tako još dan-dva pa tek onda prijeći na cijelu. Ostatak terapije – isto: Sulpirid 50 mg (2 kapsule), Helex 0,5 mg (3,75 tbl.)
06.07.2006. ČETVRTAK
Manje jutarnje aktivnosti:
Spremanje kreveta i sobe, suđe, sitniji poslić za firmu, ripanje muzike s CD-a u mp3
Budim se s lupanjem srca. Ostajem ležati i čekam da prestane. Potom ustajem u polusjedeći položaj i pijem vodu iz bočice koja mi je stalno uz krevet.
Cijelo jutro osjećam nekakvu omaglicu, slabost (s laganim drhtanjem), umor i pospanost. A malo mi i titra pred očima Danas sam uzela punu propisanu dozu Seroxata (1 tbl. 20 mg), možda je to razlog? A možda sam i malo uznemirena jer mi poslijepodne treba doći onaj gospodin od jučer u vezi prijepisa, a zna biti dosta zahtijevan pa se bojim hoću li to moći odraditi kako treba? Sat vremena kasnije užasno sam pospana i osjećam se kao da sam mrtva pijana. A knedlica i dalje stoji u grlu.
Iz firme mi e-mailom javljaju da su mi pustili plaću za 6. mjesec, a da će za 5. mjesec ići vjerojatno slijedeći tjedan (valjda su pustili onaj manji iznos jer sam na bolovanju).
Poslijepodne su se moji strahovi pokazali opravdanima. Gospodin s tekstom za prijepis je dosao i davio me puna dva sata (nije uopce pripremio materijale nego je sjedio kod mene za stolom i prelistavao sličice razmišljajući kamo bi koju smjestio, unutar rada od 96 strana!!!). Nakon dva sata unervozila sam se do kraja, izgubila strpljenje i počela me hvatati panika. Jednostavno sam se digla od stola, rekla mu da se ne osjećam dobro i da bi bilo dobro da sada stanemo jer ga više ne mogu pratiti. Dio rada sam mu vratila da ga pripremi kako spada a dio sam zadržala pa sam se s tim pomalo zabavljala tijekom večeri.
Terapija: Seroxat 20 mg (1 tbl.), Sulpirid 50 mg (2 kapsule), Helex 0,5 mg (3,75 tbl.)