Marketing
Malo pozitive!
Danas sam učinila nekoliko pozitivnih stvari:
1.
Nazvala sam prijatelja nakon što se nismo čuli mjesec dana, a u tom periodu mu se nisam imala volje niti javiti na telefon kad je zvao. Predložio mi je zajednički odlazak na more s klincima na par dana (i on je rastavljen i ima dvoje klinaca koji žive s njegovom bivšom suprugom, ali se s klincima redovito druži, za razliku od mog bivšeg koji se nije javio već 10 godina a o alimentaciji da ne pričam iako presuda o razvodu postoji i pravomoćna je već 7 godina) – jako me iznenadio taj prijedlog ali nisam mu imala srca odmah reći da se zaista osjećam bolesno i nisam spremna na tako nešto (jednostavno osjećam strah od izlaska od kuće, a kamoli odlaska na more s nekim s kim nisam previše bliska i tko ne zna sve ove moje 'mračne' tajne). S druge strane, nešto mi ne da mira... možda jednom u životu trebam početi i riskirati i poduzimati nešto umjesto da samo sjedim i čekam. No, nekako nije moj tip... Možda samo na prijateljskoj bazi... Ali i to je prilično površno, barem do sada... Ne znam.
2.
Nazvala sam i prijateljicu nakon godinu dana – krajem razgovora čak me tražila savjet u vezi svog supruga s kojim je trenutno u svađi (ovo je bilo zaista iznenađujuće, da netko od mene, u ovakvom stanju, traži racionalan savjet, a ja sama patim od iracionalnih strahova – ironično, zar ne!?). Draga cura i mislim da sam joj dala dobar savjet – tolerancija i pokušaj da spor okrenu na zafrkanciju. Iznenađujem sama sebe :-) Ipak, nisam joj spomenula ove svoje psiho-probleme.
3.
Čula sam se s prijateljem koji me zvao i prije par dana, dok sam krepavala u virozi i konstruktivno razgovarala, čak i o svojoj nedavnoj ideji o pokretanju obrta (dok me nije depra ovako skršila), a on se jako zagrijao za tu ideju i jako, jako mi želi pomoći. On donekle zna neke moje poteškoće još od samih početaka, ali naravno, ne zna sve.
4.
Nazvala sam kolegicu u firmi i prodiskutirala aktualnosti vezane uz posao. Nešto sam i radila doma za firmu, doduše ne previše, ali i malo je dovoljno za početak. Mislim da ona o mojim poteškoćama nešto sluti, ali nije sigurna a ne usuđuje se previše pitati. Inače jako draga cura, prepuna intuicije i dobra srca. Da nismo u poslovnoj vezi, vjerojatno bi bile super frendice. (Nekako oduvijek dijelim kolege s posla od prijatelja.)
5.
Dogovorila termin za razgovor s psihologom radi psihoterapije (petak, 07.07.2006.), najprije individualne, a kasnije grupne.
6.
Malo se bavila sitnijim kućanskim poslovima.
7.
Igrala se s kćerkicom - pravile smo figurice od glinamola.
8.
Posjetila blogove svih onih koji su komentirali moje postove. 
9.
Predzadnje ali ne i manje važno – oprala sam kosu (nakon skoro tri tjedna!!! – inače ju perem jednom tjedno, ali do sada nisam imala volje ni snage ni želje ni interesa) i sredila frizuru, lice i obrve
10.
Zadnje, ali slatko – bila sam u polusatnoj šetnji, doduše u pratnji mame i kćeri ali zato bez simptoma panike, slabosti, vrtoglavice... koji su donedavno bili tu.
Zašto su te stvari pozitivne za mene? Zato što sam se u posljednje vrijeme, otprilike mjesec-dva, potpuno zatvorila i izolirala od ljudi, a to je ono što najmanje želim. A kad me viroza bacila u krevet, mislila sam da je kraj svijeta i bila užasno depresivna i nemirna, pa sam tako i završila u bolnici kod dežurnog psihića u nedjelju (tj. jučer). A i svaka sitnica je za mene korak naprijed i vrijedna mi je spomena.
Ah, da, i spavala sam cijelu noć uz samo jedno kratko buđenje. Nakon nekoliko neprospavanih noći ovo je bilo... wow
A malo sam se i smijala 
E, sad se pitam je li sve ovo gore posljedica novih lijekova (Sulpirida, možda?) ili me samo viroza popustila, kao što me popustilo i negativno djelovanje Zolofta...? Vrijeme sigurno nije pozitivno utjecalo jer nebo cijeli dan visi, a kiša pomalo sipi tako da djeluje prilično depresivno (doduše i to više volim od vrućine). Hmmm.... Zapravo, nije bitno. Bitno da se nešto pozitivno događa. Nadam se da će sutrašnji dan biti barem jednako ovako aktivan i pozitivan, a možda još i bolji, pa zatim i slijedeći, i onaj iza...
Jedino što mi trenutno stvara nelagodu je pomisao na povratak u ured – moram sjediti na jednom mjestu čak i ako nemam nikakvog posla, a to je prilično često, i dovodi do ludila (ili možda ovoga što su kod mene označili šifrom F41.2 odnosno F40.9?) :-).
Terapija: Seroxat 20 mg (1/2 tbl.), Sulpirid 50 mg (2 kapsule), Helex 0,5 mg (3 tbl.)
Post je objavljen 03.07.2006. u 20:48 sati.