ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Danas sam uèinila nekoliko pozitivnih stvari:

1.
Nazvala sam prijatelja nakon što se nismo èuli mjesec dana, a u tom periodu mu se nisam imala volje niti javiti na telefon kad je zvao. Predložio mi je zajednièki odlazak na more s klincima na par dana (i on je rastavljen i ima dvoje klinaca koji žive s njegovom bivšom suprugom, ali se s klincima redovito druži, za razliku od mog bivšeg koji se nije javio veæ 10 godina a o alimentaciji da ne prièam iako presuda o razvodu postoji i pravomoæna je veæ 7 godina) – jako me iznenadio taj prijedlog ali nisam mu imala srca odmah reæi da se zaista osjeæam bolesno i nisam spremna na tako nešto (jednostavno osjeæam strah od izlaska od kuæe, a kamoli odlaska na more s nekim s kim nisam previše bliska i tko ne zna sve ove moje 'mraène' tajne). S druge strane, nešto mi ne da mira... možda jednom u životu trebam poèeti i riskirati i poduzimati nešto umjesto da samo sjedim i èekam. No, nekako nije moj tip... Možda samo na prijateljskoj bazi... Ali i to je prilièno površno, barem do sada... Ne znam.

2.
Nazvala sam i prijateljicu nakon godinu dana – krajem razgovora èak me tražila savjet u vezi svog supruga s kojim je trenutno u svaði (ovo je bilo zaista iznenaðujuæe, da netko od mene, u ovakvom stanju, traži racionalan savjet, a ja sama patim od iracionalnih strahova – ironièno, zar ne!?). Draga cura i mislim da sam joj dala dobar savjet – tolerancija i pokušaj da spor okrenu na zafrkanciju. Iznenaðujem sama sebe :-) Ipak, nisam joj spomenula ove svoje psiho-probleme.

3.
Èula sam se s prijateljem koji me zvao i prije par dana, dok sam krepavala u virozi i konstruktivno razgovarala, èak i o svojoj nedavnoj ideji o pokretanju obrta (dok me nije depra ovako skršila), a on se jako zagrijao za tu ideju i jako, jako mi želi pomoæi. On donekle zna neke moje poteškoæe još od samih poèetaka, ali naravno, ne zna sve.

4.
Nazvala sam kolegicu u firmi i prodiskutirala aktualnosti vezane uz posao. Nešto sam i radila doma za firmu, doduše ne previše, ali i malo je dovoljno za poèetak. Mislim da ona o mojim poteškoæama nešto sluti, ali nije sigurna a ne usuðuje se previše pitati. Inaèe jako draga cura, prepuna intuicije i dobra srca. Da nismo u poslovnoj vezi, vjerojatno bi bile super frendice. (Nekako oduvijek dijelim kolege s posla od prijatelja.)

5.
Dogovorila termin za razgovor s psihologom radi psihoterapije (petak, 07.07.2006.), najprije individualne, a kasnije grupne.

6.
Malo se bavila sitnijim kuæanskim poslovima.

7.
Igrala se s kæerkicom - pravile smo figurice od glinamola.

8.
Posjetila blogove svih onih koji su komentirali moje postove.

9.
Predzadnje ali ne i manje važno – oprala sam kosu (nakon skoro tri tjedna!!! – inaèe ju perem jednom tjedno, ali do sada nisam imala volje ni snage ni želje ni interesa) i sredila frizuru, lice i obrve

10.
Zadnje, ali slatko – bila sam u polusatnoj šetnji, doduše u pratnji mame i kæeri ali zato bez simptoma panike, slabosti, vrtoglavice... koji su donedavno bili tu.

Zašto su te stvari pozitivne za mene? Zato što sam se u posljednje vrijeme, otprilike mjesec-dva, potpuno zatvorila i izolirala od ljudi, a to je ono što najmanje želim. A kad me viroza bacila u krevet, mislila sam da je kraj svijeta i bila užasno depresivna i nemirna, pa sam tako i završila u bolnici kod dežurnog psihiæa u nedjelju (tj. juèer). A i svaka sitnica je za mene korak naprijed i vrijedna mi je spomena.

Ah, da, i spavala sam cijelu noæ uz samo jedno kratko buðenje. Nakon nekoliko neprospavanih noæi ovo je bilo... wow
A malo sam se i smijala

E, sad se pitam je li sve ovo gore posljedica novih lijekova (Sulpirida, možda?) ili me samo viroza popustila, kao što me popustilo i negativno djelovanje Zolofta...? Vrijeme sigurno nije pozitivno utjecalo jer nebo cijeli dan visi, a kiša pomalo sipi tako da djeluje prilièno depresivno (doduše i to više volim od vruæine). Hmmm.... Zapravo, nije bitno. Bitno da se nešto pozitivno dogaða. Nadam se da æe sutrašnji dan biti barem jednako ovako aktivan i pozitivan, a možda još i bolji, pa zatim i slijedeæi, i onaj iza...

Jedino što mi trenutno stvara nelagodu je pomisao na povratak u ured – moram sjediti na jednom mjestu èak i ako nemam nikakvog posla, a to je prilièno èesto, i dovodi do ludila (ili možda ovoga što su kod mene oznaèili šifrom F41.2 odnosno F40.9?) :-).

Terapija: Seroxat 20 mg (1/2 tbl.), Sulpirid 50 mg (2 kapsule), Helex 0,5 mg (3 tbl.)